NI VRUĆINA, NI ZIDINE U Dubrovniku postoji samo jedna opasnost zbog koje turisti stalno stradavaju
Kao da se nekako prije dolaska dogovore kako moraju izvesti tri stvari – uputiti se u japankama na svetog Iliju, šetati po mljetskoj 'prašumi' bez nadzora, plana i programa te glumiti kaskadere po zidinama. Jer upravo je to ono što se događa svake godine. Jedan turist se izgubi na Mljetu, jedan pođe u japankama na sv. Iliju pa ga nađu iscrpljenog, dehidriranog i u šoku, jedan odluči pasti u dvorište Dominikanskog samostana sa zidina, kako je to jučer odlučio Irac koji je s teškim ozljedama završio u Općoj bolnici Dubrovnik.
A razloga za takvo što uistinu nema. Dubrovnik je grad od 50 tisuća stanovnika. Kobre ne gmižu po šumama, nema ni anakondi, ljeti je vruće, ali i dalje bez velikih oluja, monsuna, tornada, poplava, plimnih valova. U moru se može lijepo rashladiti, bez bojazni kako će na plažu doplivati morski pas. Što se kriminala tiče, ljudi najnormalnije mogu hodati ulicama cijelu noć, nitko ih neće opljačkati, uperiti pištolj prema njima. Ne moraju se brinuti kako će im netko otrgnuti bursu iz ruka, ne moraju je nužno stiskati rukama i provjeravati što je slučaj u brojnim poznatim destinacijama.
Kako je Dubrovnik sigurna destinacija, potvrđuju često i top liste na kojima grad već godinama pronalazi svoje mjesto. I tu vrijedi svakako pohvaliti nastojanja i trud policije s obzirom na to kako se u ljetnim mjesecima broj ljudi koji borave u Dubrovniku višestruko povećava, a svi oni koji borave u gradu slobodno šetaju gradskim ulicama, zabavljaju se i pri tom osjećaju sigurno.
Potvrđuje to i lista opasnosti u Dubrovniku koja je objavljena na stranici SmarterTravel, jednako kao i za svaku drugu destinaciju, a koja je u ovom slučaju smiješna. Tako su kao najveća opasnost prepoznate 'klizave ulice'. Zamislite kako je divno poći u destinaciju u kojoj su, pored mogućih ubojstava, kriminala, divljih životinja, nepovoljnih vremenskih uvjeta, najveći problem klizavi skalini u Gradu. Nadalje, kao jedna od opasnosti spomenuta je vrućina. Jer, navode, može se dehidrirati prilikom razgledanja. I zaista, to zna biti opasno, posebno kad si turist od svojih 70 godina koji se penje u podne na zidine. Naravno kako postoji velika šansa za dehidracijom. Jednako kao i u bilo kojem drugom mediteranskom gradu.
Potom su, kao još jedna 'opasnost', navedene prijetnje iz mora. Što to kupače vreba iz morskih dubina u Dubrovniku? Kaže lista – treba se pripaziti oštrih stijena i uboda morskih ježeva. Znači, morski je jež ta opasna neman koja vreba iz mora i prijeti posjetiteljima. I, naposljetku, kao posljednja opasnost navedene su 'muljaže', između ostalog, u vidu visokih cijena za turiste, a lošijeg proizvoda. To je možda, od svega navedenog, jedina stvarna 'opasnost'. Možda će turistu, pod domaće lignje, podvaliti lignjuna zaleđenog još od prije tri sezone. Jednako kao što će to napraviti u Grčkoj, u Italiji, u bilo kojoj drugoj turističkoj destinaciji. Stoji, uz upozorenje, da 'jednako kao ni u jednoj drugoj turističkoj destinaciji, ne hodaju noću sami' i 'ne zalaze u mračne ulice'. Nije jasno je li to upozorenje za turiste ili za domaće jer dio njih sasvim se normalno kreće Gradom i po mraku. Pri tom se dio njih valja po Stradunu, dio njih vodi ljubav ispod Revelina, kao što je to nedavno bio slučaj, i ustvari im se nikad ništa loše ne dogodi. Osim što možda završe na nekom lokalnom portalu.
Ne dogodi im se ni kada hodaju gologuzi Gradom, kao što je to napravila jedna turistkinja prije nekoliko dana kad se u tangama odlučila na šetnju Stradunom. Ona je prošla puno bolje, što se uvreda tiče, od jedne druge koja je prije nekoliko godina napravila istu stvar. Pa je brutalno izvrijeđana na društvenim mrežama i u komentarima čitatelja na portalima. Vjerojatno zato što je imala koji kilogram više i celulit, za razliku od one koja je na Stradunu u tangama izgledala puno atraktivnije. Ova od prije koju godinu je ispala 'degutantna', ova od prije koji dan, u očima pojedinaca, čak i 'simpatična'.
Oko njenog 'simpatičnog' pothvata su se stoga pojavili dvojaki komentari. Jedni su smatrali kako su takvi prizori na Stradunu sramotni, drugi kako 'Dubrovčanima turisti smetaju'. No, ne bode turist oči. Bode nepoštovanje prema stanovnicima koji tu žive. Bez obzira na nečija osobna uvjerenja o nagom ljudskom tijelu, postoje pravila. Jednako kao što niti jedna osoba koja poštuje neku islamsku destinaciju neće ulicama hodati bez velom pokrivene glave, ako tako nalažu pravila, čak i onda ako to nije dio njene kulture i/ili uvjerenja, tako ne bi trebala gologuza šetati Stradunom, jednostavno jer tako nalažu pravila, a kršenje pravila u nekoj destinaciji gotovo uvijek znači nepoštovanje.
Pa su, u borbi protiv takvih oblika ponašanja, postavljeni različiti oblici upozorenja. Tako na zidinama stoji da se ne penju po rubovima jer će pasti. U Gradu stoji upozorenje kako ne smiju šetati goli i polugoli. Zbog turista koji se po Mljetu upuštaju u 'avanture' kojima nisu dorasli, postojala je ideja da se izdaju upozorenja da ne idu po šumama koje ne poznaju. No, nažalost, sve su to pravila ponašanja koja bi trebala biti nešto što se podrazumijeva, a ne nešto što se treba učiti kada se dođe u Dubrovnik.
U međuvremenu se stvara dojam kako Dubrovčani koji upozoravaju na ponašanje dijela takvih turista imaju nešto protiv dubrovačkog turizma. A zapravo postoji ogromna tolerancija na sve te ispade. Tako je gospođica koja je u tangama prošetala Gradom jednostavno upozorena. A pijani Irac, koji je danas pao sa zidina, možda će to jednog dana unucima prepričavati kao dogodovštinu s ljetovanja. Kao što će to možda raditi turist koji je nekoliko mjeseci prije njega napravio gotovo jednaku stvar.
Lista 'opasnosti' u Dubrovniku će dodatno rasti pa će se 'opasnim' skalinima i 'ubojitim' ježevima pridružiti i 'smrtonosne' zidine i taj 'zlokobni' Mljet. Premda je najveća opasnost u cijeloj priči dio neodgovornih pojedinaca koji bi trebali biti oštrije kažnjavani, a ne stalno upozoravani, kako bi konačno počeli poštovati Grad, njegove građane i sve djelatnike hitnih službi jer su to ljudi zahvaljujući kojima (uglavnom) ostaju živi u destinaciji u kojoj su najveća prijetnja klizavi skalini od Jezuita.