„U 17:20 zaprimljena je dojava o tehničkoj intervenciji u Luci Gruž, od strane HMP-a da je došlo do sudara plovila te da traže ispomoć u iznošenju ozlijeđenih osoba. Na intervenciju je izašlo jedno vozilo s tri vatrogasca“, glasila je dojava koju su medijima uputili iz Javne vatrogasne postrojbe Dubrovački vatrogasci. Njih ovom prilikom treba i pohvaliti, jer u trenucima obavljanja akcije spašavanja, gašenja požara ili tehničkih intervencija uvijek nađu vrijeme za informirati javnost. Oni shvaćanju koliko je to važno. Javnost je to koja čuje sirene, javnost je to koja gleda vozila vatrogasaca, policije ili pak hitne pomoći kako jure kroz grad. Javnost je to koja se pita – ŠTO SE DOGAĐA?!

Jesu li se sudarila plovila? Dva, više njih? Je li plovilo udarilo u obalu? Svjetionik? Koliko je ljudi ozlijeđeno? Zašto su intervenirali vatrogasci, je li netko zarobljen u brodu? U konačnici, što se dogodilo? Sve to su, od Lučke kapetanije Dubrovnik, jučer pokušali doznati dubrovački novinari. Bezuspješno.  

Sve informacije koje je javnost tada u dubrovačkim medijima čitala, došle su od vatrogasaca. Onih koji su 'samo' priskočili pomoći, a koji s glavninom nesreće zapravo nisu imali nikakve veze niti nadležnosti.

U vremenu kada se informacije šire internetom i društvenim mrežama u realnom vremenu, dakle odmah po događaju, javnost će informaciju dobiti, na ovaj ili onaj način. Jedino pitanje je gdje – u objavi nekog prijatelja na Facebooku, storyju nekoga iz kakvog beach bara na Kalamoti, ili u medijima gdje profesionalci donose točnu, istinitu, aktualnu vijest.

Zato je jučer bilo, i svaki dan jest, od nemjerljive važnosti dopustiti medijima da donose javnosti točnu informaciju. Dopustiti medijima da budu ono što oni jesu – servis činjenica za građane.

Mediji, odnosno novinari, ne traže te informacije niti objavljuju te vijesti kako bi na njima 'lešinarili' i 'skupljali klikove', oni ih prvenstveno objavljuju u cilju informiranja javnosti. Posao medija u tim je trenucima od presudne važnosti za javnost koja će na društvenim mrežama, u statusima, 'storijima' i objavama tu vijest svakako dobiti. Pitanje je samo što će se sve u tom kanalu neslužbenog informiranja izvrnuti i krivo interpretirati.

Da, te vijesti generiraju 'klikove', no, te vijesti i umiruju. Jučer je novinare Dubrovačkog dnevnika zvala zabrinuta gospođa, tražeći informaciju – o kojem se brodu radi? Gledala je sliku, prepala se, tko je ozlijeđen? Koliko je osoba bilo na brodici? Poslodavac joj je pošao s gostima na brod, a već uru se ne javlja. Niti jednu od tih informacija novinari Dubrovačkog dnevnika nisu imali, jer Ministarstvo informacije – ne daje u realnom vremenu.

Lučka kapetanija Dubrovnik, koja je 'pod' Ministarstvom mora, prometa i infrastrukture je 'zamućala'. Službena je uputa – nema pričanja bez odobrenja Službe za odnose s javnošću Ministarstva. A služba je u 2023. godini sramotno spora.

Prije nekoliko dana, društvenim mrežama se dijelila i fotografija brodice u noći koju je spašavao brod Danče. I tu su se proširile razne priče, je li se brodica potopila, ima li ozlijeđenih, što se dogodilo? Društvenim mrežama kolaju informacije, a iz Ministarstva šalju priopćenje – dan nakon.

Zbog čega Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture svoje zaposlenike drži nekompetentnima za pružiti osnovne informacije o događajima u njihovoj domeni posla?

Kako to da Operativno-komunikacijski centri policijskih uprava s novinarima svakodnevno dijele informacije o prometnim nesrećama, broju sudionika, ozlijeđenima, pa čak (ako informacije postoje) i težini ozlijeda, a to isto ne mogu djelatnici Lučke kapetanije?

Kako to mediji u 2 sata u noći objavljuju izjave vatrogasaca koji organiziraju branjenje Župe dubrovačke od vatrene stihije, a od Ministarstva mora ne mogu dobiti informaciju o pomorskoj nesreći u 18 sati radnim danom?

Zašto u Ministarstvu ne postoji osoba dostupna medijima za izravnu i hitnu komunikaciju u trenucima kada su informacije potrebne odmah? Javnost čeka odgovore.