Znaš uvijek prije nego se javiš tko te čeka na drugom kraju linije. Ovog puta to nije bio slučaj.

Žena iz Gruža, nama nepoznata, predstavila se kao Ivana, majka šestogodišnjeg Luke, smije se u slušalicu i govori da nećemo vjerovati što joj je sin rekao večer prije u devet sati.

"Inzistirao je da ga vodim u Lapad u lunapark jer su i prijatelji već bili. Rekla sam mu kako je lunapark u Gružu u Luci i kako možemo ići u subotu kada ne budem radila. Mali mi govori kako lunapark nije u Luci nego preko puta. Ja, onako umorna od posla mu govorim kako nije nego u Luci, a on me vodi do prozora i onako prstom pokazuje na veliku površinu prema Hotelu Lapad, koja je, vjerujte mi na riječ, i meni kroz prizmu djeteta izgledala kao lunapark i cirkus u jednome. Ne znam kada sam se tako smijala kao tu večer, dijete me onako gleda, s nepovjerenjem ne znajući kome i čemu se smijem, njemu ili 'lunaparku'. Objasnila sam Luki kako to nije lunapark nego dubrovačka Marina Frapa. Završili smo razgovor kada mi je rekao da je jako smiješna i da bi tamo ipak lunapark bio dobar," ispričala je mama Ivana.

Vlasnik lunapark Marine Frapa u Lapadu u Dubrovačkom vjesniku neki dan je izjavio kako ga ucjenjuju, za provođenje par kabela vlasnik zemljišta traži vez u trajno vlasništvo.

Zamislite, čovjek ispred čije kuće su niknuli pontoni od nautičke marine, povišeni, sa sjenilom za sunce, čovjek od kuće s pogledom na more dobio pogled na beton s par vezova i sjenilom za sunce. I taj čovjek, sukladno očekivanju Franje Pašalića bi trebao svoje zemljište ustupiti besplatno kako bi se poduzetnik i njegova marina 'štekali' i dobili uporabnu dozvolu.

Po mišljenju gospodina Pašalića, taj vez bi u 30 godina došao 300 tisuća eura pa je to ucjena. Postupci koji su prethodili dodjeljivanju koncesije Frapi su u najmanju ruku frapantni.

Kako će dubrovačka Marina Frapa dobiti Uporabnu dozvolu za ovu godinu ako je po obrazloženju produženja Ugovora o koncesiji može ishoditi tek po uređenju i proširenju Lapadske obale?

Zašto je vlada Zorana Milanovića dva puta dodijelila koncesiju Laguni trade d.o.o. iz Rogoznice (Marina Frapa), iako je između prvog i drugog puta Upravni sud poništio odluku Vlade?

Zašto vlasnik koncesije misli da ga svi ucjenjuju, a sam projektom ulazi u dio obale u vlasništvu Grada Dubrovnika bez ikakve suglasnosti vlasnika?

Zašto je Pašaliću dodijeljena koncesija iako je projekt u neskladu s Urbanističkim planom “Gruški akvatorij''?

Onako krupan čovjek, vjerojatno jedan od najboljih živućih ljudi u hrvatskom nautičkom turizmu, čovjek koji zasluženo svake godine pobere nagrade i priznanja za svoju marinu u Rogoznici, žali se kako ga netko ucjenjuje i kako će jednog dana progovoriti zašto nije otvorio marinu prije dvije godine.

Prije nego se otvori dubrovačka Marina Frapa, trebao bi se definitivno otvoriti vlasnik Franjo Pašalić i reći zašto nije otvorio marinu prije dvije godine, koja ga je osoba, ili više njih, u tome sprječavala, tko ga je možebitno ucjenjivao ili tražio mito. Sve neka podastre javnosti i pravosuđu koji bi, svaki na svoj način, trebali dati svoj sud.

Ovako, bez konkretnih detalja, osoba, imena, možemo rikati poput onog velikog lava iz neotvorene Marine Frape koja pod okriljem nečijeg bahatluka, dvije godine stoji prazna kao utočište velikog dvometarskog kamenog lava i kao dječje prikazanje lapadskog lunaparka.