Dvije godine nakon toga, zajedno s Nikolom Grmojom i ekipom u Metkoviću pokrenuo je lokalnu stranku koja je uz glasno obećavanje radikalnih i  nužnih  promjena pobijedila Stipa Gabrića Jamba 2013. godine na lokalnim izborima. Onda su uslijedile sve one bajke koje će se prepričavati desetljećima. Bio je to dosad neviđeni PR o metkovskom čudu, bile su to bajke o reformama, uštedama, najavama ukidanja općina, županija, uhljeba...

A iza svega je, nažalost, bio i ostao samo Hrast. Tome svjedoči i činjenica da je uz iste ljude, kao i te 2011. godine, Petrov i sada u izborima, kad je njegov kandidat za zamjenika župana tadašnji koordinator pokreta Hrast za Dubrovnik Josip Mikuš. On je istovremeno i predsjednik Vijeća za znanost i kulturu Dubrovačke biskupije. Kako se može vidjeti među vijestima iz Metkovića iz 2011., Mikuš je već tada, kao član Vijeća Hrasta, zajedno s Petrovom agitirao za uspjeh njihove liste u najjužnijoj izbornoj jedinici. Pokretu Hrast u tim izborima 2011.  uz Petrova i Mikuša pridružili su se još i Hrvatsko kulturno vijeće, Udruga Grozd, Obiteljska stranka, udruga Domobran, udruga Daksa te neke neovisne liste.

Iz Metkovića pobjegli u Sabor i Vladu nakon dvije godine

Kako je priča išla dalje, također je svima  jako dobro poznato. Nakon samo dvije godine provedene na čelu Metkovića  Mostovcima  Božu Petrovu i Nikoli Grmoji  dosadilo je reformirati Metković te su poželjeli provoditi nacionalnu politiku kroz Sabor i Vladu. Napustili su Metković, kojega je do kraja mandata vodila druga zamjenica. Petrov je tada 2015. postao saborski zastupnik, a Most je na krilima bajki o čudu osvojio čak 19 mandata u Saboru, na temelju 303 564 glasa. Bili su to mahom glasovi s ljevice, od ljudi koji nisu shvaćali kako je Most zapravo Hrast u političkom smislu i ciljevima za koje se zalažu.

Sve ostalo je povijest. Onda je Petrov 2016. postao potpredsjednik Sabora, zamalo premijer, da je smio pristati na Milanovićevu ponudu, ali kao konzervativni i krajnje desni političar ipak nije smio pristati na bilo kakvu suradnju s lijevima pa je na vlast doveo Tomislava Karamarka. Za premijera su tada doveli čovjeka bliskog radikalnim crkvenim krugovima koji čak nije znao ni hrvatski i kojega su i sami tek tada upoznali kad su im ga ovi predložili. Mostovac iz Rijeke Marin Miletić tek je prije par godina napokon priznao kako Petrov zapravo nikad nije ni smio koalirati SDP-om, jer ''ne bi nakon toga mogao doći babi doma u Metković.'' Jedino je do danas ostalo nejasno zašto to jednostavno nije javno i rekao, nego je tjednima zavlačio i lagao cijeli narod uz glumu kako odlučuju s kim će koalirati.

Dvaput na izbore za dvaput koalirati s HDZ-om

Ta je Vlada pala nakon samo par mjeseci. Išlo se na nove izbore,  kako bi Most po drugi put na vlast doveo HDZ. Premijer je tada  postao Andrej Plenković, a Božo Petrov predsjednik Sabora. Dobili su i tri ministra, pa  su pravosuđe nastavili reformirati uz suca općinskog suda iz Metkovića, unutarnje poslove uz instruktora iz teretane i slično. Tada je, nakon samo pola godine, Most osvojio puno manje glasova nego na izborima u koje su prethodno ušli kao metkovsko čudo, odnosno osvojili su  tek 187 282 glasa što im je osiguralo 13 osvojenih mandata.

Već tada su izgubili 116 tisuća glasova svih onih koji su uglavnom tek tada shvatili kako se ne  radi ni o kakvom ''trećem putu'', ni reformatorima, nego o krajnje desnoj opciji bliskoj nekim crkvenim krugovima. I ta je suradnja Mosta i HDZ-a pala, Petrov više nije bio predsjednik Sabora, a sve ostalo je povijest.

Božo Petrov ostatak mandata bio je samo saborski zastupnik, do sljedećih Parlamentarnih izbora 2020. u kojima je Most izgubio još 60 tisuća glasova te su osvojili samo 8 mandata na temelju 123 196 glasova. Domovinski pokret Miroslava Škora osvojio je duplo više mandata od njih i opasno im priprijetio na krajnjoj desnici, desnijoj i od HDZ-a, gdje su se i sami konačno svrstali bez fige u džepu kao one 2013. i 2015. godine.

Podrška strmoglavo pada i u Metkoviću

Most ne gubi podršku samo na nacionalnoj razini. Na lokalnoj razini u Metkoviću doslovno su i više nego prepolovili podršku iz one rekordne godine u kojoj su pobijedili Jamba. Te je 2013.  Petrov osvojio 4 263 glasa u prvom, a čak 6 198 glasova u drugom krugu. Most je tada kao stranka osvojio 4 197 glasova. Na posljednjim izborima prije desetak dana Most je osvojio duplo manje glasova, tek 2296, a kandidat za gradonačelnika, inače tetak od Petrova, dr. Nikica Hajvaz  izgubio je  već u prvom krugu. Izgubila je na prošlim izborima 2016. i kandidatkinja Mosta Katarina Ujdur.  Metković ih ne želi, u svom gradu i među ljudima koji ih poznaju iz izbora u izbore  prolaze loše.

Most iz dana u dan gubi podržavatelje, dok Domovinski pokret na nacionalnoj razini stoji duplo bolje.  I prije lokalnih izbora  postalo  je jasno kako Most hitno mora negdje nešto osvojiti. Ako ne osvoji,  prijeti mu sudbina svih onih malih strančica kojima je podrška padala i padala sve dok nisu postali totalno nebitni i na kraju se ugasili.  Zbog toga je Most u Dubrovačko – neretvanskoj županiji povukao ključni potez koji se pokazao kao pun pogodak i vjetar u leđa za veliki povratak.

Pomoć iz crkvenih krugova u posljednjem trenutku

Gospodin Josip Mikuš, znanstvenik i predsjednik Vijeća za znanost i kulturu Dubrovačke biskupije, s kojim je Petrov politički djelovao još prije 10 godina u okviru pokreta Hrast, kandidat je za njegovog zamjenika. Most je u Županijskoj skupštini s listom koju nose njih dvojica na prvim pozicijama osvojio visokih 20 posto glasova, a Božo Petrov u Dubrovniku čak tisuću glasova više od kandidata za gradonačelnika iste stranke Mara Kristića.

Uspjeh Boža Petrova u nekim sredinama u kojima je tradicionalno pobjeđivao HDZ bio je zanimljiv i među samim mještanima, kako doznaje Dubrovački dnevnik, pa se u tim sredinama u kojima ''svak svakoga zna'', kako se kaže,  vrlo brzo  otkrilo kako je do toga došlo. Mještani tvrde kako su tu ključnu ulogu odigrali lokalni župnici koji su u svojim mjestima lobirali za Boža Petrova i Josipa Mikuša.

Most, kao stranka koja se već pozicionirala u nacionalnoj politici desnije od HDZ-a i koja ne krije podršku koju uživa od nekih crkvenih struktura, ne bi smio propasti onako  kako su propali svi takvi prije njih, poput Hrasta. I za to su se oni koji ih podržavaju pobrinuli koliko su mogli što je rezultiralo velikim uspjehom i osvojenim glasovima u Županijskoj skupštini, ali i odlaskom Petrova i Mikuša u drugi krug.

Slikavaju se uz murale, most bi nazvali po 163. brigadi

To je sve legitimno. Biračko tijelo je šaroliko, a svatko bira svoj put do onih koje predstavlja. Bitno je i moralno samo da pritom netko ne glumi da je nešto što nije, a Most definitivno nije, ni lijevo, ni centar, pa čak ni malo desnije od centra, nego krajnja desnica.  I  s takvim temama koje dominiraju na takvoj desnici pokušali su pridobiti podršku svojih birača.  Petrov, Mikuš i Kristić sa svojim sljedbenicima tako su se  fotografirali ispred murala u Mokošici i poslali jasnu poruku što misle o temi koja izaziva prijepore u nekim krugovima. Petrov pokušava privući glasove braniteljske populacije pa tako predlaže da se Pelješki most nazove mostom 163. brigade. Vrhunac na sučeljavanju bio je kad je Petrov županu Nikoli Dobroslaviću, inače dragovoljcu Domovinskog rata, u maniri Velimira Bujanca spomenuo nekakvu 1989. godinu i nekakvo dočekivanje nekakve ''druge vojske'' u Mjesnom odboru.  Ma ni to ne bi bilo problem, što na tako prizeman i bijedan način traži pažnju svojih birača desnice,  da Petrov i Most opet ne ulaze u izbore sa šupljom pričom o nekakvom gospodarskom ''uspješnijem'' bez i jedne jedine konkretne ideje kako do toga doći.

Veliko nepoznavanje dubrovačkog turizma

Dapače, na sučeljavanjima je Petrov bio najmanje spreman od svih kandidata, pokazao je zavidno nepoznavanje funkcioniranja Županije kao institucije, brojnih tema, a posebno turizma u Dubrovniku. Rekao je kako se Dubrovniku turizam dogodio sam od sebe, da tu nikad nitko ništa dobro nije napravio da se taj turizam dogodi. Uvrijedio je pritom, naravno, sve one Dubrovčane, Župljane, Primorce, Konavljane i sve druge ljude koji desetljećima grade i stvaraju dubrovački turizam. Još bi u ta mjesta doveo industriju i tvornice.

Petrov već 10 godina govori iste stvari, koje lijepo zvuče, ali u praksi Most nažalost uvijek pokaže kako je sve to ipak samo prazna priča. Tako već deset godina govore protiv uhljeba i nepotizma. I onda kad su  trebali pokazati što znaju i mogu, kao te 2016.  godine, čak su bili spremni i Statut Hrvatskih voda mijenjati  da smanje kriterije kako bi na funkciju zamjenika generalnog  direktora Hrvatskih voda postavili Božovog kuma Marija Bukmira.

Što se tiče rodbine u stranci, na listi Mosta za  Grad Metković tako je Božov  tetak Nikica Hajvaz, od mamine sestre suprug. Na listi za Županijsku skupštinu supruga od  Hajvaza, Božova tetka Zdenka. Na listi  još od ranije vijećnik je i Pero Jerković, od sestre Boža Petrova muž. Još su 2013. iz Metkovića pristizale informacije o uhljebljivanju rodbine Mostovaca tako da je nažalost to ono što se pokaže u datom trenutku. O tome da su u političku orbitu lansirani s pričom da će do 2021. ukinuti županije, da bi 2021. u njima pokušali uhljebiti sebe i svoje obitelji ne treba trošiti previše riječi. Ni o obećanjima o smanjenju plaća saborskih zastupnika, u čemu se nisu previše trudili uspjeti, ali zato u njoj uživaju već pet godina.

Boža Petrova i Josipa Mikuša čeka drugi krug.  U njemu se nadaju potpori birača krajnje desnice, ali treba im i ljevica. Već je ranije u izborima dogovorena suradnja s SDP-om i Rokom Tolićem, o tome da će jedan drugoga podržati u drugom krugu. Tolić, koji je u kampanji zagovarao menadžerstvo, gospodarstvo i turizam, tako je na neki način na početku pružio podršku kandidatu koji s tim temama nema baš nikakve veze. Ni ne mora imati, to ne znači da je on loš. Petrov se iskazao recimo u brizi za djecu s autizmom i u apeliranju zašto je važan Centar za autizam. To mu je kao psihijatru očito bliže od turizma i jako dobro zna što govori. Nitko ni ne mora biti za sve, no Tolić se naknadno ipak odlučio poslati poruku svojim simpatizerima da u drugom krugu ipak biraju po savjesti. No, Petrova je podržao kandidat Srđ je Grad i platforme Možemo Marko Giljača. Kako kaže, samo zato da se glasa ''protiv'' HDZ-a. Bez obzira na to što se pritom možda glasa za Hrast, dakle nije neka alternativa. I to u isto vrijeme dok Nikola Grmoja njegove kolege iz platforme Možemo u Zagrebu, uz prijezir,  naziva ''zelenim lenjinistima'' i ''Iphone ljevicom''.

U svakom slučaju, birači će u nedjelju pokazati što o svemu misle i je li za njihov glas presudan utjecaj drugih kandidata, lokalnih župnika ili jednostavno vlastita savjest i pamet u donošenju bilo koje odluke.