Dakle, ozbiljna politička karijera Lovra Kuščevića trebala biti adaktirana.

No, zašto ne može veseliti to što je čovjek koji iza sebe ima brojne malverzacije sa zemljištima, i koji je zahvaljujući njima postao jedan od bogatijih ljudi u Vladi, politički bačen na dno oceana?

Zato jer je Kuščević tek simptom ozračja koje traje od 1991. godine.

Kuščević je samo izvršitelj državne politike koja traje od osnutka Hrvatske, a uz koju je jednu ruku tako lako držati u tegli marmelade, dok se ona s kojom se ne zna gdje smjesti na njeno prirodno stanište na srcu.

A sve je kod njega tako uigrano u tu državotvornu hrvatsku priču. Pozdravlja on na konferencijama za novinare s "hvaljen isus", optužuje novinare što se usuđuju pisati o njegovim potezima, prozivajući i "projugoslavene, lijeve aktiviste, feministice i soroševci".

Ustvari, toliko je to iskarikirano da čovjeku se dođe zapitati ne radi li se tu o nekavoj satiri, skeču u kojem se naglašenostima pokušava istaknuti poanta. No, nije to skeč, to je hrvatske stvarnost, čiji problem dakle nije Kuščević.

Počelo je to još s vilom u Nazorovoj ulici koju je prvi hrvatski predsjednik Franjo Tuđman kupio za kikiriki. Upravo tada postavljene su nijanse jedne te iste boje. Pa su tako domovinu izbavljenu iz mraka, ali zato samostalnu i priznatu, muzli raznorazni Kutli, Todorići, Sanaderi i Vidoševići.

Svi oni rade ono što im je na pladnju ponuđeno. Trenutno je to HDZ sa svojim istančanim osjećajem za marifetluk, a niti drugi se nisu iskazali, dapače pokazali su navlaš iste principe ponašanja Radilo se tu o SDP-u koji je Hrvatskom upravljao osam godina ili pak drugim strankama i strančicama koje upravljaju gradovima i općinama. A za one koji padanu u toj igri može se reći tek da nisu imao sreće, a ne da uistinu društvo postaje bolje mjesto. 

O tome govori i izjava premijera Andreja Plenkovića koji je voljenom narodu priopćio kako "sve ono što je Kuščević zgriješio je bilo u vremenu dok nije bio ministar". No, u tome i jest problem, jer je birao u Vladi prevarante i lopove, odnosno narodu uvalio muda pod bubrege.

Naravno da takvo društveno ozračje ne vuče sa sobom samo pogodnosti za onoga koji je ostvario korist za sebe i svoju obitelj. Općenito, šire su reperkusije tu, zasnovane na stranačkoj državi koja živi po sistemu "preporuke", a ne znanja, rada i samostalnog zarađivanja. U takvom društvu cilj je naći posao u gradskoj, županijskoj ili državnoj upravi, dapače društvo je to u kojem si statusno privlačniji ako si se ubacio u takav svijet jer si tako bliže kozmosu Lovra Kuščevića, što je u tako postavljenom društvu valjda neki uspjeh.

Stoga, ako iako je Kušćević bivši, Hrvatska nije zbog toga bolje i poštenije mjesto za život. Tako, u "raskušćevljenoj" Hrvatskoj, ali s nekim drugim "kuščevićima", stvari su osuđene da ostanu iste. 

S njima, uostalom, Hrvatima je gore nego sa svim neprijateljima u trinaest imaginarih stoljeća postojanja hrvatskog naroda.