Zanimljiva vijest pristigla iz Rijeke koncem 2013. godine bila je ona o otvaranju prvog hrvatskog botela MARINA. Osim jedne doista originalne ponude smještaja, ovdje je zanimljiva i povijest broda koji je ostao zabilježen i u pomorskoj povijesti Dubrovnika. 

Daleke 1936. godine u danskom brodogradilištu Frederikshavn Waerft & Flydedok izgrađen je brod KRONPRINSESSAN INGRID za kompaniju Rederi Ab Göteborg-Frederikshavns Linjen (kasnije Sessan Linjen) namijenjen održavanju pruge između švedskog Göeteborga i danskog Frederikshavna. Novogradnja broj 204 je dobila ime po svojoj kumi, švedskoj princezi Victoriji Ingrid Alice Desiree, koja se nešto ranije udala za danskog prijestolonasljednika Frederika te tako na najbolji način simbolizirala povezivanje dvaju kraljevskih obitelji, ali i ovim brodom uspostavljene značajne pomorske veze između njih. 

Skratio vrijeme plovidbe, ali i užitaka

lako je novi komforni brod smanjio plovidbu preko Kategatta s tri na dva sata, nije baš naišao na veliko oduševljenje vjernih putnika koji su u znatnom broju putovali zbog slobodnog konzumiranja alkoholnih pića jer je u to doba u svim nordijskim zemljama bila na snazi svojevrsna prohibicija, nimalo naklonjena ljubiteljima dobre kapljice. Tako je smanjenje duljine plovidbe smanjilo njima ionako kratko dragocjeno vrijeme nesputanih užitaka. 

KRONPRINSESSAN INGRID je bio trajekt od 794 bruto tona, dug 64 metra. Nakon Drugog svjetskog rata tj.1949. za sigurniju plovidbu mu ugrađuju radar. Od 1950. godine nakon preinake u brodogradilištu Burmeister & Wain Kopenhagen produžen je za 8 metara, ima 980 bruto tona te prevozi 600 putnika i 40 automobila. Dva švedska Polar Atlas diesel glavna pogonska stroja ukupne snage 2160 KS (1611 KW) omogućavala su mu plovidbu brzinom od 14 čvorova. Bez velikih problema, dobro i kvalitetno građeni brod je besprijekorno održavao ovu prugu preko Kattegata sve do 1955. kada je, nakon pređenih 307 tisuća milja i prevezenih 1,25 milijuna putnika i 60 tisuća vozila, prodan kompaniji Anfartygs Ab Gotland. 

Sudar s trgovačkim brodom

Pod imenom CHRISTOFER POLHEM sljedećih osam godina plovi na liniji Nynäshamn – Visby - Oskarshamn. Ponovo je prodan 1963. švedskom brodaru Expresslinjen Stockholm koji mu daje ime MARINA i šalje na prugu prema Mariehamnu. Nakon sudara u kolovozu 1969. s jednim njemačkim trgovačkim brodom, MARINA je raspremljena, ali je već u studenom iste godine našla novog kupca u hrvatskoj Lošinjskoj plovidbi. 

Nakon temeljitog popravka, MARINA je zaplovila 1970. na redovnoj trajektnoj pruzi Rijeka - Cres-Rabac, a od sljedeće godine Pula - Mali Lošinj - Zadar. Ovu atraktivnu brodsku vezu održava sve do Domovinskog rata kada započinje ploviti u mirnijim vodama između Pule, Poreča i Venecije da bi se od 1994.vratila ponovo prema Zadru. Zanimljivo je napomenuti da su cijelo to vrijeme gotovo besprijekorno služili originalni, 70 godina stari Polar Atlas glavni pogonski strojevi iako za njih odavno nije bilo rezervnih dijelova, pa se u slučaju nekog kvara posada uspješno sama snalazila kako je znala i umjela. 

Nije sve u ljepoti

Sve do 2007. MARINA je bila registrirana kao najstariji putnički brod na svijetu, nije bila posebno lijepa, ali je bila brod s dušom. 

U Domovinskom je ratu, zajedno sa svojom hrabrom posadom, dobila prestižnu Plavu vrpcu Vjesnika za sudjelovanje u deblokadi Dubrovnika čime je zaslužila i našu posebnu pozornost i vječnu zahvalnost. Bila je posljednji hrvatski putnički brod kojeg je JNA kontrolirala u Zelenici na plovidbi s izbjeglicama iz Dubrovnika prema Splitu, Puli ili Rijeci.

 Naime 15. listopada 1991., MARINU je u plovidbi, dok je prevozila humanitarnu pomoć prema opkoljenom Gradu, iz Slanoga granatirala JNA kod otočića Mišnjaka  pored Šipana te je lakše oštetila krilo komandnog mosta. Sljedećeg je dana u Gružu ukrcana skupina izbjeglica s kojima je otplovila prema Zelenici odakle je 17. listopada nakon pretresa isplovila prema Korčuli, Splitu i Malom Lošinju. MARINA je raspremljena koncem 2006. u Malom Lošinju gdje je povremeno korištena kao bar i noćni klub sve do 2011. kada je prebačena na Adamićev gat u Rijeku i preuređena u prvi hrvatski botel kapaciteta 112 kreveta. 

Novi vlasnici su ga lijepo preuredili te su od dvije male uske kabine napravili jednu veću. Na brodu često svira muzika uživo, interijer broda je uređen za ugodan duži ili kraći boravak, a neki dijelovi broda kao što je komandni most su ostali u izvornom obliku. Brod je zaštićen i upisan kao kulturno dobro Ministarstva kulture Republike Hrvatske.