Ministar od zdravlja jako se naljutio na neku konobaricu u Zadru jer nije nosila masku pa je bijesno platio 20 kuna i otišao ne ispivši svoju naručenu kavu. I dobro, od ministra se i očekuje strogo poštivanje pa onda i zahtijevanje strogog poštivanja epidemioloških mjera. Sve bi tu bilo u redu da nismo svjedočili ministrovom slikavanju po Braču s poznatom pjevačicom bez maske, izbornim festama bez maske, sprovodima s većim brojem ljudi od dopuštenog, također  bez maske, na koje ministar nije uputio niti jednu primjedbu. Upravo suprotno, svjedočili smo benevolentnim pojašnjenjima o virusu koji ne skače brzinom munje amo i tamo i sličnim lupetanjima njegovog Stožera. Sve logično, nije isto radi li se o običnoj konobarici,  visoko pozicioniranim državnim dužnosnicima ili naprosto ministru dragim i važnim ljudima. Baš ništa novo, ni ne daj Bože sporno. Uvijek je tako i bilo. Jedino je novo što je to sad i javno svima jasno pa je onda zato i samo zato, to postalo 'novo normalno'.

Drugi ministar, koji obožava svoj lik i djelo i koji je u skladu s tim  naručio maske s logom vlastitih inicijala (tć), piše po Twitteru ironizirajući poteze novog Zagrebačkog gradonačelnika. I to bi bilo u redu kad bi ovaj veliki gospodarski genije bio pismen. Ali, nije. Pa je bolje da niti ne govori, niti ne piše. Ispast će pametniji i obrazovaniji. S druge strane, gorostas hrvatske diplomacije Grlić Radman, koji se proslavio ushićenim čitanjem poezije ruskog ministra Lavrova istom tom Lavrovu, koji ga je promatrao potpuno ledena lica, očito bez imalo razumijevanja za ovaj Radmanov servilni čin, proslavio se izjavom da su Hrvati prije stvaranja hrvatske države bili robovi i požalio se kako nije smio reći da je Hrvat. Čini se da su ti Švicarci, gdje je taj gospar živio, stvarno bili odurni prema Hrvatima. No sve je to nadoknadio njegov otac koji je u onim mračnim vremenima bio direktor tvrtke, koju je privatizirao čim su došla svijetla vremena za Hrvate i čim je smio javno obznaniti da je Hrvat. Tako nam je sad Radman najbogatiji među ministrima, ali neka je. Prije samostalne Hrvatske teško se napatio kad ga je otac poslao studirati u Švicarsku.

Za to vrijeme Plenki  šuti i ne komentira Milanovićeve  eskapade, ali zato oni oko njega zdušno napadaju Zokija. Zoki je objavio da mu je ljepše kad Plenki šuti, ali da bi volio da umjesto pudlica s protezom na njega šalje lavove. Lažeš malo, dobri naš Zoki!  Dosadno ti je ovako, jedva čekaš novu rundu vrijeđanja s Plenkijem. Ovako život na Pantaču postaje nekako dosadan i bez smisla. Možemo se samo nadati da će sve skupa, na kraju, dovesti  do ozbiljnog prihvaćanja i rada na onome što i trebaju zajedno odraditi. Zbog čega i jesu tu gdje jesu. Jer, ruku na srce, kad bi smogli snage odbaciti vlastite taštine, jako puno  dobrog posla za Hrvatsku mogli bi zajedno odraditi. Obojica imaju kapacitet za to, bez obzira radili to zajedno ili se kao u krimićima igrali dobrog i lošeg policajca. Pa dajte dečki budite pravi lavovi, ali ne međusobno, nego za interes onih koji su vas birali. Utopija? Možda, ali ne bi trebala biti.

Gradsko vijeće u novom sazivu odradilo je uspješno prvu rundu. Zanimljivo je bilo gledati neke nove i neke stare vijećnike. Jesu li novi bolji od starih i jesu li 'novi stari' bolji od samih sebe, dok su još bili stari? Vrlo brzo ćemo saznati. Kako god bilo, ovaj sastav Vijeća doista je test za sve. Nadam se da će ga uspješno savladati. Uz sve to sjajan posao je napravio naš novi-stari gradonačelnik s uvođenjem sustava 'Otvorenog grada' i nadam se da će time svim svojim građanima u Gradu olakšati život, ali i osigurati ono što bi trebao i biti posao gradske Uprave. Transparentnost, dostupnost i lakše obavljanje potrebnog svim svojim korisnicima. Što se tiče Covida, uzdajmo  se da će ova Županija uskoro postati zelena zona i da će turizam konačno procvjetati, s Englezima ili bez njih. Stižu Rusi koji su itekako dobri potrošači.  Čuvajte sebe i svoje, postanite što prije vlasnici digitalne Covid potvrde i uživajte u vrućini i ljetu, koje je konačno baš onakvo kakvo i treba biti. Eto vas.