Tu dolazimo do kvake 22. Jesam li se ja ovako opako razbolio upravo zbog mjera koje su me trebale štititi od korone? Odgovor je potvrdan. Da svijet nije stao i da je sve bilo po starom moj bi imunitet bio znatno otporniji. Ovako, nakon dvije godine maltretiranja i stresiranja, tijelo bi mi se raspalo i od prehlade. Korona trenutno opet hara Europom. I kada završi ovaj val, počet će sljedeći. Pa sljedeći. Što je čovjek opušteniji u životu, lakše se nosi s bolešću, što je više pod stresom, imunitet puca, a upravo su mjere protiv korone opasnije po čovjekovo zdravlje, nego sama bolest.

Uzmimo samo inflaciju kao primjer. Cijene na tržnicama podivljale su, pa će mnogi kupiti voće, povrće i ribu u supermarketu gdje je kvaliteta puno gora. Znači korona mjere su dovele do inflacije, pa ljudi štede na zdravlju i tako su podložniji bolesti. Recimo kozice su prvo koštale 50 kuna, pa onda 60, pa 70, pa sam ih prestao kupovat (možda su danas došle i do 100 kuna). Također, putovanja su dobra za opuštanje i vraćanje ravnoteže, ali u ove zadnje dvije godine jedina živa bića koja su normalno putovala bile su lastavice, čiope i rode.

A što tek reći za rast cijena nekretnina. U Dubrovniku su se prosječne cijene približile granici od 4 tisuće eura po kvadratu. Tako se jedan svježe renovirani mali stanić od 44 kvadrata prodaje za 175 tisuća eura. Bez reinkarnacije je nemoguće isplatiti kredit za kupnju stana u samo jednom životu. Doduše cijene građevinskog materijala u posljednje su se vrijeme počele spuštati, samo vjerojatno to neće imati nikakvog utjecaja na tržište nekretnina.

Sreća da nam je turistička sezona dobra. Daleko je to od 2019. godine, ali ljudi će preživjeti i to je odlično u čitavom moru loših vijesti. No, svi koji rade u turizmu umorit će se kao nikad. Teško je bilo predvidjeti što će se događati, pa rijetki imaju dovoljan broj radnika. Čak se otkazuju i brojni letovi, jer nema dovoljno osoblja. Prije neki dan sam upoznao gošće koje su u Dubrovnik došle samo zato jer im je odgođen let za Italiju. Lijepo su došle spremne s koferima na aerodrom, a tek su im tamo kazali da se njihov let za Čizmu otkazuje. Ili ćete u Dubrovnik ili kući, rekli su im. To je također sve posljedica korona mjera. Kompanije su davale otkaze i sada kada se posao vratio, nisu uspjele naći dovoljan broj zaposlenika u kratkom vremenu. Oni koji rade raspadaju se od posla. Nije to slučaj samo na aerodromima i u aviokompanijama, nego u svim branšama vezanim uz turizam.

Nažalost i poslodavci su krivi za manjak radne snage. Prije neki dan sam sreo jednog sjajnog domaćeg kuhara koji je napustio struku, jer ne može više podnijeti stres i ogromnu količinu posla. Dok sam bio mlađi, gurao sam, ali više ne mogu, razboljet ću se, dobit rak, rekao mi je. Karijeru je nastavio u javnom sektoru. Plaća je mala, ali se ne ubija od posla i ima slobodan vikend. Svatko se u ovim teškim vremenima bori na svoj neki način. Proći će i ovo, sve prođe. Sretno nam svima bilo, s odmakom čovjek shvati da ništa nije vrijedno velike brige. Ionako se ništa ne može promijeniti.