U ovom trenutku najvažnije svjetsko pitanje jest, naravno, kako zaustaviti rat u Ukrajini? Kako spriječiti daljnje prolijevanje krvi i umnožavanje užasnih ljudskih sudbina? U toj je jednadžbi osnovna premisa da Rusija posjeduje nuklearno oružje što znači da Zapad ne može doći na veliki odmor, pa u dvorištu škole opaliti Putinu dvije-tri triske jer zlostavlja slabijeg dječaka od sebe. Rusija je, naime, jača od Ukrajine i koliko joj god Zapad pomagao u oružju kad-tad će izgubit rat i past će joj glavni grad. Paradoksalno, što je otpor Ukrajine bolji i što su njeni borci hrabriji naposljetku će biti više (civilnih) žrtava i uništenih domova.

Bez obzira na činjenicu da će Rusija prije ili kasnije dobiti konvencionalni rat bez uključivanja Zapada, ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski neprekidno pokušava podići moral svojih građana. Među ostalim kaže da Ukrajina nikad neće oprostiti svojim neprijateljima. Umjesto oprosta, ističe Zelenski, bit će sudnji dan. Znači on poziva Ukrajince da izginu do zadnjeg čovjeka, a istovremeno osuđuje Zapad jer mu ne pomaže s vojnom logistikom na samom terenu, nego samo sa sankcijama.

Sankcije su inače jako dobra stvar, ali problem s njima je što neće dati brzih rezultata. Dok god Rusi ne budu gladni neće krenuti u revoluciju protiv Putina, a do nejedice će trebati vremena, a rat će i dalje bujati. Problem je što su brojni Rusi (posebno oni stariji) kroz svoju neslavnu povijest navikli i na glad, i na diktatore - ogroman broj njih izvan gradova je nepismen, a jedina životna istina koju priznaju jest ona koja im je servirana na dnevniku nacionalne televizije. U Putina jednako vjeruju kao u Isusa Krista.

Mnogi ovih dana govore kako rat u Ukrajini jako podsjeća na naš Domovinski rat. I zaista povijest Ukrajine i Hrvatske slična je u mnogo točaka, isto kao i odnosi sa susjednim zemljama Rusijom i Srbijom, ali ključna i ogromna razlika između onoga i ovoga rata je jasna i malom djetetu – Slobodan Milošević nije imao nuklearno oružje. Da je Zapad htio mogao je u roku odmah doći na mali odmor u dvorište Jugoslavije, opaliti pljusku Slobu i poslati ga po burek i cigare, ali nažalost u Ukrajini je taj scenarij nemoguć. Putin ima već podosta godina, i ako osjeti da je stjeran u kut iz kojeg nema izlaza, naredit će ispaljivanje nuklearnog projektila. Nitko razuman ne želi se kockati s tim scenarijem.

Koje je onda rješenje obzirom da je najvažnije što prije okončati rat i smanjiti žrtve na što manji mogući broj? Odgovor se nalazi u staroj, dobroj biologiji. Nitko u čitavoj povijesti nije napravio toliko dobrih stvari i okončao toliko puno patnji kao biologija. Putin ulazi u osmo desetljeće života što znači da neće još dugo biti s nama na planeti (ako budemo imali sreće mogao bi ga i brzo strefiti kakav udar). Čak i da poživi na čelu Rusije još desetak godina što je to u kontekstu cjelokupne historije čovječanstva? Kao što bi rekli naši stari: Strpljen – spašen!

Da bi rat završio Ukrajina i Zelenski trebaju omekšati. Potpisati s Putinom ugovor da neće ući u NATO i EU, odnosno da će ostati neutralni. Pa čak mu i ustupit odmetnute dijelove istoka. Nije nimalo lako donijeti ove odluke, ali njima bi se zaustavio rat, broj mrtvih i spaljivanje gradova. A onda čekati da dobra, stara biologija odradi svoje – da kreten odapne baš kao što je to bio slučaj sa Staljinom i Lenjinom. Biti strpljiv. Možda neće Rusija odmah nakon smrti Putina krenuti demokratskim putem, ali optimist sam što se tiče budućnosti. Nove generacije koje stižu bolje su i od nas sredovječnih gunđala, a da ne govorim koliko od ovih debilnih staraca koji su odrasli iza Željezne zavjese i koje su majke plašile s dionicama kapitalista s burze. Jedan dan neće više biti Putina i njegovih pobočnika, u tom scenariju iz budućnosti možda se dogodi da će moderni ruski predsjednik (ili premijer) svečano potpisati vraćanje Krima Ukrajini, a pri tom će kleknuti kako bi odao počast žrtvama rata.

Zelenski apsolutno ništa neće postići hrabrom borbom osim što će dodatno razbjesniti Putina i povećati patnje svojih građana, a NATO mu neće moći pomoći osim sankcijama koje će osiromašiti Ruse, ali bogme i ostatak Europe (samo vidi cijene goriva). Zato mi se ukrajinski predsjednik sve manje sviđa. Znam da mu nije lako, ali nažalost, nema ovdje dobrih, poštenih i jednostavnih rješenja.

Zelenski i Ukrajina dugoročno mogu pobijediti jedino ako sada puste pobjedu Putinu. Netko će sad reći, ako se Rusiji dopusti maltretiranje Ukrajine, sutra će isto Kina (u)radit s Tajvanom, Sjeverna Koreja s Južnom, a Indija i Pakistan međusobno. To je dobra opaska i može biti istinita, ali opet ću se vratiti na moj optimizam – duboko vjerujem da će nove generacije biti puno svjesnije od starih. Tomu će zasigurno pridonijeti još veći razvoj interneta i turizma, svijet već jest i bit će još više globalno selo, a nove generacije iz svih krajeva svijeta upravo iz navedenih razloga međusobno će biti (još) bliskije od starih. No čak i da griješim u procjeni, pa se ispostavi da su i milenijalci isti idioti kao njihovi preci, koja je alternativa?

Nuklearni rat?