Od svih 1547 predmeta - pardon 1682 – koje su me tjerali da učim u četiri godine gimnazije daleko najnelogičniji mi je bio  - Logika. Naša profesorica Božena Berdović ozbiljnog bi lica uzela kredu – čovječe, kad je to bilo, valjda baš u razdoblju Krede – i krenula švrljati po tabli.

Svi ljudi su Grci.

Ja sam čovjek.

*******************

Ja sam Grk!

Znači, učili smo izvoditi logičan zaključak iz premisa – ako su svi ljudi Grci, a ja sam čovjek, onda je logično da sam Grk. Čudna mi čuda, oh kakvog li logičnog zaključka! To je kao da učimo logiku izbora u Hrvatskoj – tu čak ne trebaju ni dvije premise, nego jedna.

Ako su izbori u Hrvatskoj…

**********************

…Onda je logično da pobjeđuje HDZ!

Ja i Tošović smo se pogledavali tijekom sata i mislili da nas Božena zajebava. Zašto učimo nešto što je toliko logično da je logično da ne bi trebali učiti ono što je toliko logično, jer se to samo po sebi podrazumijeva? Nikako ja, Tošović, a i svi ostali nismo mogli ubrati logiku Logike, pa se sjećam da sam ga jednom pitao tik pred smrt od dosade.

-Tošoviću, koliko ima do kraja sata?

-45 minuta. Logično!

Završili smo gimnaziju, finulo je i razdoblje Krede, pa potom Trijasa i Jure, Kamenog i Željeznog doba, pa se evo svijet dopotezao do 21. stoljeća, a meni nijedan jedini put i tih milijun i nešto godina nije trebalo primijeniti u praksi znanje logike koje nam je nesebično dijelila naša stara profesorica BB. A onda jednog sunčanog lipanjskoj jutra godine Gospodnje 2021. napokon sam shvatio zašto nas je Berdovićka mučila Grcima.

Na zaslonu mobitela ugledao sam vijest naslova „Ugostiteljima promet pao za 50 posto, traže hitne sektorske mjere“. Kliknuo sam na naslov i zaronio u tekst gdje sam doznao da ugostitelji Dubrovnika i Hrvatske plaču na koljenima, jer ovako više ne mogu.

– U kakvoj se situaciji nalazi djelatnost pripreme i usluživanja hrane i pića jasno pokazuje podatak iz sustava fiskalizacije. Iz njega je vidljivo da je u prvih pet mjeseci 2021. godine u odnosu na isto razdoblje 2019. godine zabilježen pad iznosa računa za 50 posto. To jasno pokazuje da će oporavak djelatnosti trajati još dugo vremena nakon što završi pandemija. Stoga predlažemo i da se uzme u ozbiljno razmatranje trajno smanjenje PDV-a na kavu, pivo, vino, bezalkoholna pića i napitke i njegovo izjednačavanje sa smještajem i usluživanjem jela i slastica koje iznosi 13 posto. Smatramo da je to mjera bez alternative kako bi ugostiteljski sektor postao stabilniji i konkurentniji, što će direktno utjecati na povećanje zaposlenosti i investicija – istaknuo je predsjednik Udruženja ugostitelja Dražen Boban, dodavši kako je za spas ove turističke godine potrebno i žurno pojednostavljenje postupka zapošljavanja stranaca iz trećih zemalja za rad u ugostiteljstvu.

Pročitavši tekst štrecnulo me u prsima. Žao mi je ugostitelje, iskreno mi ih je žao (plaćanje režija, najma, zaposlenika…, a slab prihod). Isto kao i sve druge turističke radnike. Nema nikoga koga ova jebena korona kriza nije pokosila čak i one koji se turizmom ne bave direktno poput keramičara ili OPG-ova. Svi su više ili manje u gubitku, nitko nije ni blizu razine 2019. godine. Što su dubrovački turistički radnici učinili da što bezbolnije pregrme krizu? Odlučili su se na ekstremni sport – bungee dumping – brutalno su spustili cijene. Apartmani u Dubrovniku nikad nisu bili jeftiniji, privatnu turu u vodiča možeš uzeti za smiješne pare, ogroman popust daje se na jedrilice, katamarane, glisere, sve moguće izlete… Autobuseri su također spustili cijenu, taksiji su badava (za 20 kuna možeš se vozikat koliko hoćeš) - svi su korigirali profit prema dole samo da nešto utrže osim – ugostitelja. Jedino su cijene kafe, pive i gemišta ostale iste baš kao 2019. godine. Kao da se ništa nije dogodilo. Upravo je u tijeku Europsko prvenstvo, a kafići zjape prazni. Turista nema, a domaći su presušili. Puno im je potrošiti 100, 200 kuna na večer u kafiću. Do jučer im je to bila sitnica, ali sada su se stisnuli.

Božena Berdović odavno je u mirovini, ali da ju sada netko kontaktira, već je vidim, ne bi joj bilo teško uzeti kredu i početi švrljati po tabli.

Svi turistički radnici u Dubrovniku u teškoj su situaciji i spustili su cijene.

Ja sam turistički radnik-ugostitelj i u teškoj sam situaciji.

**************************************************************

Ja sam spustio cijene!

Znači ako su svi djelatnici u turizmu spustili cijene, a ja sam ugostitelj što znači da i sam ovisim o turizmu, onda bi logično bilo da sam i ja spustio cijene kafe, pive i gemišta na 12-15 kuna. Ali ne! Cijene su ostale iste što je toliko nelogično da je jedino logično da ugostitelji onomad u Kredi nisu učili o Grcima! Gdje su ugostitelji bili kad je kreda škripala?

Ako čitav Dubrovnik živi od turizma, a živi, znači da su doslovno svi u gubitku. Turista je malo, nedovoljno za sviju, pa bi logično bilo da se ugostitelji okrenu domaćima. Ali kako će im domaći čovjek plaćati pretkrizne cijene kad je i on sam u teškoj krizi, čak i većoj nego ugostitelji, jer dobar dio njih živi isključivo od stranaca?

Logika govori da su kafići spustili cijene da bi domaći češće dolazili i na kraju bi ugostitelji više zaradili nego ovako. Ali oni su se vodili skroz nekim drugim premisama i konkluzijama teško shvatljivima učenicima Božene Berdović.

Čak ti za spuštanje cijena ne treba pohađanje satova Logike i rizik od smrti zbog dosade, dovoljan je prvi i osnovni ekonomski zakon ponude i potražnje. Ako potražnja pada, pada i cijena, i obratno.

Logično, zar ne?