Tko je najveća osoba 20. stoljeća?

Je li to Nikola Tesla, čovjek koji je izmislio izmjeničnu struju i niz drugih vrhunskih patenata? Je li to možda Majka Tereza koja se skrbila o tisućama gladnih bolesnika po Indiji? Ili pak Mahatma Gandhi, čovjek koji je pokazao da se može i treba boriti nenasiljem? Je li najveći Dalaj Lama koji se borio za mir u svijetu ili je možda najvažniji Alexander Fleming koji je smućkao penicilin i na taj način riješio brojne bakterijske bolesti? Ili je to ipak Albert Einstein čija je teorija relativnosti prodrmala fizički svijet? A Diego Armando Maradona, što za njega reći? Ostavio je takav trag da su na napuljskom groblju istakli transparent :“Mrtvi ne znate što ste propustili.“

Svaka čast navedenima, obogatili su čovječanstvo, ali za mene je najveća i najvažnija osoba koja je hodala 20. stoljećem britanski matematičar Alan Turing - čovjek koji je razbio kod Enigme, nacističkog stroja za šifriranje podataka. Nijemci su smislili stroj koji je imao milijarde milijarda kombinacija – lakše je pogoditi zbroj golova u drugoj francuskoj ligi, nego dešifrirati Enigmu. Svi su mislili da je to nemoguće dok se nije pojavio Turing. Dešifrirao je Enigmu i omogućio Saveznicima da svakodnevno prisluškuju naciste – točno su znali njihove planove, grupiranja, akcije...

Da Turing nije razbio kod Enigme pitanje je bi li se Saveznici iskrcali na Normandiji, i za koliko bi rat bio gotov? Možda Saveznici ni ne bi dobili rat – to nikad nećemo saznati – ali ono što znamo jest da se otkrićem Turinga kraj rata višestruko ubrzao, spašeni su milijuni života, zgrade i umjetnine, a užasni nacistički režim otišao je u povijest. Alan Turing spasio je europsku civilizaciju od brutalne nacističke čizme i omogućio sve blagodati koje danas imamo i zato je za mene najveći.

Tužna sudbina

No, umjesto da završetkom rata Alanu Turingu kraljica dodijeli titulu Sir i proglasi ga najvećim čovjekom u povijesti slavnog britanskog Carstva, pa da bogat i slavan do kraja života uživa s viteškom titulom u luksuzu okružen zgodnim mladim Britankama, za njega je pakao tek počinjao. Nikad nije doživio slavu kakvu je trebao, a oko njega nikad nisu bile zgodne tete - ne zato jer one to nisu htjele - već zato što to nije htio on. Naime, Alan Turing je bio – homoseksualac, a u to doba u Britaniji je spavanje s muškarcima bilo kazneno djelo. Samo sedam godina nakon završetka Drugog svjetskog rata Alan Turing viđen je kako flertuje s Arnoldom Murrayem, prijavljen je policiji i procesuiran. Osuđen je sukladno tadašnjim britanskim zakonima i ništa mu nije pomogla nevjerojatna biografija -  to što je više-manje najzaslužniji za pobjedu Britanaca u ratu. Mogao je birati da ide u zatvor ili da se podvrgne hormonima koji će ga učiniti muškarcem. Birao je ovo drugo, ali valjda su mu poremetili hormonski balans u tijelu, pa je 1954., u dobi od samo 41 godinu počinio samoubojstvo.

Eh, da je mogao Turing birati svoju seksualnost, nakon rata imao bi najbolji mogući život – najbolje moguće koke, aute, jahte, losose… - a ovako samo zato jer je rođen kao gay, prošao je pakao, a u tome mu nije pomoglo ni što je jedan od najvećih ljudi 20. stoljeća u ogromnoj konkurenciji velikana. Svatko tko vidi ovakvu ili sličnu priču jako dobro zna da homoseksualci nisu bolesnici. Oni su se s tim rodili, jednako kao što se netko rađa crn, a drugi s plavim očima, i kao takvi zaslužuju potpuno jednaka prava kao i svi ostali. To je svakome tko imalo može mućnuti glavom skroz logično, ali opet postoje brojni koji ne mogu svladati ovu jednostavnu jednadžbu. Jedan od njih je bivši biskup dubrovački Mate Uzinić.

Prije desetak godina, kada je Uzinić dolazio na mjesto dubrovačkog biskupa paralelno su se zbivala dva događaja – nakon više od pola stoljeća zakašnjenja britanski premijer Gordon Brown u ime britanske Vlade ispričao se Alanu Turingu za progon zbog njegove seksualne orijentacije, a otprilike u isto vrijeme nekoliko tisuća kilometara jugoistočnije novoizabrani dubrovački biskup zabranio je emitiranje filma Parada koji se trebao održati u dvorani Visa, inače u vlasništvu Dubrovčake biskupije. Uzinić je tom prigodom kazao:

Izokretanje sustava vrijednosti

-Ulaz u kino zajednički je s ulazom u Biskupski ordinarijat, stoga bi plakati za ovaj film na tom mjestu odaslali krivu poruku da se radi o filmu koji biskupija podržava, odnosno da se radi o pogledu na homoseksualnost, koji nije usklađen s pogledima Crkve – kazao je Uzinić i dodao - Ne podržavam parade, jer one nisu tek način izražavanja homoseksualnosti, nego su način na koji se želi isprovocirati i izazvati one koji drugačije misle. S gnušanjem gledam i na nasilje do kojeg na paradama dolazi.

Nekoliko godina kasnije, točnije 2012., prilikom održavanja Gay Pride u Splitu koji je podigao puno prašine u javnosti, biskup dubrovački odaslao je sličnu poruku:

-Imamo pravo kao kršćani drugačije misliti, imamo se pravo ne slagati s izokretanjem sustava vrijednosti, ali moramo, ostajući vjerni svojim kršćanskim uvjerenjima, evanđelju koje navješćujemo i Crkvi kojoj pripadamo, naučiti uvažavati druge i drugačije, znajući da smo kao kršćani pozvani, slijedeći Krista i njegov primjer, na zlo odgovarati dobrom, na mržnju ljubavlju i tako, ako je moguće i koliko je do nas, biti u miru sa svim ljudima – kazao je Uzinić tom prilikom, te je dodao da kršćani imaju „pravo i dužnost ne slagati se s održavanjem Pridea u Splitu“.

Bez obzira na sve pomirljive poruke pape Franja o gay osobama, sad već bivši biskup dubrovački nikad nije jasno podržavao potpuna prava homoseksualaca. Svjedoči to i onaj Referendum o obitelji. Ususret tom referendumu 2013. godine Željka Markić je gostovala u Dubrovniku, a Dubrovačka biskupija financirala je njena predavanja o obitelji, a dobro znamo što je tada govorila – upravo suprotno od onoga na što poziva papa Franjo.

Bez obzira što Uzinić gay osobama nikad nije davao podršku bez zadrške ipak je pohvalno što je govoreći o njima često upotrebljavao citate iz Evanđenja, pozivajući na razumijevanje, oprost, uvažavanje drugih i drugačijih. To je puno više od nekih drugih hrvatskih biskupa koji u obračunu s gay osobama nisu pokazale ni mrvicu empatije i tolerancije. No, nije jasno odakle Uzinić smatra da je homoseksualizam „izokretanje sustava vrijednosti“, te da kršćani na „zlo trebaju odgovoriti dobrim“, odnosno da imaju „pravo i dužnost ne slagati se s održavanjem Pride“. Zašto je homoseksualizam izokretanje vrijednosti? Zar to nije nešto prirodno? O kakvom zlu je dubrovački biskup govorio? To je isto kao da kažeš da je ćelava osoba zlo i poremećeni sustav vrijednosti. Zašto je kršćanska dužnost ne podržavati gay osobe koje se na Prideovima bore za prava koja su im zajamčena rođenjem i Ustavom?

Crkvu spasio peder

Kako bilo da bilo, da mu nije bilo pedera Turinga, Katolička bi Crkva danas trunula pod nacistima. Oni su mrzili Crkvu i njene vrijednosti, ali nisu to toliko pokazivali u Ratu da ne bi naljutili svoje kršćanske vojnike. Ne sumnjamo da bi nakon nacističke pobjede u Drugog svjetskom ratu rasturili Crkvu koja danas možda ne bi ni postojala. Kakve li sudbine, spasio ju je peder kojeg Crkva smatra da je zlo i izokretanje sustava vrijednosti. Vidjeli bi oni sustav nacističke vrijednosti da nije bilo Alana Turinga, pedera koji je dobio rat da bi Europa imala slobodu govora, pa čak i da Crkva može govoriti budalaštine o homoseksualizmu.

Mati Uzinić stavovi o homoseksualizmu najveći su propust u mandatu dubrovačkog biskupa. S druge strane napravio je puno dobrih stvari po pitanju tolerancije i razumijevanja s pravoslavcima, židovima, muslimanima…, otvorio je financije Dubrovačke biskupije javnosti, pomagao potrebitima, osudio ustaške grafite na Pravoslavnoj crkvi, osudio zločine poslije Oluje… Sve je ove nastupe začinio pomirljivim tonom što je svakako pohvalno.

Unatoč lošim stavovima prema gay osobama i još ponekim stvarčicama s kojima se nisam mogao složiti, ipak mogu konstatirati da je imenovanje Mate Uzinića za biskupa dubrovačkog bilo odlično za Dubrovnik, pogotovo kada se sjetimo tko je bio njegov prethodnik. Bojim se da ćemo plakati za njim kada dobijemo novog biskupa.