Bio je gadan 14. dan jedanaestog mjeseca, baš onakav kakav valjda jedino studeni može iznjedrit – dosadna kiša danima je natapala Dalmaciju. Teren na Poljudu - kako bi ga opisali stari, novinski izvještaji - blatnjav, grbav, težak za igru. Hrvatska se muči, ima kontrolu lopte, ali po ovakvom blatu ne bi prasci stvorili šansu, a kamoli će Perišić, Modrić, Brozović i ostali.

Igrala se 81. minuta kada je Borna Sosa nešto s loptom prtljao oko aut linije. Perišić mu se otkrio, ali ovaj je dobro znao da mu ne treba dodavati, jer protiv ovakve kaljuže čak ni Ivanova tehnika nema izgleda. Stoga ju je centrirao ravno u bunar – možda će se u bazenu Poljuda ukazati Esther Williams iz legendarnog mjuzikla Bal na vodi i napokon probušiti Safonova, ali nije se pojavila dugokosa plivačica i holivudska glumica nego ćelavi ruski branič Fjodor Kurdjašov koji je nespretno klepnuo blatnjavu kuglu i ona se sekundu kasnije zakoprcala u mreži Rusije. Kakav prekrasan autogol!

Hrvatska vodi, Hrvatska će ići u Katar na Svjetsko prvenstvo, a Rusija u dodatne kvalifikacije! Hrvati su nakon posljednjeg zvižduka nizozemskog suca Dannyja Makkeliea slavili prolazak reprezentacije na elitno natjecanje - itekako su bili svjesni koliko je pobjeda važna - ali ni oni najsvjesniji važnosti pobjede nisu bili svjesni koliko je ustvari važna.

Ta pobjeda Hrvatske protiv Rusije, naime, mogla bi biti jedan od najbitnijih čavlića u lijesu Vladimira Putina.

Samo tri mjeseca poslije supervažne kvalifikacijske utakmice s Poljuda, poludjeli ruski diktator pokrenuo je rat u Ukrajini. Zapad ne smije odgovoriti vojnom silom da budaletina ne upotrijebi nuklearno oružje. Stoga pokušavaju sankcijama oslabiti Majčicu Rusiju. No, čini se kako te mjere idu polagano, a svaki dan je važan. Treba to, brate, pojačati.

Da se mene pita, ja bih, ukratko, svim Rusima zabranio sve! Ta bi odluka bila duboko nepoštena i nemoralna – jer nisu (svi) Rusi krivi što ih kompleksaš s botoksom vodi – ali riječ je o jako teškom trenutku u povijesti čovječanstva, pa ne treba prezati ni od nečasnih radnji. Prvo svim ruskim sportašima zabraniti sve nastupe. Upravo pobjedom Hrvatske na Poljudu priča se već počela kotrljati u ovom smjeru. Poljaci, Šveđani i Česi već su rekli kako ne žele s njima igrati dodatne kvalifikacije koje su predviđene za ožujak što je super stvar jer je sad pritisak na UEFA-i i FIFA-i. Da je kojim slučajem Rusija ostala neporažena u Splitu, krovne nogometne organizacije imale bi lufta taktizirati oko izbacivanja Rusije s Mundijala – ne bi se one tek tako odrekle ruskog kapitala koje ovi velikodušno ušpricavaju u najelitnija nogometna natjecanja (čitaj Gazprom, ponosni sponzor Lige prvaka). Vidjet ćemo što će UEFA i FIFA uskoro obznaniti, ali najvjerojatnije bi odluka mogla ići prema izbacivanju Rusije iz daljnjeg takmičenja. Bit će to ogroman udar prema izolaciji najveće države svijeta. Vjerojatno će se u bliskoj budućnosti slično dogoditi i u drugim sportovima. Izbacit će Rusiju iz svih natjecanja.

No, što s individualnim ruskim sportašima, recimo Medvedevim koji je prvi tenisač svijeta? Ja bih, nažalost, izbacio i njega, čak i Rubleva (koji je, svaka mu čast, javno rekao da je za mir i protiv rata u Ukrajini), i sve ostale uključujući one siromahe koji nastupaju na challengerima i futuresima. Bio bi to moj teški šupački potez - nekom ruskom mulcu koji cijeli život trenira tenis i pokušava uspjeti i živjeti od njega, ja bih zabranio natjecanje u najvažnijim, formativnim godinama. Da, stvarno užasno od mene, ali u ratu je uvijek mnogo kolateralnih žrtava, i na koncu je vazda najbitnije da ih se ukupan broj što više smanji. Na kraju krajeva taj ruski teniski junior dobit će i drugu šansu za razliku od nekih koji je više neće imati.

Nadalje, ne samo da treba zabraniti natjecanja sportašima, nego rad i djelovanje izvan granica domovine i svim drugim Rusima u ostalim granama – umjetnicima, arhitektima, kuharima, hotelijerima, prijevoznicima… popis je beskonačan isto kao i nemoralnost ove mjere, ali kako drugačije biti u ratu? Može li se uopće pronaći neki skroz pasivni, budistički način?

Jasno – tu nas čak ne trebaju mučiti nikakve etičko-filozofske dvojbe - posebno se treba obračunati s ruskim oligarsima koji svoje bogatstvo nisu zaradili nikakvim radom i trudom nego šurovanjem s politikom - Jeljcinom i Putinom. Njima diljem svijeta treba uzeti imovinu (iako bi to bilo skroz paradoksalno da kapitalistička društva koja se kunu u privatno vlasništvo idu u nacionalizaciju), zabraniti im držati jahte po mediteranskim i karipskim marinama, jednostavno oduzeti im bilo kakav pristup luksuzu… Jest, Rusija im je omogućila ogromno bogatstvo, ali Zapad im je dao hedonizam.

Međutim, zbog čega TOČNO treba donijeti ove brutalne mjere koje bi dobrim dijelom pogodile i nevine Ruse koji ničim nisu krivi što su se rodili u Krasnodaru, Vladivostoku ili Samari i što imaju debila u liku predsjednika?

Vladimir Putin, naime, može pasti jedino iznutra – revolucijom nezadovoljnih Rusa – jer ako ga Zapad bude rušio uvijek može doći do nuklearnog rata. On je na vlasti isključivo zato jer je oko sebe okupio pozamašan broj sljedbenika koje dobro plaća – isto kao što je Escobar djelovao u Kolumbiji, tako Putin djeluje u Rusiji. Plata o plomo – Pare ili metak!

No što će Rusima pare ako su u izolaciji? Što će Abramoviču sav novac svijeta ako mu uzmu Chelsea i Eclipse, ako ne može milijarde dolara trošiti na kurve i kokain u mondenim hotelima Monte Carla, Pariza, Londona? Što će ruskom oligarhu moć i utjecaj u vlastitoj državi kada mu daleko najveća država svijeta ne može pružiti ni jednu jedincatu pješčanu plažu, samo jebeni Yakutsk i Irkutsk s minus pedeset stupnjeva? Što će onom ruskom trolu - koji za tisuću eura mjesečno širi Putinovu propagandu po internetu – iznadprosječna ruska plaća ako nakon iscrpljujućeg radnog dana ne može leći na kauč, popit pivu i gledati svoju reprezentaciju na Mundijalu i Medvedeva kako pobjeđuje Đokovića? Što će, naposljetku, bilo kojem Rusu takav besmislen život? Ajde da je riječ o Brazilu, zemlji koja ima prelijepu obalu, ali Rusija je posljednja država svijeta u kojoj bi građanin želio biti izoliran od ostatka planete.

Ovo je početak kraja Vladimira Putina, uskoro će nestati s mjesta predsjednika Rusije i visoke politike. Ostaje jedino pitanje hoće li krvnik, nakon što ga se stjera u kut, narediti da se rokne nuklearni projektil. Duboko se nadam, ako ga spopadne taj trenutak ludila, da netko od njegovih podređenih neće izvršiti naredbu. Uostalom, oni su do sad Putina slušali jedino radi moći i lake love. Ako im on naredi da pritisnu crveno dugme, više neće biti ni moći, ni para, ni njih, ni njihovih obitelji. Ničega.

Možda će mu onda napokon, baš poput Kurdjašova na Poljudu, zabiti autogol i izbaciti ga sa karte svijeta: „Odjebi Putine, mamicu ti bolesnu!“