-Da bi čovjek bio sretan potrebno je ispuniti tri uvjeta – biti glup, biti sebičan i biti dobrog zdravlja, ali ako prvi uvjet nije zadovoljen, sve drugo propada – rekao je davno stari, dobri Gustave Flaubert.

S druge strane, istraživanja o sreći čovjeka pokazuju kako je prosječni homo sapiens najsretniji u svojim dvadesetim godinama. Potom dolaskom djece i brojnih obaveza, razine sreće opada, da bi kasnije kako se čovjek bližu grobu, opet rasla (valjda je sretan da će muka zvana život uskoro završiti) – uglavnom istraživanja pokazuju kako krivulja sreće tijekom života pojedinca prati oblik slova U, čak i u Srbiji – prvo je visoka, potom pada i na kraju opet raste.

Kada pogledamo izjavu Flauberta i istraživanja o sreći dolazimo do jednostavne konkluzije – ako je prosječni čovjek najsretniji u svojim dvadesetim godinama, a Flaubertov poučak kaže da može biti jedino sretan, ako je glup – onda proizlazi kako su mladci više-manje totalni glupaci. Ne znam za vas, ali kada ja pogledam svoje dvadesete godine, itekako se mogu složiti s tom tvrdnjom.

Prosječni mladić u svojim dvadesetim godinama radi brojne užasne stvari koje groze ostatak ljudstva – mokre kose izlazi na vjetar, sjeda na goli kamen, izlaže se propuhu bez donje majice, kupa se s upaljenim bojlerom, pije vina Ribar, Festu i Bepa, konzumira brandy od Zvečeva (to je možda i najstrašnije), skače oznojen u more, otima Libertasove autobuse, kladi se na WTA turnire (ovo je možda još strašnije od Zvečke)… Uglavnom, shvatili ste, prosječni mladić u svojim dvadesetima radi brojna sranja koje ljudi u tridesetima, četrdesetima, pedesetima… ne mogu razumjeti, iako su i oni prije samo jedne dekade radili potpuno isto. Da nijedan mladić nije normalan i da radi svakakve gluposti pokazuje i primjer mladog Ratka. Ratko Mladić, baš kao i svaki drugi mladić, napravio je brojna sranja, jedino po čemu se on razlikuje od drugih je što svojoj krivulji sreće nikad nije dopustio da prati slovo U.

-Moja krivulja sreće u ustaše neće – rekao je jednom zgodom mladić Mladić i usmjerio svoj životni graf u oblik slova Č.

Znači ponovimo još jednom - osobe u dvadesetim godinama sretne su i glupe - a kada u tu formulu ubacite prijevozno sredstvo, često su i – mrtve. Samo ovaj protekli vikend u Hrvatskoj su se dogodile tri strašne prometne nesreće. Na đurđevačkoj obilaznici sa subote na nedjelju dvije osobe u dobi od 22 (vozač) i 26 godina (suvozač) smrtno su stradale, a tri se bore za život. Nesreća se dogodila u tri sata ujutro, a policija još utvrđuje što je dovelo do izlijetanja Audija u suprotni trak i sudar s Passatom. U subotu je, također, pijani mladić od 26 godina udario u pješakinju od 63 godine, a ona je od posljedica ozljeda preminula. Mladić je nastavio vožnju, te je izazvao još jednu nesreću u kojoj je udario 21. godišnjakinju koja je zadobila lakše tjelesne ozljede. Treća nesreća dogodila se u nedjelju navečer kod Vrbovca. Vozač star 25 godina izgubio je kontrolu nad vozilom, pa su smrtno stradale osobe u dobi od 22 i 31 godinu.

Od osamostaljenja Hrvatske 1991., pa do danas, u prometnim je nesrećama živote na hrvatskim cestama izgubilo više od 17 tisuća ljudi. Čitav grad veličine Makarske nestao je u sudarima i izlijetanjima, a taj će se broj i u budućnosti nastaviti povećavati. Statistike pokazuju da mladi u dvadesetim godinama čine čak trećinu svih prometnih nesreća. Upravo stradavanje u prometu najčešći je uzrok smrtnosti u populaciji mladih, znatno više od alkohola, droge, samoubojstava i svih bolesti zajedno.

Nedostatak mudrosti i životnog iskustva u kombinaciji s alkoholom i mladenačkim dokazivanjem smrtonosna su kombinacija u prometu. Mozak mlade osobe jednostavno ne može shvatiti kakve posljedice može imati nepromišljeno ponašanje kao što je brza vožnja pod utjecajem alkohola. Većina nas odraslih prošla je kroz slične situacije, jedina razlika je što smo imali dovoljno sreće da ne završimo u crnoj kronici. Ja sam, moram vam to ovdje priznati, jednom zgodom čak tri put pao s motora u istoj večeri. Da ste me pitali zbog čega, lako bih našao opravdanje – cesta je namjerno vrludala, a kiša nikako nije htjela stati. Zvuči kao vic, ali nažalost nije. Jednostavno, nisam imao dovoljno mozga u dvadesetim godinama, bio sam glup i sretan.

Nema ništa loše u biti glup i sretan, problem nastaje kada se auto ili motor uključe u cijelu priču. Stoga nije jasno zašto se ne zabrani vožnja svim mladima do 30 godina. Ništa ove sadašnje formulacije, mlad vozač i slične gluposti – jednostavno svim osobama do 30 godina treba zabraniti polaganje i vožnju. Tek kada osoba dođe do tridesete, kada vidi nešto života i doživi neke stvari, može sjesti za volan. Tek u tom trenutku će promisliti o možebitnim posljedicama, da će možda u treptaju sekunde nekoj materi i ocu zauvijek uzeti dijete, pa stoga neće biti budala koja triput u istoj večeri padne s motora.

Naravno, dio osoba koje nisu u dvadesetima se i dalje ponaša idiotski u prometu, ali činjenica jest da su mladi (i najstariji) najrizičnija skupina. Postoji druga strana priče o zabrani vožnje do 30 godina. Mnogi bi takvom odlukom izgubili novce. Razne industrije, ali i državni proračun, pa se takva odluka nikad neće sprovesti, iako sam siguran da bi odmah dala rezultate.

Ali, država ima neke svoje interese, koji su ponešto drugačiji od interesa stanovništva. Oni neće zabraniti vožnju mladih do 30 godina, nego će neprekidno povećavati kazne za neupaljena svjetla, pojas i neimanje kutije prve pomoći, jer je njima važnije da se što više novca sjati u proračun, a glupi građani neće prosvjedovati da se zabrani auto mulcima, jer im je ta odluka – glupa. Ali nimalo ne čudi takvo ponašanje - davno je rekao dobri, stari Gustave Flaubert: „Da bi političari bili sretni potrebno je ispuniti tri uvjeta: imati glupe građane, biti sebični i biti dobrog zdravlja, ali ako prvi uvjet nije zadovoljen, sve drugo propada!“

NAPOMENA: Stavovi izneseni u kolumnama mišljenje su autora i ne moraju nužno odražavati stav redakcije Dubrovačkog dnevnika