Prvo je svibanj bio hladan kao Pippo Inzaghi u kaznenom prostoru, onda je listopad bio toliko topao da nije zabilježen nijedan pad lista, a onda je došao studeni koji je donio olujno jugo, ogromne valove, kišu, poplave…

Serija tekstova na Indexu odmah nas je podsjetila da su na snazi klimatske promjene, te da posljedično hrvatski nazivi mjeseca uskoro trebaju mijenjati ime. Listopad bi se tako mogao zvati medeni, a studeni - vodopad. Novinar Indexa Nenad Jarić Dauenhauer lijepo se potrudio oko tekstova, iskopao je brojne statistike, postavio pregledne grafikone i na kraju izlaganja zaključio – prosječna temperatura na Zemlji, kao i razina mora u proteklih je stotinu godina narasla više nego li on ima samoglasnika u prezimenu.

Tko je za ovo kriv, pita se Dauenhauer i daje nedvosmisleni odgovor – krivi smo mi ljudi, odnosno količina CO2 kojeg ispuštamo u atmosferu i tako stvaramo efekt staklenika. Ja sam, moram vam priznati, totalni laik po pitanju ove teme. Jedino što o klimi znam je da za vrijeme juga mrzim službenicu na šalteru, a da bih je po buri ženio. Obzirom na moje klimatsko neznanje, mrtve veze nemam jesu li stvarno ljudi krivi za rast temperature i otapanje leda, ili Zemlja ulazi u nekakav novi ciklus. Znao je ovaj ludi planet tijekom svoje duge povijesti izvoditi svakojaka klimatska čudesa – bijeli medvjedi hvatali su tuljane na Sejšelima, a pingvini su se kupali na Madagaskaru (tako je valjda nastao i onaj crtić) i obratno – događalo se da lavovi bauljaju Aljaskom i kad vide antilopu zalete se, a ona preskoči Beringov prolaz i pobjegne u Sibir.

Obzirom na moje ogromno klimatsko neznanje, sigurno se pitate je li moguće da sam toliki debil – sam priznajem da ništa ne znam, a opet o tome pišem. Međutim, to je manje važno za našu priču. Uopće ne želim ulaziti u detalje što je točno, a što nije – moje laičko mišljenje je da ovo što Dauenhauer piše itekako ima smisla – mene nešto drugo muči. Nakon što sam na Indexu to sve lijepo isčitao, ogroman upitnik mi se pojavio među ušima.

-Ne razumijem kome Index piše ove tekstove o klimatskim promjenama, jesu li oni možda meni upućeni?

Ako su meni upućeni, evo odmah ću nazvati ženu.

-Stara, ja ti ne idem po malog u školu!

-Kako ne ideš?

-Ne želim više nikada sjesti u auto i dizati temperaturu Zemlje.

-Šta pričaš ti, jesi pio?

-Neću ići po malog u školu, jer pada kiša, što znači da bih išao s autom, što znači da bih ispuštao CO2 u atmosferu, što znači da temperatura Zemlje raste, što znači da se led otapa, što znači da će se pingvinima i bijelim medvjedima uskoro otopiti nekretnine i neće im više vrijediti četiri tisuće eura kvadrat… Evo Nenad Jarić Dauenhauer je sve to lijepo napisao na Indexu. Znaš li ti da on ne vozi ni auto, ni motor, niti ikad leti avionom?

-Kako ti to znaš?

-Ne znam, ali sam siguran. Čovjek upozorava o katastrofama klimatskih promjena, pa nije lud da koristi prijevozna sredstva.

-Bit će kao Bono Vox – rekla je moja supruga.

-Šta Bono Vox? – upitao sam iznenađeno.

-Evo Bono Vox je krenuo na nekakvu svjetsku turneju na kojoj će upozoravati o klimatskim promjenama. Počinje u Australiji, a tamo je doletio privatnim avionom.

Eto tako nekako izgleda naša borba protiv klimatskih promjena – seremo nešto po društvenim mrežama i novinskim člancima, a nitko se od nas neće izaći iz komforne zone korištenja blagodati CO2. Staro dobro ljudsko licemjerje. Možda najbolji primjer toga je Norveška. Sve je tamo eko, priča se samo o zaštiti okoliša, a čitava ekonomija države počiva na nafti. Prodaje Norveška svoj prirodni resurs cijelom svijetu, a onda od bogate zarade doma propagira zaštitu okoliša – to je otprilike isto kao da silovatelj u slobodno vrijeme otvara centre za pomoć žrtvama silovanja.

Čak i da ja i moj susjed – kojima su valjda upućeni tekstovi s Indexa – prestanemo voziti i trošiti fosilna goriva, čemu bi to pridonijelo? Apsolutno ničemu, samo bismo još dodatno zakomplicirali naše pišljive živote. Jedino kako bi se ova situacija mogla promijeniti jest da se cijeli svijet odrekne komoda – da milijuni ljudi kažu da neće više koristiti prijevozna sredstva, niti će kupovati bezveznu i bezvrijednu robu iz azijskih tvornica, niti će jesti hranu proizvedenu ogromnim trošenjem goriva…, no to bi sa sobom nosilo ogromne ekonomske posljedice – apsolutno svi bi zarađivali manje – turizam bi opao, apartmani bi bili prazni, tvornice i šoping centri bi se zatvarali… - svijet bi se stubokom promijenio.

Naravno da čovječanstvo to ne želi, jer ih u životu interesira jedino i isključivo gospodarski rast i gomilanje dobara sve dok Zemlja ne pukne. Pohlepa je temelj homo sapiensa. Stoga ovi tekstovi na Indexu ili u bilo kojem drugom mediju mogu prouzročiti jedino anksioznost i napade panike kod starih dobrih psihički labilnih. Već sada u psihologiji postoji termin klimatska anksioznost, odnosno strah od klimatskih promjena.

Što se mene tiče, neka sve ode u pizdu materinu, ljudi ionako ne zaslužuju ovaj planet. Ja ću se udobno zavaliti, zapaliti cigar i smijati se Norveškoj kako gradi hiljade novih eko kilometara biciklističkih staza lovom koju je zaradila od prodaje nafte.