Dugogodišnja pročelnica Upravnog odjela za izdavanje i provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Silva Vlašić podnijela je ostavku. Kako je kazao gradonačelnik Mato Franković jedan od glavnih razloga njenog odlaska je loši GUP Grada Dubrovnika.

Za Vlašić godinama Gradom kruže priča da je uzela toliko love na građevinskim dozvolama da je za nju Bill Gates mala beba. Međutim, to jednostavno nije istina. Silva Vlašić nije uzimala mito, nego upravo suprotno – radila je isključivo po zakonu.

Što je taj zakon? To je skup papira koji govore na koji način se treba djelovati. Zakon ne mora biti ni pravedan, ni pošten. Uzmimo samo kao primjer nacističku Njemačku. Donijela je rasni zakon, odnosno drugim riječima holokaust u Auschwitzu i drugim logorima odvijao se po slovu zakona. Naravno, ovo je samo ekstremni primjer gdje je provođenje zakona u totalnoj suprotnosti moralu i etici.

Famozni GUP Grada Dubrovnika kakav je još uvijek na snazi donesen je prije 15 godina za vrijeme gradonačelnice Dubravke Šuice. Ništa se po tom pitanju nije promijenilo niti kada je za gradonačelnika došao Andro Vlahušić, čak je i SDP u famoznom Dubrovačkom dogovoru podržao štetni GUP. Politika od 2005. godine pa sve do dana današnjeg nije izmijenila taj štetni dokument.

Novinari, uključujući moju malenkost, ispisali su kilometre tekstova o nepovratnoj devastaciji prostora – kuća Monkovića u Lapadu, Giman, Gorica, Uvala Lapad, Zaton, Štikovica, Srđ, Ploče… - svuda su nicale ogromne zgradurine za koje se zdravim golim okom moglo konstatirati da nagrđuju estetiku prostora, mjeru i sklad s kojom se Dubrovnik stoljećima dičio. S druge pak strane, izgradnja novih sportskih igrališta, parkova i drugih rekreacijskih sadržaja, od Domovinskog rata pa naovamo, mogla se nabrojati na prste jedne ruke u kojoj je eksplodirala petarda. Ne treba biti ni Einstein, ni Mileva Marić da se jasno zaključi kako GUP Grada Dubrovnika služi jedino sumnjivim investitorima i njihovim megalomanskim projektima preko kojih su željeli i još uvijek žele nabrzinu uzeti lovu na ljepoti Dubrovnika, nikako potrebama zajednici.

Silva Vlašić pametna je i sposobna žena. Još otkako je postala pročelnica itekako dobro je znala da brojni projekti po Dubrovniku samo poružnjuju ovaj grad – od Ploča koje izgledaju kao Neum, pa do Uvale Lapad gdje je ružna katnica zajedno s okolnim kućama i hotelom Importanne zauvijek nagrdila prekrasni krajolik – a ne grade se parkovi, sportski tereni… Vlašić je, iako je dobro znala da je GUP katastrofa, uredno izdavala dozvole sukladno zakonu.

Vjerujem da kada je počinjala karijeru nije mogla ni zamisliti da će obavljati ovaj posao pročelnice gdje će izdavati građevinske dozvole koje poružnjuju grad. Ali život ne pita, nego te nosi. Moraš od nečega živjeti, plaćati račune i hraniti djecu, a Vlašić je život doveo na stresno mjesto, koji je ona prihvatila i radila po zakonu, iako je znala da zakon nije ni moralan, ni etičan.

Naposljetku više nije mogla i dala je ostavku. Postavlja se pitanje je li Silva Vlašić to trebala napraviti puno prije, a ne godinama šutjeti i izdavati zakonite dozvole koje štete Gradu? Je li trebala puno prije ponuditi ostavku i glasno reći ne želim raditi po ovom GUP-u koji je štetan za interese Grada? Naravno, da je progovorila, politika bi joj se osvetila. Maknuli bi je s mjesta pročelnice, možda je negdje premjestili ili čak dali otkaz, ali kako god, imala bi manja primanja. Silva Vlašić, međutim, to nije učinila i ostat će zapisana u povijesti Grada kao osoba koja je izdavala građevinske dozvole za devastaciju prostora, iako ona o tome nije odlučivala, niti je donosila zakone koji su satrali uži dio grada i preopteretili ionako dotrajalu infrastrukturu.

No kome je izdavala te dozvole? Rekli smo već, raznim sumnjivim mutikašama iz Hrvatske i susjednih zemalja, ali i rođenim građanima Dubrovnika. Brojni naši sugrađani koji se kunu u moral i poštenje dizali su nakaradne katove, širili okućnice, pretvarali garaže i kapelice u apartmane, podizali visoka potkrovlja i na sve druge načine nagrđivali prostor samo zato jer je i njima GUP dopustio devastaciju prostora. Da ne govorimo o bespravnoj gradnji, koja je isto tako preko noći odlukom Vlade, postala legalna i zakonita. Za svu tu nakaradnu gradnju, gospodo, nije kriva Silva Vlašić nego vi, baš vi koji stalno upirete prstom u nekoga i tražite krivca. Danas i vi, obični građani ovog grada, zarađujete na devastaciji prostora.

Kako je još prije dvije tisuće godina rekao onaj dugokosi bradonja u Galileji: 'Tko je bez grijeha, neka baci kamen prvi!'

Ne radi se tu samo o gradnji, nego i o uhljebljivanju i svim drugim mutnim radnjama koja se kose s moralom i etikom – od iznajmljivanja POS-ovih stanova što je isto tako legalno po zakonu, pa do devastacije prostora u Rijeci dubrovačkoj gdje se na divlje grade vezovi koji se bespravno iznajmljuju iako nisu u privatnom vlasništvu -  a u kojima svakodnevno svi mi sudjelujemo počevši od mene. Šutimo i gledamo, jer imamo korist, iako dobro znamo da to što (ne) radimo je štetno. Za grad, za širu zajednicu.

Svi smo mi Silva Vlašić.

Idemo linijom lakšeg otpora gledajući sebe, a ne širu sliku. Uzmimo kao primjer igralište u Sedam smrtnih grijeha. Ono je davno nacionalizirano, a da se to dogodilo vama ili meni, koliko bi nas nakon povratka terena u naše vlasništvo reklo: Ajmo ostaviti igralište, neka djeca skakuću, a koliko bi nas napravilo ogromnu zgradurinu, jer GUP to dopušta i sve je po zakonu? Ne treba anketa: svi bismo mi napravili zgradu.

Naravno, za donošenje ovog katastrofalnog GUP-a nije kriva Silva Vlašić, ni vi, ni ja. Kriva je politika koja ga je donijela i ništa ne mijenja, ali baš kao što je bivša pročelnica sukladno njemu davala građevinske dozvole, tako smo i mi, 'obični' građani obilato koristili ovaj šupljikavi dokument.

A nakon što smo napravili kat na garažama na Gorici, nakon što smo bespravno zatvorili okućnicu, nakon što smo se proširili na sve moguće strane, nakon što smo vez u Portu, iako nije naš, dali u komercijalni podnajam, lijepo zarađujemo od rente i kritiziramo što sve ne valja u ovom gradu.

Ne valjamo mi svi skupa. Ja prvi, licemjer koji piše tekstove o moralu i poštenju, a isti sam kao i svi o kojima pišem.