Mnogo se novca obrtalo u Dubrovniku posljednjih godina. Uz toliki priljev gostiju i love od turizma brojni su biznisi uspijevali, čak i oni koji nisu direktno vezani uz turizam.  Skupi brendovi počeli su dominirati malom sredinom. Od samog pogleda na vozni park po Gradu, do načina na koji je živio dio ljudi, bilo je jasno kako se u Dubrovnik slijevaju rijeke eura, dolara i funti. Najveća tvornica love u Dubrovniku su postale nekretnine, bez kojih ne bi bilo ni ovakvog turizma. Početak i kraj. Sasvim logično je onda i kako je najveći lobi na jugu postao onaj građevinski i nekretninski. Tamo gdje prestaje legalno lobiranje počinju malverzacije. Tu dolazimo do pojma 'nekretninska mafija' jer tamo gdje ima love, ima i mafije. Taj je pojam posljednjih tjedana posebno popularizirao dubrovački gradonačelnik Mato Franković. U više navrata je govorio o tome kako je građevinskom lobiju odsjekao krakove te kako mu prijeti nekretninska mafija, zbog namjere da promijeni GUP nakon čega nekretninsko gomilanje love na ovakav način ne bi smjelo biti moguće.  

Afera vezanih uz nekretnine je toliko da nije daleko od istine rečenica jednog novinara Dubrovačkog dnevnika kako svaka čestica u Dubrovniku treba svoga novinara koji bi je istražio. Na svakom kantunu je netko nešto zeznuo nacionalizacijom, privatizacijom, malverzacijom, devastacijom pa legalizacijom. A ni kantuna više nema. Sve je izgrađeno, pregrađeno, dograđeno i nagrđeno. U razgovoru za tjednik Nacional gradonačelnik je u svojim prozivanjima nekretninskog lobija krenuo i korak dalje. Rekao je kako se ne može dogoditi da jedan direktor u Dubrovniku nakon par mandata izgradi zgradu od nekoliko milijuna eura vrijednosti opremljenu Fendi namještajem, bez objašnjenja kako je to platio. Tako se i poznati modni brend sasvim slučajno našao u aferi. No, nije mu prvi put. 

Fendi stol od sedam tisuća eura samo je jedan od detalja iz luksuzno opremljenog stana Milana Bandića. U ožujku je u medije procurio iskaz arhitekta i dizajnera interijera Ante Vrbana koji je dao Uskokovim istražiteljima nakon Bandićeva uhićenja 2014. i 2015. godine. On je Bandiću opremao stan, a u iskazu je spomenuo  luksuznu kuhinju od 50 tisuća eura te vrijedan Fendijev stol od sedam tisuća eura. No, to nije kraj. Čitatelji Indexa tada su upozorili na još neke detalje iz luksuznog stana, koje su uočili na fotografijama koje na Instagramu objavljuje Bandićeva kćer. Otkriveno je tada i kako Bandićev pas Rudi voli Fendi te spava na skupocjenom Fendijevu prekrivaču. Kakav gospodar, takav pas. No, ni to nije bio kraj. U pozadini jedne od fotografija koje prikazuju psa Rudija na Fendiju mogle su se vidjeti stolice u blagovaonici. Pogađate koje? Da, stolice su Fendijeve. Kako je provjerio tada Index, stolice iz linije DIVA tada su se mogle kupiti u outlet online trgovinama po promotivnoj cijeni  s popustom od 40 posto za malo više od 16 tisuća kuna po komadu, ako ih se kupi najmanje četiri. 

Isto što su prije desetak godina bile umjetnine, skrivane ponekad i u skrivenim podrumima, uz sigurnu zaštitu prepariranih medvjeda, to bi sada mogao biti Fendi namještaj kojim se opremaju skupocjene nekretnine. Ljudi često misle kako je najgora kletva upravo ona koju sada doživljavaju mnogi u Dubrovniku. ''Dabogda imao pa nemao!'' No, poznato je kako ima i jedna kletva gora od ove. Neki je pripisuju upravo Bandiću. Dabogda imao, ali ne smio pokazati! Nema sumnje, nije to lako. Pitanje je samo pruža li barem malo utjehu u toj patnji  taj osjećaj kad znaš da si sjeo za Fendijev stol, na Fendijevu stolicu ili kad se zavališ u super udobni i moderni Fendijev kauč, s kojega si prije dolaska istražitelja istrgnuo etiketu. Tko zna, možda i ta luksuzna Fendijeva kuhinja od par desetaka tisuća eura zna što ukusno i spraviti sama. Nikad to nećemo saznati, no barem sada znamo da ima onih koji znaju. I tako, dok vrag nosi Pradu, nekretninska mafija izgleda voli Fendi. Skupocjeni luksuzni Fendi namještaj unutar svojih nekretnina nikad objašnjenog porijekla. 

Jedno je ipak sigurno, nisu svi koji vole Fendi nekretninska mafija. Nikada ne valja generalizirati. Možda ljudi samo imaju stila, uz sreću što su toliko bogati i uspješni. Ili možda samo nisu budale kao prosječni Dubrovčani za koje vrijede neka druga pravila. Živimo u državi u kojoj u istoj ulici netko može preizgraditi do zadnjeg milimetra svoje zdanje kao budući dom za Fendi namještaj, dok njegov susjed ne može izgraditi ništa pa ni adaptirati vlastiti dom. Ali takvi, osim što sjede na raspadnutim Emmezetinim kaučima, jedu uz rasklimani stol iz Lesnine, barem žive donekle bezbrižno jer im nema što ispasti iz onog rasklimanog Jyskovog ormara, što se polomio i prije nego što je sastavljen. Fendi ekipa nikad ne spava mirno. Ni najskuplji krevet ne može im u potpunosti umiriti snove, jer nikad ne znaju hoće li doći dan kad će nekome za sve to oko sebe morati pokazati račune. Nikad ne znaju kad će izaći na vidjelo sve ono skriveno ispod luksuznog Fendijevog tapita. To je nažalost dubrovačka, ali i hrvatska realnost. 

Ako se izmijeni dubrovački GUP, a po svemu sudeći hoće jer gotovo sve stranke to deklarativno pozdravljaju, nekontrolirana bogaćenja na temelju malverzacija i devastacija kao više neće biti moguća?! Teško je u to povjerovati. Mafijaška država često ima puno više problema od jednog gradskog urbanističkog plana. Sve dubrovačke devastacije u prostoru bile su po zakonu, koje je netko tumačio onako kako mu se prohtjelo. Sve privatizacije, baš kao i sva bespravna građenja, rehabilitirana legalizacijom. Baš kao i kriminalni projekti iza kojih uvijek stoji netko tko se nekome za nešto 'zahvalio'. Jer to jednostavno tako funkcionira. Zakoni, planovi i dozvole su uglavnom tu za budale. Da ih čekaju godinama i poštuju, dok ostali grade mastodonte, između redaka tih istih dozvola, zakona i planova. Ili bez njih. Ako prođe, prošlo je, a proći će sigurno. A vi ostale budale sjednite sad lijepo na taj Emmezetin kauč što se počeo raspadati. Možete i na tu stolicu iz Lesnine što joj se klima jedna noga. Udobno se smjestite i uživajte. Miran san ne može se kupiti Fendijem.  

*Tekst je originalno objavljen u tiskanom izdanju 'Dubrovački dnevnik petkom'.