Ugostiteljima je dosta mjera jer im je korona prošupljila džepove, naravno ne može se reći da su u krivu jer neke stvari već nisu normalne. Nije tako normalno da se kava može uzimati na pumpama i po pekarama, a ne može u kafanama, kao što nije normalno da su brojke bile mjesecima dobre, a da nije bilo otvaranja života, dok će do otvaranja možda doći u ovaj ponedjeljak, dok su brojke loše.

Puno je tu lutanja, pa dakle logično je bilo i nezadovoljstvo ugostitelja. Jedan od mangupskijih napisao je na svoj kafić Three Monkeys u Rijeci kako HDZ-ovci nisu dobrodošli, i postao junak.

Jer u ovoj zemlji lako je postati junak pa su se suživili mnogi s tim vlasnikom kafića, dotičnim Tomislavom Kovačevićem.

Biti protiv HDZ-a u Hrvatskoj znači biti protiv jačega, utoliko to je zanimljiva pozicija koju je odabrao Kovačević. Kasnije je on i istupao, manje do više otrcano, naime klasična je to priča poduzetnika koji misli da razumije procese jer je poduzetnik, to je onaj narativ o nama koji stvaramo, a njima javnim službenicima koji troše, itd. Ali dobro, neke stvari je trebalo reći, a Kovačević ih je rekao.

Proslavio je njega najviše premijer Andrej Plenković, inače razborit čovjek, koji se upecao na tanku nit pa je takvo što usporedio s diskriminacijom sa Srbima ili Romima, gdje je izlišno objašnjavati zašto nema to veze sa zdravom pameću.

I sve je tu bilo dakle lijepo uigrano. Javili su se i lijevi komentatori, koji su argumente podastrli Plenkoviću o iseljavanju Hrvatske, pogodovanjima, zapošljavanjima, Pakračkim poljanama, Dreteljima, dijeljenjima Bosne i Hercegovine, bezočnoj pljački, odnosu prema manjinama, klijentelizmu i korupciji...

Ali onda je krug zatvorio upravo vlasnik kafića.

"Moj pokojni otac je bio jedan od prvih članova HDZ-a dok je HDZ bio praktički svenarodna stranka, nakon nekog vremena je ta svenarodna stranka postala stranka, sad je postala sekta." - njegove su riječi.

Na stranu izraz svenarodne stranke, što je nonsens samo po sebi jer svenarodna stranka može biti samo u totalitarnom sistemu, ali tom rečenicom Kovačevića svi hrvatski krugovi bivaju zatvoreni.

Završava tu hrvatsko građanstvo, kraj je to drčne, hrabre Hrvatske, a početak neinteligentne, stranačke i kamenjarske Hrvatske, čije su mjere zadane u totalitarnom socijalizmu te izopačenoj političkoj palanci Franja Tuđmana. Hrvatska je to koja nikad nije izašla iz omeđenosti sitnih interesa, što se ostvaraju dokazivanjem po pripadnosti naciji, odnosno, HDZ-u.

Dobro, amnestira on sebe možda i od strasti druge strane, ali tom logikom, koja u zemlji jest prevladavajuća, pripadnost HDZ-u ustvari je pripadnost Hrvatskoj.

A sve ono lijepo s ova Tri majmuna očito je slučajnost. Odvažnost, nužna doza uličarstva, pisanje o HDZ-ovcima koji nisu poželjni očito je tu slučajan blef slobode, naknadnom reakcijom dana je mjera današnjoj Hrvatskoj.

A to je Hrvatska koja je baždarena po sistemu plemena, pripadanja, rodovskih odnosa, onih koji su jednostavno "naši dečki" i koji kao takvi imaju veće pravo nešto prigovoriti drugome.

Slična stvar s plaćanjem članarine HDZ-u je i s ratom, koji se ne predstavlja kao niz vojnih akcija s kojima je ostvarena cjelovitost Republike Hrvatske. Rat, kao i pripadnost HDZ-u ustvari oznaka su za odanost državi. Oni koji su to prošli ili koji čuvaju njegov dignitet tako valjda imaju veće pravo za nešto prigovoriti Plenkoviću, drugi toga nisu dostojni.

Slučaj iz Rijeke, kad smo najmanje očekivali, postao je na jedan dan značajniji i od pandemije, potresa ili ćirilice koju je netko podmetnuo alibi kandidatu HDZ-a valjda da on od sebe bolje napravi budalu.

Ali ne zato što je riječki ugostitelj pošao korak dalje pa sve sveo na neki performans, već zbog toga što je rečenu priču zaokružio.

Priču koja je preduvjet za nepotizam, šovinizam, diskriminaciju, ali i onaj stvarni fašizam.

Posljedice tako određenog društva gledamo svaki dan.

Tužna je to Hrvatska.

*Stavovi napisani u kolumnama su stavovi autora, ne redakcije