Stao je na trenutak na odmorištu Žir jer, što ćeš, priroda traži svoje, pa je mrcu olakšan  objavio dramatičan video pozivajući sve na pobunu protiv prijedloga vladajućih o referendumu i ustavnim izmjenama, pozivajući na obranu demokracije koja bi totalno pošla kvragu da je Grmoja nije goloruk krenuo braniti u prijestolnicu. Usput je nabrojio sve neprijatelje demokracije koji su vladajućima potpisali za izmjenu Ustava, među kojima su svi redom podrepaši  i slična žgadija poput SDP-a, starog i novog, Možemo i malih i velikih žetončića poput Zekanovića i još nekih, koje je do te strašne spoznaje smatrao prijateljima. Teški i dramatični trenuci nastavljaju se u Saboru, ako je suditi po Grmoji, borbom prsa o prsa, uz Grmojine pravedničke usklike „U boj, u boj, za narod svoj!

Ostali uopće nisu uhvatili kako je baš ta srijeda tako dramatičan dan jer se tek radi o raspravi o izmjenama Ustava, a ne o gotovom prijedlogu koji se stavlja na glasanje. Za izmjene Ustava potrebna je dvotrećinska većina saborskih zastupnika i nikad ju nije lako imati s Grmojom ili bez njega. Jasno je da ju nemaju ni vladajući. I da, takva većina, pa i svaka većina u  slučajevima donošenja zakona nižeg reda, glavni je oslonac demokracije. I ma kako pametan ili glup prijedlog Ustava bio traži dvotrećinsku većinu. To je pitanje odgovornosti zastupnika koje smo demokratski  birali. Stvarna odgovornost za demokraciju je upravo na nama koji svake četiri godine (ne) odlazimo na biralište. Tako da što se toga tiče, Grmoja se mirno može vratiti na opuzensku plažu. 

Nije Grmoja jedini koji ponekad teško hvata smisao demokracije, ništa bolje ne ide ni našem premijeru, sudeći prema reakciji na rezultate splitskih izbora. Mala izlaznost i izbor 'krivih' kandidata malo su ga snervali. Ali, što je, tu je, svi učimo o demokraciji i kad tad zasjat će nam ona u punom sjaju. Pomalo. Tek smo počeli trenirati. Dug je to  i ponekad bolan proces. Ali, boljeg za sad nema, ma koliko se mnogi još pale na autokraciju. Teška vremena uvijek su na trasi upravo takvih ideja. Nadam se, kako bi rekao pokojni Ranko Marinković 'Never more'!

U međuvremenu otvorene su Igre, glumci su ušli kao i obično.  Igrokaz za Otvaranje bio je dosadnjikav, ali vremena se mijenjaju pa su, ne samo ovaj put, nego ima tome i nekoliko godina  smijeh, zabava i škerac koji je činio sam čin Otvaranja, osobito na Generalnoj probi, polako pošli, ako ne u zaborav, onda eto,  ufino rečeno, nekim drugim putem. E sad, žalimo li mi samo za svojom mladosti, uz sjećanje kako je urnebesno zabavno bilo nekad na generalkama ili je novo vrijeme 'buljenja u mobitel' donijelo i drugačije poimanje Igara, posebno onog što su domaći ljudi  s toliko ponosa zvali 'naše Igre' koje su to doista  i bile. Upravo i samo  Dubrovačke ljetne igre. Kako god, nadajmo se dobrim predstavama, a ima ih, i vraćanju duha Igara, ako ne ove, možda iduće , ili one poslije nje. Duh Igara predivna je vezanost i ljubav između domaćih ljudi, između gospođa i gospara i Igara. Takvu ljubav u nijednom drugom gradu i u ni jednom drugom festivalu niste mogli osjetiti. Tako je bilo samo ođe u Gradu. Vjerujem i nadam se da će se opet vratiti. Bez tog istinskog spoja Igre mogu biti i u Bruxellesu. Gdje god. Eto vas.