Ustavni sud pokazao je i dokazao da može biti brz i učinkovit, uvijek i onda, kad to „šeksologija“ od njega očekuje. Pa smo dobili mišljenje po kojem je Zokijevo ignoriranje Zakona neustavno. Uz malo dodatnog petljanja vezano za nejasnoće Zakona koji valjano (ne)regulira to pitanje. Iz čega proizlazi da rečeni Zakon o izboru predsjednika Vrhovnog suda derogira izmjene Ustava običnom većinom, usprkos obvezi izmjene Ustava dvotrećinskom većinom. Stari zlobni riđobradi zločko opet je odigrao karte koje dobivaju i mogu se oni rijetki neovisni ustavni stručnjaci frigati. Najveću štetu u svemu tome napravio je Zoki, ne zato što nije u pravu, već zato što arogantno i „prznički“ nije htio igrati po „pravilima“, mada nema poluge ispravljanja pravila. Pa je sad  njegov sjajan prijedlog za izbor predsjednice Vrhovnog suda u liku i dijelu iznimne, nikad ničim umrljane profesorice Đurđević, doveo do toga da je sasvim sigurno hadezeova većina neće podržati, što je diskretno već i najavio Bošnjaković. Uvijek fini i pristojni gospodin Bošnjaković sa zavidnim vještinama lobiranja, bivši ministar Pravosuđa u dvije Vlade s nikakvim rezultatima, u jednoj radijskoj emisiji znakovito je rekao kako sumnja u vjerodostojnost osobe, koja je pristala biti kandidat Predsjednika bez poštivanja zakona. Sve u svemu u našoj pravosudnoj kaljuži može se neometano nastaviti valjati u blatu cijeli pravosudni ustroj, skupa s Maminjom jer ispada da su svi jednaki. Oni malobrojni koji se usude dići glas brzo budu marginalizirani i maknuti iz sustava da ne smetaju. Ostali, kako je i red u Hrvata, šute. 

U međuvremenu se Joža Manolić pohvalio kako još čeka poziv na cijepljenje. Kako je Manoli sto i jedna godina, očito je da još nismo ni blizu procijepljivanju onih starijih od sedamdeset godina. S druge strane u nekim ambulantama već su na redu oni ispod šezdeset i pet iz čega je jasno kako organizacija i sustav cijepljenja koji je postavila ekipa iz HZZO-a, uz amenovanje ministra Beroša, ne da nije dobra, nego je katastrofalna. Dečki jednostavno nisu u stanju postaviti sustav koji funkcionira. I zašto se onda čudimo što u Zagrebu na prvu  godišnjicu od potresa još imamo veliko ništa od sanacije posljedica istog tog potresa. Koja sanacija još ni sva šuta nije počišćena. Slovom i brojkom točno nula zahtijeva ni(je) stiglo u Fond za obnovu. Zahtjeve Fondu treba uputiti Ministarstvo graditeljstva u koje je došlo stotinjak zahtijeva, ali ih, eto, zbog obima posla nisu uspjeli završiti pa tako onda ni proslijediti. Ministar Horvat se složio da je to eto tako, ali riješit će se jednog dana. Što je i logično jer treba pregledati šest stotina kilograma papira. Svaki zahtjev teži nešto više od šest kilograma papira, pa računajte. Samo printanje svih traženih papira traje oko četiri sata. Stotinjak upornih uspjelo je skupiti sve te papire. Ostalih desetak tisuća možda hoće, ali vjerojatnije je da svi neće, što će olakšati posao Horvatu koji se pokazao bolje organiziran od ekipe za cijepljenje jer je u startu složio nemoguće uvijete. Plenki kaže kako moramo računati na deset sekundi potresa, deset godina obnove. Prvi zagrebački potres trajao je osamnaest sekundi, drugi deset pa sad opet računajte. Sretna smo zemlja, što bi bilo da je ukupno bilo minutu razornih potresa. 

Kampanje za čelnike lokalnih uprava su u punom zamahu i to je jedino u čemu se možemo opustiti. Sve što smo ikad poželjeli u svojem okruženju dečki su nam obećali. Neki se bave drugima, više nego onim što bi sami napravili, neki pljuvanjem protukandidata pa im i ono što im je prije samo godinu dana bilo dobro napravljeno od aktualnih, sad ne valja ništa. No, Andro je uspio nadmašiti samog sebe. Popljuvao je GUP koji je sam donio. Sve je to u žaru borbe jer generalni stav političara je da smo ovce i da nam se može stalno i uporno prodavati „švrapće pod golubće“. I doista, jesmo li mi stvarno ovce? Primjeri iz našeg sudstva, cijepljenja i upravljanja pandemijom, obnove potresom pogođenih područja pokazuju da nismo daleko od toga. Ne budite „ovce“, čuvajte sebe i druge i cijepite se što prije bude moguće. Ako već živimo od turizma, ne samo obala nego cijela država, možda bi trebalo prvo procijepiti obalne Županije. Svetogrđe ili ne, zdravstveno stanje s pandemijom upravo  turističkih destinacija direktno ovisi o tome kakvo će biti stanje Hrvatskog proračuna. Eto vas.