Navodno se to nije svidjelo ni publici ni igračici, a španjolska ministrica za rodnu jednakost je to nazvala seksualnim nasiljem. Zamisli ti, oni imaju Ministarstvo za rodnu jednakost! In tanto, uspaljenom Španjolcu kažu sportski znalci, ovo nije prvo seksualno nasilje. Ljubi on i ostale igračice sličnih tjelesnih atributa, ili ih 'hvata' po terenu i nosa u naramku ili na krkače, držeći ih za noge. A onda to zove zagrijavanjem pred trening. Mo'š mislit! Prije bi to moglo zvat - predigra. I to nije sve. Jedan tamošnji lijevi političar ima video u kojemu se zločesti predsjednik hita rukama za jaja, u počasnoj loži, pred kraljicom i maloljetnom princezom. Ma bi li to hudoba paklena učinila? 

Neki naši ljubitelji sportskih kundurarija, brane ga i uspoređuju s našom Kolindom, koja je upadala u svlačionice našim vatrenima i ushićeno skakala po polugolim šampionima. I nisu je suspendirali. Sreća njena, što mi nemamo takvo ministarstvo.

Od prošle sedmice USKOK provodi izvide u splitskoj Elektro-Dalmaciji. Ne u vezi nelegalne izgradnje vile predsjednika Uprave HEP-a, nego radi priključka struje za istu, a po prijavi radnika rukovoditelja, koji je degradiran u običnog radnika. I neka mu! Tom meštru izgleda nije jasno da čovjek, u 21. stoljeću ne može živjet u vili bez struje. Pa kako bi grij'o bazen? 

A kakoje struja spojena na ilegalnu vilu, samo se može nagađat. Vjerojatno kabelom, misle neki pragmatičari, a prema onoj mudroj, kako je bolji gram iskustva, nego tovar teorija.

Zlomisleći pak komentiraju, kako čovjeku treba struja, ako za ništa drugo, onda kad bude rušio vilu.                                  

Bivša upraviteljica HAZU-a u Dubrovniku, doktorica, znanstvenica, povjesničarka i sveučilišna profesorica, ovih je dana u javnosti branila dubrovačku književnost od lupetanja i svojatanja srpskih desnih književnih umotvora iz Beograda. Sve bi prošlo skoro neprimijećeno, da svoje srpske kolege (ljudska bića), naša gospođa nije nazvala bubama, koje treba gazit i prije nego ti preplave cijelu kuću. Jer onda je teško; bilo da gaziš po njima, da ih pališ plamenikom ili truješ otrovom. Kad se tako nešto uvuče u kuću, ili se trebaš ozbiljno borit', ili napustit kuću!    Stručnjaci vjeruju, da će njezina knjiga, već nazvana bestseler 'Bube napadaju', bit prodana u milijun primjeraka. Autoricu će navodno predložit za godišnju nagradu Grada, jer je svojom argumentiranom poetskom snagom skarambež metafore, obranila dubrovačku književnost.         A neki se sjećaju slične 'bubastične' izjave našega predsjednika države, koji je Srbe nazv'o muhama i šakom jada. Isto metaforički, naravno. Ali vjerujući nauci, vrijedno je zapamtit, kako su bube među rijetkim stvorenjima koje će preživjeti čak i nakon - atomskog rata.                                  U Hlebinama, rodnom selu naivnog slikarstva, mještani odlučili išćerat romsku obitelj, dan nakon što su ovi pošteno kupili kuću za 11 tisuća eura. Krenula je pobuna uz snažnu podršku HDZ-ove načelnice. Ona je ustvrdila, da su roditelji domicilne djece u strahu poslat dijete u vrtić, jer znaju, što se sve može dogoditi. Pa nisu oni baš - Generalići.                      

I sve to baš u vrijeme kad hrvatska javnost doznaje kako se u našoj zemlji uspješno integriraju indijski, nepalski, filipinski radnici. Ni'ko ih ne dira, vrijedni su i zahvalni, baš k'o nekad naši preci, kad su svojim gastarbajterskim doprinosom, pomagali Njemačkoj da postane bogata zemlja.                   

A s Romima ne ide i ne ide. I nije da nam zakon nije naložio kako treba poštivat etničke raznolikosti baš svih manjina. Nije sporno ni da su oni ljudi k'o i mi. Nikako! Veseljaci, pjevači glazbenici, hedonisti. Mora bit da je problem u većinskom stanovništvu, financijski nesposobnom realizirati više od 1,5 djeteta, dok spomenuta populacija producira bar 3 puta više potomaka. Uz zahvalnost državi za pristojnu socijalnu pomoć poneki priznaju da, osim sa smetlišta, oni poduzetniji pokupe još ponešto prodaje vrijedno, najčešće iz tuđega đardina, dalekovoda, željezničke pruge. Pa još kažu (čast iznimkama), ali većina njih djecu šalju u školu, samo kad im doma radi nečega smetaju. A kako uglavnom žive u izoliranim getima, teško je evidentirat i rođenja, a kamoli dob djece koja se udaju i žene puno prije nego što dobiju vozačku dozvolu, a prema nepisanim zakonima, već s 12 godina. I kad će onda imat vremena za školu.

A kamoli se integrirat. 

Mario Klečak