Ima nekih situacija u životu od kojih ti se riga čak i kad ih se samo nakratko sjetiš  - recimo na užasno gadljive filmske scene poput onih u mađarskom filmu Taxidermia.

Uuuuuuuurghhhhhhhh bljaaaaaaaaaaaaak, oprostite što mi se dignuo želudac.

Uglavnom, u tom žestoko gadnom filmu jednog lika maltretira šef, a on lošoj životnoj sreći prkosi masturbiranjem. Naposljetku, maltretirani radnik spava s korpulentnom suprugom šefa. On to sazna, pa ga ubije. Međutim, supruga mu je ostala trudna. Nakon što je rodila, ispostavilo se da dijete ima svinjski repić, koji (se) treba odrezat. Osim ovakvih prekrasnih scena, Taxidermia ima još gadnijih – Mađarska u tom filmu ima svjetskog šampiona u povraćanju, koji na kraju balade izgubi od još ružnijeg i debljeg lika. Vjerovali ili ne, ovaj film je dobio brojne nagrade.

Naravno da ovaj uradak nikako nije usamljen, primjerice, radnja filma Crash kojeg je režirao David Cronenberg toliko je gadljiva i bolesna da…………………..bljaaaaakkk……………………evo vratio sam se iz WC-a.

Ukratko, u tom filmu aktere uzbuđuju prometne nesreće. Kada netko u sudaru ostane bez ruke ili noge, ekipa se toliko napali da orgijaju jače od Keith Richardsa.

Što tek reći na čupanje djeteta iz trudnice i zakopavanje pod blato koje se događa u filmu Cannibal Holocaust? Ili rezanje glave majmunu za koje se pisalo da je realno snimljeno. Ili možda kasapljenja spolnih organa?

Priznajte da vam stomak izvodi bungee jumping i da biste se ovog trenutka najradije ispovraćali. Srećom ove gadljive filmske scene od kojih se ljudima prevrću crijeva samo su fikcija, no nažalost u Dubrovniku postoji mogućnost i u realitetu doživjeti neke gadosti koje su do nedavno bile rezervirane isključivo za velika platna.

Recimo (pri)gradske plaže – Lokrum, Srebreno, Porporela, Uvala Lapad, Lozica, Štikovica, Danče, Šulić, Libertas... Tamo se, ne znam je li znate, ljudi kupaju u…… kako da vam to kažem, a da vam ne zgadim život…….nekakvim sluzavim nitima. Tako barem tvrde.

Morate vidjeti te scene. Dijete na Lokrumu skoči u more i od hale mu odmah izraste svinjski repić. Naravno šalim se, ali tko god se u Dubrovniku kupa često vidi golim okom – ne trebaju mu nikakvi znanstveni dokazi - da je sve mutno, sluzavo, ne vidi se dno, a neki su kunu da i ostaci WC papira plutaju od Zatona pa sve do Župe dubrovačke. Katkad je more u Dubrovniku toliko šporko, čak i kada je bura, da se čini kako će kupačima od silnih virusa i bakterija poispadati ruke i noge, pa bi se uskoro moglo dogoditi da se po stijenama kupališta počne skupljati napaljena ekipa koja će orgijati jače od Micka Jaggera.

A onda svakog mjeseca stignu rezultati Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije čija ispitivanja govore kako je more u Gradu više-manje izvrsne kvalitete. Što se tiče Zavoda za javno zdravstvo njihov naputak je sljedeći –dubrovačko more ne da ne uzrokuje bolesti, ono ih liječi.

Pa tko je u onda ovoj priči obična domaća budaletina, latinski glupson vulgaris? Tko su ti Dubrovčani koje srećete po Facebooku, a koji nemaju povjerenje u znanost? Tko širi globalno zatupljenje? Tko vjeruje da je vaterpolska lopta ravna ploča i da se ne okreće oko sidruna? Tko misli da je Turčin žitelj države u Maloj Aziji, a ne proslavljeni vaterpolo klub iz Divlje lige? Tko je najslabija karika priče o šporkom moru?

Da zaključimo – s jedne strane postoji znanstveni dokaz da je more u Dubrovniku čišće od apoteke i bolnice zajedno, a kupači s druge strane, kukaju po društvenim mrežama i potpisuju peticije gdje traže od gradonačelnika da im omogući da opet vide dno na dva metra dubine. Oni su uvjereni da se na njihovim omiljenim kupalištima godinama pogoršava kvaliteta mora, neki za to optužuju hotele, drugi kanalizaciju na Petki, treći kruzere i nautičare, četvrti strance, peti Albance…, ali kako god bilo ne vjeruju rezultatima Zavoda za javno zdravstvo.

-Neka češće mjere kvalitetu mora, a pogotovo popodne kada je more puno šporkije nego ujutro kada obično prikupljaju uzorke – poručuju kupači svjesni da moraju ustrajati u dvoboju golog oka protiv golog rezultata Javnog zdravstva.

Tko će pobijediti u ovom neizvjesnom okršaju?

Kupači ili znanost. Zahod protiv Zavoda. Mutnoća mora protiv bistroće nalaza. Golo oko ili goli dokaz? Gole činjenice ili goli pišo od činjenica? Goli otok ili Obučeno kopno? Kante za otpad ili N'Golo Kante? Kante ili Kant? Kritika čistog uma ili pohvala šporkog Lokruma? Plaža ili blamaža.

Hoće li Dubrovčanima izrasti svinjski repić? Hoće li ešerihija koli igrati utakmice Divlje lige? Je li Ashley Cole dobio ime po ešerihiji koli ili ešerehija po Coca-Coli? Hoće li rakovi na Porporeli mutirati i postati bankomati? Hoće li se fizička aktivnost po Lokrumu i dalje zvati treking ili će promijeniti ime u dreking? Hoće li Dančar Đuro Sessa zabraniti uporabu plastičnih kesa? Bi li Šulić bio čišći da se tamo kupaju članovi Hrvatske čiste stranke prava?

Kako god bilo, tko god bio u pravu – građani, Zavod ili Zahod, jedno je sigurno – ako more na Dančama nastavi dizati želuce kupačima, tamošnja betula će po prvi put u čitavoj svojoj ugostiteljskoj povijesti morati ponuditi čaj od kamilice.