U ono vrijeme prije tisuću godinu kada je sve bilo normalno čitav svijet išao je na nogometne utakmice, koncerte, dočeke nove godine, družio se za Badnjak i Božić, putovao svijetom, grlio se i ljubio…, jedino je naš mali grad pod Srđem zahvatila katastrofa.

Siječanj je 2018. godine, a u medijima se puštaju informacije kako u Dubrovniku živi najveći broj ravnozemljaša na svijetu. Samo pola djece na jugu Hrvatske cijepljeno je protiv ospica. Ospice su zaboravljena bolest koja eventualno postoji drugdje na svijetu, ali ako se pojave kod nas, poharat će stanovništvo.

Samo koji mjesec kasnije, u proljeće isto godine, po hrvatskim medijima u formatu prijelomne vijesti vrišti naslov kako su se ospice pojavile u Dubrovniku, gradu s najglupljim stanovnicima u Europi i svijetu. Obolio je neki lik iz Stona, za kojeg nitko u tom malom gradiću ne zna ni tko je, ni što je, ni je li postoji. Nije ni bitno je li taj čovjek uopće živo biće ili utvara, važno je samo da je obolio od ospica. U sljedećih nekoliko dana bilježe se dodatni slučajevi ospica u glavnom gradu ravnozemljaša, a obolijevaju čak i cijepljeni liječnici.

Eto o kakvom je velikom sranju riječ. Dok svijet uživa u gospodarskom rastu i hedonizmu, Dubrovnik – grad kretena koji vjeruje da je nogometna lopta ravna ploča – suočava se s epidemijom strašne bolesti. Hrvatski mediji natječu se tko će jače opaliti budaletine s juga koji ne cijepe ni sebe, ni svoju djecu. Prvo Net.hr upozorava da je opasan virus stigao na jug Hrvatske, te da su tako potvrđene najgore sumnje, a Index odmah zatim donosi apokaliptični naslov: Hoćemo li zbog budala pokapati djecu? Ministar zdravstva Milan Kujundžić šalje dramatični apel u kojem upozorava na ogromnu opasnost. U Otvorenom i RTL Direktu izmjenjuju se gosti koji se pitaju kako su Dubrovčani u svega nekoliko stotina godina od izumitelja karantene postali najgluplji ravnozemljaši koji ne vjeruju znanosti.

Za cjepivo smo sigurni

Onda prva zvijezda hrvatskih medija postaje Pero Markunović, liječnik iz Dubrovnika koji je dobio ospice, iako je cijepljen. Danima ne silazi s prijelomnih vijesti, a mediji pažljivo bilježe njegove opservacije o dubrovačkim antivakserima. Spomenuti doktor ne može se načuditi glupošću svojih sugrađana, pa apelira:

-Ja stvarno ne znam kako objasniti ljudima da postoji beskonačna razina dokaza da cjepivo ne uzrokuje autizam i da također postoje drugi razlozi zašto su djeca autistična. Da postoji HALMED koji kontrolira ta cjepiva. I da postoji nas 18 tisuća doktora u Hrvatskoj koji smo učili više od desetak godina da bismo znali što pričamo. Ne znamo ni mi dosta toga, ali za cjepivo smo sigurni – govori doktor, a njegovo riječi potvrđuje i Bernard Kaić na izvanrednoj konferenciji u Dubrovniku povodom pojavljivanja ospica. Na novinarsko pitanje Kaiću što uzrokuje autizam, on odgovora:

-Ne znamo što uzrokuje autizam, ali cjepivo sigurno nije!

Samo par dana kasnije, riječi Markunovića postaju još oštrije i cijela situacija s ospicama u Dubrovniku doživljava klimaks. Na svom Facebook profilu doktor Markunović ponovno piše svoj stav o Dubrovčanima koji ne žele cijepiti svoju djecu bojeći se nuspojava:

-Ja samo mogu iz ovoga zaključit da mi je žao što se bavim medicinom u javnoj ustanovi tako da ovakvu stoku moram liječiti. Oni nisu zaslužili zdravstvenu skrb, socijalnu skrb, a ni grobno mjesto. S ovakvim ljudima ne postoji civilizirani i pristojni način razgovora. Oni to jednostavno ili intelektualno ne mogu procesuirati ili ne žele. Jedini razlog zašto je za ove prostore bolji neki drugi režim, a ne demokratski – zaključio je tom prigodom doktor Pero Markunović.

Situacija gotovo eskalira do uličnih nereda. Roditelji djece ogorčeni su što ih doktor naziva stokom koja ne zaslužuje grobno mjesto, Markunović se pravda da mu je hakiran Facebook profil, ali dubrovačka policija govori da nemaju takva saznanja. Nekoliko dana kasnije situacija s epidemijom ospica u Dubrovniku ipak se smiruje.

Epilog ospica

Evo epiloga - u strašnoj epidemiji oboljelo je dvadesetak ljudi, nitko nije umro, a posljedica cijele priče je da se dubrovačkim roditeljima necijepljene djece zabranjuje upis u vrtić. Potvrđuje to ravnateljica Boja Mustać. Svijet pak za to vrijeme nije primijetio dramu koja se događala u Dubrovniku već je i dalje uživao u plodovima enormnog gospodarskog rasta, zarade i svakojakih blagodati koje idu s tim.

A onda u siječnju 2020. godine u medijima se počinju puštati informacije kako strašna bolest zvana koronavirus hara Kinom. Mediji upozoravaju da će se, ako bolest stigne do nas, dogoditi sranje, jer krdo nema imunitet,  ali nitko se previše ne obazire. Korona je bolest koja je daleko od nas.

Samo koji tjedan kasnije, u veljači iste godine, po europskim i hrvatskim medijima vrište naslovi kako se korona pojavila na Starom kontinentu, te da uzima prve žrtve. U danima iza sve se zahuktava, a cijela priča traje evo sve do dana današnjeg. Milijuni su umrli, a ekonomske posljedice još su veće. Deseci milijuna tek će umrijeti od gladi i boleština koje je izazvao stres i neimaština. Čitav svijet je u lockdownu, nema nogometnih utakmica, koncerata, božića, nove godine, nema apsolutno ničega. Sve je otišlo u totalnu pi*ku materinu.

Čak nema više ni ravnozemljaša u Dubrovniku. Naime, dobar dio dubrovačkih antivaksera ima apartmane i turističke biznise i sve bi dali da ova agonija stane, pa čak i ruku na cjepivo. Sreća da se vidi svjetlo na kraju tunela. Farmaceutske kompanije smućkale su bućkuriš i uskoro kreće masovno injektiranje stanovništva. Prvi u redu koji će se cijepiti su starije osobe i liječnici.

Ali, prema rezultatima nedavno objavljene ankete, čak pola doktora hrvatskih bolnica uključujući dubrovačku ne želi se cijepiti. Gledam je li me oči varaju, pa ponovno čitam rezultate ankete – jest, istina je – pola hrvatskih doktora ne želi se cijepiti protiv korone. Najluđe od svega što ovakvi rezultati nisu samo u Lijepoj Našoj, nego i ostatku Europe i svijeta. SAD je najpogođenija zemlja svijeta epidemijom korone, a tamo se želi cijepiti svega trećina liječnika!

Totalna banana

Pa šta je ovo, mila mati – cijeli svijet je u totalnoj banani i sada kada se vidi svjetlo na kraju tunela najveći antivakseri su – liječnici. Je li ovo neka zajebancija? Nije li Pero Markunović još onda kazao da je „18 tisuća hrvatskih doktora čitavo desetljeće učilo da znaju to o čemu pričaju. Puno toga ne znaju, ali za cjepivo su sigurni.“

Još jednom trljam oči, pa opet iznova čitam. Što više pokušavam shvatiti sve mi je manje jasno. Još do prije dvije godine antivakseri su bili stoka koja ne zaslužuje grobno mjesto, prijetilo im se oduzimanjem djece i odlaskom u zatvor, nisu ih smjeli upisati u vrtiće i još uvijek ne smiju i to sve zbog bolesti koja je u Dubrovniku uzela nula života i nula posto ekonomije.

Danas kada je korona uzela milijune života, milijune radnih mjesta i još će toga biti, ispada da prvi koji ne žele da se ta agonija završi su - doktori. Ništa meni više nije shvatljivo, valjda „intelektualno ne mogu procesuirati“ ove informacije, drugog objašnjenja jednostavno nema. Zato bih samo volio pitati doktora Markunovića jedno jedincato pitanje. On je ipak išao deset godina u školu, puno toga ne zna, ali zna da su cjepiva sigurna.

-Doktore Markunoviću, je li pola dubrovačkih, hrvatskih i svjetskih liječnika stoka koja ne zaslužuje grobno mjesto?