Mili Bože, kuda ide ovaj svijet? Hrvati opet rasturaju u skijanju, iako nemaju nijedno skijalište, slovenski golmani najbolji su na svijetu, a do jučer nisu znali što je nogomet, crncu ne smiješ reći da je crnac, jer je odmah prekid utakmice, u Domovinski pokret – stranku konzervativaca i katolika – ulaze pornoglumice, papa zagovara poštovanje prema pederima, a serije o šahu obaraju rekorde gledanosti…

Kao da je i to malo, evo upravo kreće masovno čipiranje, pardon cijepljenje stanovništva. Koliko sam ja shvatio Billa Gatesa i ekipu, njihov plan i cilj čipiranja ljudstva jest da nas u svakom trenutku mogu nadzirati i kontrolirati. Ne znam što to točno znači – je li njihov plan da se Slovenci opet vrate skijanju, a Hrvati nogometu, crnci repanju, a bijelci death metalu – kako bilo da bilo, nema povratka nazad. Jasno vidim bližu budućnost.

Zabranit će mi putovanja ako nisam cijepljen protiv korone, pa ću morati pristati. Tamo će mi zaposlenik Billa Gatesa ušpricati čip s GPS signalom, pa će jedan od najbogatijih ljudi na svijetu točno znati kako sam, gdje sam i što radim. Totalna kontrola, gore od Orwellove 1984. Evo kako će to izgledati.

-Tiše Melinda – reći će Bill stavljajući prst na usta – Marušić se probudio, daj da vidimo što radi.

Melinda će brzo ostaviti robu koju je upravo namjeravala staviti sušiti, pa će sva uzbuđena sjesti do svog muža pred monitorom.

-Šta ovo radi Marušić, ne kontam? – pitat će Melinda.

-Evo provjerava rezultate na Sofa Scoreu. Ne vjeruje svojim očima kako je Jakoliš opet zajeb'o.

-Kakav okoliš? Ne razumijem! Nešto je u Marušića opasno po okoliš? Je li on zagađuje okoliš? – pitat će Melinda.

-Nije okoliš nego Jakoliš, ženska glavo – objasnit će Bill – Ali to ti dođe na isto. Jakoliš je opasan po okoliš. Puca na gol, ali pogodi stablo.

-Ma šta ti pričaš čovječe, ja kurca ne razumijem – reći će Melinda.

-Jakoliš je igrač Hajduka, pa kad puca po golu nekad pogodi marjansku šumu. Zato je Jakoliš opasan po okoliš, kontaš sad? – pojasnit će joj strpljivi Bill.

-Aha, sad kontam. Pa je li opasniji po okoliš od ugljičnog dioksida? – upitat će gospođa Gates.

-Ma nije. On je opasan jedino po zdravlje Marušića.

Onda će Melinda poći staviti sušiti robu dok je bura, jer ako opet okrene na jugo, ona i Bill neće imati što za obući. Kad je objesila Billove gaćice i svoje hulahopke, stavila je još jednu mašinu za oprat, a onda opet sjela do svog muža.

-Što sad radi Marušić? – pitat će svog Billa koji cijelo jutro neće skidati oči s života dubrovačkog novinara.

-Piše tekst za Dubrovački dnevnik – objasnit će joj je Bill smireno – On je novinar.

Melinda će se zainteresirano sklupčati do svog supruga. Novinarstvo joj je zanimljivo, za razliku od one priče o Jakolišu koja ju je satrala.

-O čemu piše? Je li o nama? – pitat će.

-Piše o nedostatku vode i kanalizacije u Gornjim selima. Mrčevo, Ljubač i Gromača muku muče s pitkom vodom i govnima. Nešto bolja situacija je u Visočanima i Smokovljanima.

Pičku materinu dosade, promislit će Melinda. Pa kakve su to debilne teme? Onda će ustati i otići usisati sobu. Nakon što završi opet će doći do svog muža koji će i dalje proučavati život dalekog Dubrovčanina.

-Šta sad Marušić radi?

-Kuka ženi kako će popizdit od ovoliko kiše. I gledaju Potjeru.

-Tko je lovac na Potjeri?

-Dean Kotiga.

-Je li uhvatio ekipu?

-Jest.

Onda će otići do frižidera pogledati ima li što pametno u zamrzivaču da skuha sutra za ručak. Ugledat će smrznuti Ledov oslić i biti zadovoljna što ne mora ujutro do Lidla. Poslije će se opet vratiti do stola gdje će Bill Gates i dalje pomno studirati što radi Marušićeva obitelj.

-Kakva je sada situacija? Šta rade?

-Evo priča sa ženom što će sutra kuhat. U nekoj su prehrambenoj fazi na granici keta i LCHF. Stalno razglabaju o ugljikohidratima, tapioka brašnu, zasićenim i nezasićenim kiselinama, treba li u kafu stavljati eritrit ili neki drugi zamjenski šećer...

-Pa jebote koji je taj Marušić dosada. Ništa se u njega ne događa. Žali Bože njegovog života. Ujutro Jakoliš, popodne Mrčevo i Ljubač, predvečer Potjera, navečer tapioka. Jebote, ja bih poludjela. Ima li barem ljubavnicu?

-Koliko vidim iz podataka čipa, nema – reći će tužno Bill Gates.

-Pa zašto onda ugrađuješ čipove u ovakve dosadnjakoviće? Što će ti ti podaci? Što možeš s njima? Bez veze si izgubio dan proučavajući ovog dosadnog Marušića. Pa ja bih se ubila da živim njegov život. Bit će takav šaner ni Windowse ne kupi, nego ih ilegalno negdje nabavi. Nikakve koristi od takve budaletine.

-Dobro govoriš Melinda. Ovi čipovi nisu bili dobra ideja. Životi 99 posto čovječanstva su tako dosadni da je u njima i dosadi dosadno.

-Na kraju krajeva – zaključit će slavodobitno Melinda – Što će ti čipovi kada ti smrtnici ionako sve o sebi objavljuju na Facebooku? Bune se da Bill Gates o njima sve želi znati, a oni sami sve podastiru svijetu.

-Ajde barem smo saznali da je Jakoliš opasan po okoliš.

-Pa što ćeš sad s tim podatkom? Zalagat ćeš se za smanjenje emisije jakoliša po nogometnim terenima?