U našoj dubrovačkoj X. izbornoj jedinici koju dijelimo sa susjednom Dalmacijom, SDP-ova Restart koalicija svoju oblast je zaključila s Korčulom i Pločama, a Dubrovnika se eto spomenula kroz sasvim irelevantno i ponižavajuće 13. mjesto gdje stoji ime predsjednika Gradske organizacije dubrovačkog SDP-a Jadrana Barača.

Poznata ljubav prema ribi i vinu brojnih utjecajnih SDP-ovaca koji sastavljaju listu proteklih tridesetak godina direktno je zaslužna što Korčulani desetljećima dominiraju u Dubrovačko – neretvanskoj županiji. S izuzetkom Nikole Hajdića, Mljećanina kojem je jedna od adresa ona dubrovačka, svi su predsjednici županijskih organizacija uglavnom Korčulani ili Neretljani, a tijela koja biraju kandidate za župane, zastupnike ili stranačka tijela uglavnom nadglasaju dubrovačke članove. Dubrovnik, što se tiče SDP-a kao stranke, jest središte Županije ali osim te simbolične činjenice sve drugo je na strani ostatka Županije.

Danas izabrani kandidati s Korčule, Kuzma Tomašić i Katarina Gugić na 5. odnosno 8. mjestu sigurno se ne mogu vezati za staru gardu, nego ih je mjesto na stranačkoj listi zapalo s obzirom na to da su jedni od rijetkih SDP-ovaca koji u Dubrovačko – neretvanskoj brane boje SDP-a. Naime, osim u Smokvici, Veloj Luci i Pločama, SDP nigdje ne obnaša vlast što zapravo više govori o prethodnicima koji su godinama privatizirali tu stranku i koristili je za stvaranje privatnih veza i poslova.

Niti jedan visoki član SDP-a iz naše Županije se nikada nije osvrnuo na aferu Šegon, odnosno bivšeg pomoćnika SDP-ovog ministra financija Slavka Linića koji je pod sumnjivim okolnostima i uz sukob interesa dobio kredit od Hrvatske banke za obnovu i razvoj.

Jadran Barač, dubrovački predsjednik SDP-a, koliko god bio osebujan političar o kojem bi se dalo napisati elaborat, sigurno ne zaslužuje biti gotovo na začelju stranačke liste. Čovjek koji je nakon eksperimenta Velike koalicije u dubrovačkom Gradskom vijeću i poslije toga godina neaktivne stranke posjednut na čelno mjesto te stranke, svakako zaslužuje više poštovanja, pa barem iz razloga što stranku drži na životu u vremenima kada to nitko nije želio. Ovakva situacija odgovara konkurenciji, a posebno kada se uđe u zadnja dva tjedna predizborne trke i kada ionako jalov stranački aktivizam u dubrovačkom SDP-u zamre, još i više zbog spoznaje da u Dubrovniku nemaju svoga kandidata na izgledom mjestu. I to nije prvi put…