Draga Dubrovkinjo, sretan ti Dan žena.

Možda si dovoljno sretna žena pa si od svog najdražeg, bilo da je to suprug, partner, sin, šef, kolega ili prijatelj dobila cvijet. Možda je to ruža, možda orhideja, a možda i karanfil, ovisno o tome je li osoba koja ti je dala cvijet lijevo ili desno orijentirana. Jer tako to kod nas biva, sve se svede na to jesi li 'lijevi' ili si 'desni', manje je bitno jesi li čovjek.

A ako nisi dobila ništa, ne uzrujavaj se. Možda tvoj dragi jednostavno ne obilježava taj dan jer se on slavio u bivšoj državi. Toliko je važan bio da ga još uvijek neki zovu Osmim martom. A svi znaju da se u nas već odavno ne kaže 'mart' nego 'ožujak'. Možda tvoj dragi jednostavno nije 'jugokomunjara' nego 'domoljub'. Dat će ti cvijet za Majčin dan. Kažu da po novome on mijenja Dan žena. Dakle, 'Dan žena' postao je 'Majčin dan'. Jer kako da ti ostvariš sebe drugačije nego kroz majčinstvo? Kako da budeš prava žena ako nisi postala majka?

Danas ćeš doći na posao, baš kao i svaki drugi dan. Statistike već jako dobro znaš. Neke tvrtke se hvale kako zapošljavaju više žena nego muškaraca. Pitaš se koliko je tih žena na vodećim pozicijama naspram njihovih muških kolega u tim istim tvrtkama. Možda ćeš se sjetiti svoje prijateljice koja je dala otkaz jer je prolazila pritisak pošto jednostavno nije htjela spavati sa svojim nadređenim. Možda ćeš se sjetiti svoje sestre koja previše dobro izgleda da bi je itko od poslovnih partnera shvatio ozbiljno. Jer znaš ono, ako je dotjerana i u štiklama, onda je tuka, bez obzira na kvocijent inteligencije. 

A onda ćeš doći s posla gdje će te, sasvim izgledno, dočekati hrpa neopranog posuđa, domaćih radova i neispeglane odjeće. Tvoj muškarac možda radi i zarađuje, i to je dovoljno da bi bio uspješan muškarac. Ti, s druge strane, uz uspješno odrađen posao, moraš biti i dobra domaćica i dobra majka. Tek nakon svega toga si uspješna žena. A kako je žena ženi najveći neprijatelj, možda na svemu tome možeš zahvaliti svojoj svekrvi koja se toliko godina ustrajno borila za prava svog sina kako mu sredstvo za pranje prozora ne bi trajno narušilo muškost, a usisavanje tapita izdušilo testise.

Ali nećeš se puno žaliti jer barem te ne mlati. U tom slučaju zaista ne znaš što bi učinila. S jednom prosječnom plaćom i s djetetom na leđima u Dubrovniku je teško platiti stan. I sama znaš da bi ti morala pobjeći nekamo s djetetom jer s njim više ne bi mogla ostati. On bi, kako to obično biva, ostao u vašem zajedničkom domu i zadržao vaše stvari i svoj komod, a ti bi morala pronaći podstanarski stan ili se gužvati u stanu sa svojim roditeljima. Kaže Država da za zlostavljene žene postoje nekakve sigurne kuće i kako će ti to pomoći dok se ne snađeš. Prvo će te staviti na podulju listu čekanja, a dotad možeš jedino moliti Boga da te nasilnik s kojim živiš pod istim krovom ne ubije. A onda, ako se nisi snašla u nekoliko mjeseci boravka u sigurnoj kući, molit ćeš Boga da se iseli kad se vratiš u vaš zajednički dom jer nemaš kamo. I da te ne ubije.

Jer Bog se u hrvatskom društvu pobrinuo za sve. Ministar zdravstva je prije nekoliko dana novinarki N1 poručio da bi trebala više moliti i tako je odgovorio na pitanje o moliteljima ispred bolnica. Ako danas prođeš pored dubrovačke bolnice, vjerojatno ćeš ih i sama susresti. Oni će se pobrinuti za tvoju dušu ako se slučajno odlučiš na pobačaj. Oni se tako gorljivo zalažu da se ukine ono što ti je zakonom zajamčeno, što je tvoje pravo. Jer tvrde da je zigota isto što i embrij, a embrij isto što i dijete. Ista ona ekipa koja je nekoć davno spaljivala žene na lomačama. Ista ona ekipa koja je prije nekoliko stotina godina spaljivala knjige koje su se protivile teoriji kako je Zemlja ravna ploča.

Onako kako će se za tebe pobrinuti Država i Crkva, na isti način će te 'razmaziti' i društvo. Ono isto društvo koje je pronalazilo opravdanje jer je Mirjanu Kristović iz Župe dubrovačke gotovo nasmrt pretukao suprug. Ono isto društvo kojem je bilo sporno što se izvještava o čovjeku koji je na Prijekome ubio svoju suprugu zato što je zatražila rastavu braka nakon što je on tijekom božićnih praznika istjerao iz kuće. Kažu, to je osobna stvar. Obiteljska tragedija. U to se ne treba miješati. To se društva ne tiče.

Draga Dubrovkinjo, sretan ti Dan žena. Možda bi ti bio i sretniji da si sada negdje u civilizaciji.