'

Hrvatska postaje toliko željena Švicarska

Autor: Vjera Šuman
Peđa je nakon objave Možemo dobio teške probavne smetnje zbog kojih nije mogao ništa izjaviti. Tek kad se rekupera od šoka i vjeverice reći će nam kako je ta priča o lošoj sinergiji po njihovoj procijeni kriva, ali kako poštuje odluku i siguran je kako će SDP svojim rezultatima pokazati kako je još itekako relevantan faktor na političkoj sceni. Uz još pokoju frazu, ta će priča završiti, što je dobro i za SDP, i za Možemo. 

U nakaradnom izbornom sustavu predizborne koalicije su pitanje pragmatike, ali i razlog odustajanja birača od izlaska na birališta. U svakom slučaju, i jedna i druga stranka ljevice znat će jesu li i koliko svojim radom doprle do birača diljem Hrvatske. Možemo će saznati je li bio, poput nekih kojih se više ni ne sjećamo, samo trenutni blijesak ili će biti u stanju izgraditi relevantnu stranku. Ostane li samo na, bez sumnje, kvalitetnih nekoliko zastupnica u Saboru, prije svega Benčić, teško će moći pokriti Hrvatsku i dobiti relevantan broj glasova. Zagreb jest hrvatski, ali nije Hrvatska.

Možemo, koji je odnio pobjedu u Zagrebu, muku muči s organiziranim, smislenim, a poglavito transparentnim vladanjem metropolom. Svi smo znali kako Bandićevu sveobuhvatnu koruptivno-kumsko – ja tebi-ti meni hobotnicu neće biti lako raspetljati i postaviti Zagreb na zdrave noge. To nije iznenađenje ni za nas, a bogami nije trebalo biti ni za Tomaševićeve ljude. Ali nakon dvije godine, Zagreb muku muči sa smećem i neredom u sustavu koji nisu u stanju posložiti kako treba ni u kadrovskom ni organizacijskom smislu. S druge strane, dobili smo nekoliko ulica s biciklističkim stazama i veće gužve zbog smanjenja ionako premalog broja traka za vožnju. Nove garaže ni u petogodišnjem planu. I da, dobili smo po Martićevoj na nogostupima naslikane tapite i slične radosti koje su valjda dio lucidnih ideja dogradonačelnika, po struci arhitekta, jednako kao i zatvaranje dijela stare Vlaške nekakvim betonskim rugobama. Broj neupisane djece u vrtićima i dalje je katastrofalan, ali već dvije godine slušamo obećanja o novim vrtićima.

Naravno kako je cilj izgradnja novih vrtića i naravno kako to što se dvadeset godina nije izgradio nijedan novi vrtić jest Bandićeva ostavština, jednako kao i ostavština Bandićevog koalicijskog partnera HDZ-a. Ali ima li u toj Tomaševićevoj ekipi netko operativan i sposoban prenamijeniti brojne poslovne prostore, pa ako baš treba i stanove u vlasništvu grada u jaslice i vrtiće? Jer i privremeno suvislo rješenje je bolje od nikakvog. Čudno je to s vlasti. Tomaševiću je za sve kriva prošla vlast i kosturi iz ormara, ali svoje pogreške i pogreške svojih kadrova, poput kaosa u bolnici sv.Duh ne vidi kao svoje, već opet za to krivi neke koji mu podmeću. Ispada kako je glavna osobina vlasti potpuno gubljenje objektivnosti i čak i mrvice samokritičnosti. Način vladanja Zagrebom sve više poprima oblik vladanja sektom, zbog čega je sve tajnovito i netransparentno da ih podli neprijatelji, svuda oko njih, ne bi bojkotirali. Rađe sami sebe bojkotiraju. Njihov partner na idućim izborima iz Grada 'Srđ je grad', njeguje slične osobine pa će biti zanimljivo vidjeti njihove nacionalne rezultate u Gradu i okolici.

Sudski službenici i dalje štrajkaju i jako je tužno vidjeti kako ministar pravosuđa Manenica uopće ne razlikuje posao daktilografa u nekom ministarstvu od posla sudskog zapisničara jer bi po njemu trebali imati jednaku plaću. Ministar bi trebao jako dobro poznavati pravosudni sustav pa tako i zahtjevnost posla sudskih službenika. Ali on blage veze o tome nema. Čini se kako je ministar sasvim krivo razumio maramu preko očiju božice pravde Temide. Možda ne bi škodilo da ga netko pouči. Plenki nema vremena jer se nerva zbog plaće predsjednika Vrhovnog suca Dobranića koja je veća nego njegova pa ga ne želi primiti na razgovor o gorućoj temi stanja u hrvatskom pravosuđu. Logično.

Ako je suditi po pisanju europskih medija, Hrvatska se sve više pretvara i Švicarsku. Đe ćeš bolje! O tome su generacije Hrvata sanjale. Za to su se branitelji borili. Istina, nema švicarske plaće ali sve je bliža švicarskim cijenama, barem prema pričama naivnih turista koji su je posjetili. Što onda ako su dva kroasana i jedan čaj 20 eura, koliko i pizza? Ne treba se uzrujavati! Ovo je tek početak, a znamo kako je svaki početak težak, pa tako i naš na putu prema Švicarskoj. Zato je naš HZZO objavio hrpu TV reklama ushićenih umirovljenika koji uzbuđeno govore kako sad s mirovinama mogu dva puta godišnje na more. Molim? Mirovinama koje im je dala naša vlada! Ima li igdje bolje? Eto vas.

Popularni Članci