Greenpeace je ekološka organizacija za očuvanje svjetskog okoliša koja ima svoje podružnice u 55 zemalja diljem svijeta sa sjedištem u Amsterdamu u Nizozemskoj. 

RAINBOW WARRIOR (I)

 RAINBOW WARRIOR (I)   nikada nije bio u Dubrovniku, ali je zbog jednog događaja punio medijske stranice diljem svijeta. Na internetskoj stranici Povijest.hr opisano je što se dogodilo. 

''Dana 10. srpnja 1985. godine odigrao se dramatični napad francuskih tajnih agenata na Greenpeaceov slavni brod Rainbow Warrior (u hrvatskom prijevodu Dugin Ratnik). Brod je u tom trenutku bio usidren u novozelandskoj luci u gradu Aucklandu. Greenpeaceovi aktivisti namjeravali su se  brodom otisnuti prema francuskom atolu Mururoa, kako bi spriječili francuske nuklearne pokuse u Tihom oceanu. Francuske su ih vlasti odlučile onemogućiti i u tu su svrhu naredile potapanje broda. Napad je navodno odobrio i sam francuski predsjednik François Mitterrand. Akcija je povjerena tajnoj službi DGSE (franc. Direction Générale de la Sécurité Extérieure -glavna uprava za vanjsku sigurnost). Ta agencija, svojevrsna francuska CIA, organizirala je operaciju kodnog imena Satanique. Njeni agenti došli su pod lažnim imenima na Novi Zeland i prvo pod krinkom ekoloških aktivista posjetili brod snimivši stanje. Pod okriljem noći, postavili su dvije magnetne mine na trup broda. Cilj im je bio da prva mina samo ošteti brod kako bi se morali evakuirati ljudi s njega, a tek druga da ga kasnije uništi. I doista, u 23:38 eksplodirala je prva, slabija mina i napravila u trupu broda rupu veličine automobila. Evakuacija broda doista je započela, no ne kao što su tajni agenti očekivali. Naime, ljudi su otišli s broda, no fotograf Fernando Pereira neočekivano se vratio po svoju opremu. Još desetak ljudi vratilo se na brod da procijene štetu. Tada je u 23:45 eksplodirala veća mina. Fotograf je poginuo, a ostali su se uspjeli spasiti, premda je neke eksplozija bacila u vodu. Izbio je međunarodni skandal, a Greenpeace je tužio francusku vladu i dobio spor, uz odštetu od preko 8 milijuna dolara.''

 Dana 12. prosinca 1987. brod je potopljen u zaljevu Matauri na otocima Cavalli na Novom Zelandu kako bi poslužilo kao olupina za ronjenje i umjetni greben i za novi razvoj morskog života. Njegovi jarboli su skinuti i danas se nalaze u muzeju Dargaville u Novom Zelandu.

RAINBOW WARRIOR (II)

Nakon stradavanja njihovog prvog broda Greenpeace  je s dobivenim novcem od oštete nabavio polovni brod-jedrenjak  KASHMIR koji je 1957. porinut u brodogradilištu Cochrane & Sons, Selby, United Kingdom za vlasnika Craig & Sons, Aberdeen, United Kingdom. 

Plovio je kao ribarica - koćarica za duboka mora. Preuređen je i pod imenom RAINBOW WARRIOR (II) simbolično porinut u more u Hamburgu dana 10. srpnja 1989. točno na četvrtu godišnjicu stradavanja svoga prethodnika. Kao jedrenjak škuner dobio je tri nova jarbola, produljen je na 55,2 metra, a parni stroj mu je zamijenjen s dva dizel motora marke Deutz-MWM ukupne snage 1000 kilowata. Kapacitet broda bio je 30 putnika od kojih je 15 bilo stalnih članova posade koji su održavali brod, a ostali su sudionici kampanja i gosti.  

Prije dolaska u Sredozemlje, RAINBOW WARRIOR (II) je boravio u Novoj Gvineji gdje su se odvijale akcije spašavanja šuma, a prva naša luka mu je bila Split. Na putu prema Dubrovniku obišli su tunogojilište pokraj Bobovišća na Braču. RAINBOW WARRIOR (II) je uplovio u luku Gruž 16. studenog 2006. godine te se zadržao 11 dana. Održano je niz konferencija Međunarodne komisije (ICCAT) za zaštitu atlantske plavorepe tune, a na konferencijama je bilo prisutno oko 500 delegata iz preko 50 zemalja svijeta.  

ICCAT je međunarodna organizacija odgovorna za reguliranje količine i načina izlova tune. Zbog prekomjernog i nekontroliranog lova, ova vrsta je postala jedna od najugroženijih u Sredozemnom moru. Tijekom posljednjih 20 godina populacija odrasle tune se smanjila za čak 80 posto.  Ukupni ulov tune u Sredozemlju premašuje legalnu kvotu za više od 37 posto, te je trenutna situacija više nego alarmantna. Nevladine organizacije zahtijevaju da se zaštite područja mrijesta i rasta tune u Sredozemlju, produži sezonska zabrana lova tune, povećaju minimalne lovne veličine jedinki, vrše redovite i obvezne nezavisne kontrole tunolovaca i farmi tuna, vrši bolja kontrola utjecaja uzgajališta na podmorje te saniraju onečišćena područja. Zanimljivo je da su na konferenciji bili i novinari japanske televizije TV Asahi s oko 10 milijuna gledatelja. 

Dana 27. studenog je isplovio iz luke Gruž prema Cipru u neku novu akciju za očuvanje prirodnog naslijeđa planete Zemlje. Greenpeace u kolovozu 2011. prodaje brod nevladinoj organizaciji Friendship iz Bangladeša koji ga preuređuju u brod bolnicu. Na kraju brod 2018. godine završava u rezalištu brodova u Bangladešu.                                                                            

RAINBOW WARRIOR (III)

RAINBOW WARRIOR (III) je porinut u listopadu 2011. godine kao novogradnja u brodogradilištu  Fr. Fassmer GmbH & Co. KG, Bremen u Njemačkoj, zamijenivši prethodni brod koji je bio dotrajao i koji je imao zastarjelu opremu. Ima 855 bruto tona, duljine je 61,34, širine 11,30, visine 54,25 i gaza 5,15 metara, s dva dizel-elektro motora od 1850 konjskih snaga i jedara ukupne površine do 1255 kvadratnih metara.                         

RAINBOW WARRIOR (III) je u luku Rijeka uplovio 10. srpnja 2017. na 32. obljetnicu miniranja i potapanja prvog RAINBOW WARRIORA, a nakon toga je isplovio prema jadranskim otocima i Dubrovniku gdje je uplovio 15. srpnja 2017.  Aktivisti Greenpeacea su na Mljetu izložili desetmetarske rekvizite kako bi zorno prikazali gdje najčešće završava plastika za jednokratnu upotrebu nakon što se poslije kratke upotrebe nađe u smeću. Baš toga dana u moru ispred poznate plaže Saplunara su plutale velike količina Albanskog smeća. U Dubrovniku se završila hrvatska etapa međunarodne turneje Greenpeaceovog broda koji je nakon Španjolske, Italije i Hrvatske kampanju nastavio u Grčkoj i Bugarskoj.

 Legendarni Greenpeaceov brod-jedrenjak RAINBOW WARRIOR III u sklopu međunarodne turneje “Više Mediterana, manje plastike” na samom odlasku je ispred Grada, između dva pedesetmetarska jarbola izvjesio je natpis “No plastic” (“Ne Plastici”). Time je završio svoju plovidbu Jadranom u borbi protiv plastike za jednokratnu upotrebu (neke proizvode poput žličice za kavu ili štapića za uho koristimo doslovno nekoliko sekundi, a kad dospiju u more tamo ostaje stotinama godina. Čak 80 posto plastike u moru dolazi s kopna.

Greenpeace je pozvao građane da potpišu peticiju protiv plastike za jednokratnu upotrebu te da pročitaju izvještaj „Sredozemlje zatrpano plastikom” koji pokazuje da je u svjetskim razmjerima 60 do 80 posto morskog otpada plastika. Najezda plastike ubrzano pretvara naša mora u najveće odlagalište otpada na svijetu koje ugrožava morske  životinje i dospijeva u hranidbeni lanac nakon što se plastika u moru usitni i pretvori u mikroplastiku. 

U Sredozemnom moru plastični ostaci pronađeni su u malim ribama, morskim pticama, morskim kornjačama i kitovima. Znanstvenici procjenjuju da Mediteranom već sada pluta 1455 tona plastike, s prosječnom gustoćom od jednog komada na 4 kvadratna metra, čime se Sredozemlje svrstava među najugroženija morska područja.

Brodom je zapovijedao kap. Peter Willcox koji je inače bio kapetan na sva tri Greenpeaceova broda o kojima je u ovom napisu bila riječ.