Saznali smo da je polovina centra Zagreba iseljena i šanse za njihov povratak su teoretski moguće, ali realno slabe. Direktor jednog potpuno potresom devastiranog muzeja kaže da se birokracija ponaša kao da se ništa posebno nije dogodilo. Pomalo. Fali vam još papir br. 7 kako bi sljedeći put falio onaj pod brojem 18. i tako unedogled. Muzej obnavlja država, i kad njih toliko melje nedodirljiva administracija, što li onda radi običnim građanima. Zato privatne kuće imaju jako slabe šanse sljedećih deset do dvadeset godina. Ako smo optimistični.

Novi ministar, čak i da je  'superman', u borbi s dobro istreniranim uhljebima  ima  slabe izglede. U to ime građani su 's oduševljenjem' pozdravili odluku Vlade kako se model zapošljavanja jedan na jedan  u državnim tijelima stavlja van snage. Više ne treba čekati da jedan birokrat ode u zasluženu mirovinu kako bi se drugi zaposlio, nego se može zapošljavati prema potrebi. Đe neće bit' potrebe za novim uhljebima.   

Kad smo već kod odlaska u mirovinu, poš'o nam je i gospar Kapetanić iz Sanitata gdje je dugih dvadeset i osam godina samozatajno i vrijedno zarađivao svoj kruh nasušni. Na kraju je potpisao i zadnju odluku prije nego što je za sobom konačno zatvorio vrata te gradske firme. Odluku o otpremnini u iznosu od 598 tisuća kuna. Neki su se usudili začuditi tolikom iznosu pa je sam gospar pojasnio kako se radi o bruto iznosu i da je on na kraju dobio tričavih 290 tisuća kuna. Koga briga što građane to košta točno toliko koliki je bruto. Kako sam objašnjava, nije on sad neka iznimka jer je takav pravilnik (!?)po kojem su odlazili i svi prethodni direktori Tabak, Kunica i Dujmović. Nije pristojno reći da netko laže, ali gospar nemilice zaobilazi istinu jer prethodna trojica nisu uzela ni lipe, ali jest jedna gospođa. Gospođa je radila u Sanitatu koju godinu više od Kapetanića, bila je šefica računovodstva, osoba od njegovog osobitog  povjerenja  i njegova desna ruka.  Kad je ona odlazila u mirovinu, Gospar Niko je odriješio kesu i isplatio joj nešto više od milijun kuna otpremnine. Odmah nakon toga ponovno ju je zaposlio na pola radnog vremena kao umirovljenicu. Očito to i tako, nitko novi, ne daj Bože mladi,  ne bi znao raditi. U skladu s Kapetanićevim objašnjenjem, nije milijun nego malo više od petsto tisuća jer je milijun bruto. Sasvim nevažno moj gosparu Kapetanić, građani Grada platili su vama i vašoj šefici više od milijun i šesto tisuća kuna. Toliko ste ih koštali. U lipu. Peskarija je koštala malo manje,  ali je na prigovore da je preskupa Kapetanić objasnio da je peskarija skupa jer je stavljen poseban rostfraj otporan na morsku vodu i sol. Gle čuda, posebno skupi rostfraj nije izdržao. Hvata ga ruzina. Koga briga, plaćen je kao super rostfraj. Istovremeno je u mirovinu iz Sanitata otišla jedna samohrana majka četvero djece s jednim djetetom s posebnim potrebama. E, njoj je isplaćeno 80 000. bruto. Što se tu može, moral nije posao pravilnika. Mog'o ga je naš gospar Niko  odavno ukinuti, ali zašto, kad mu se baš lijepo uklopio u vlastiti sustav vrijednosti. 

Uhljeb je uhljeb, ma gdje bio, jednako kao što je moral imenica i kad je u negaciji.  Nemoral.  O jednoj i drugoj imenici šuška se i u DPDS-u nakon što je gospar Orlić dao ostavku, i na Malo, i Veliko vijeće. Ostavka se očekivala i od tajnika, gospara Kapetanića. Ali, nije mu palo napamet. Ima li to veze sa spomenutom imenicom ili njenom negacijom saznat ćemo u danima koji slijede. Kad tad, sve izađe na vidjelo. Čak i u maloj državi za velike uhljebe. Slava Ukrajini! Eto vas.   

Kolumna 'Utijavanje na hladno' Vjere Šuman, iz tiskanog izdanja Dubrovačkog dnevnika