Kako se već po tradiciji zna, sezona na jugu Hrvatske započinje nešto prije Uskrsa, pa tako taj blagdan možemo nazvati i turističkim, a ne samo vjerskim, jer baš on uvijek nekako sažme varljivu predsezonu i razapne jedra dugog toplog ljeta.

Ove godine, pak, kako stvari stoje teško je očekivati bilo kakve iole značajnije uspjehe, pa sve i kad bi se virus povukao uslijed toplijih dana i tako zaustavio u svom krajnje pogubnom pohodu. No, to su olake i površne pretpostavke neutemeljene na činjenicama jer je teško vjerovati da je smrtonosni virus ovisan o zračnoj temperaturi. Uostalom, možemo reći da se na tom području još luta, a da je medicinska struka unatoč svjetskim dostignućima znanosti i tehnike sad praktički na koljenima.

No, postoje oni koji uživaju što će sezona u Dubrovniku propasti. Uživaju oni što će propasti i sezona diljem Hrvatske, ali Dubrovnik je očito onaj zbog kojega se posebno raduju.

"E sad morate malo i raditi. Kojeg li peha". "Da sad će više njih vidit što je ŽIVOT i kakav je većini u hrvatskoj a pogotovo kontinetalna... živi se i radi ali da bi se preživilo odite tamo da vidite ljepote ali teško se živi...". "Bit će dobri i domaći gosti i bit će apartmana po 50 eura... samo da ne zjapi prazno". "Kad ponovo proradi, cjene će biti dvostruko veće.Namiriti će se gospari budite bez brige". "Pa dosta ste drpali lovicu!Sad malo pauzirajte".

Sve su to poruke koje se mogu čuti o Dubrovniku i Dubrovčanima na društvenim mrežama. Postovi su to nastali ispod napisa Indexa, a koji se sad već i forwardaju i sve to skupa što piše nekako je posebno gnjusno.

Propast će doslovno obitelji koje su podigle kredite za opremu apartmana, oni koji su zakupili restoran, mali i srednji poduzetnici, ali i obični radnici, dakle oni koji konobare ili čiste poneke apartmane...

Uopće, naslađivati se tako nečim, dakle doći na svoje je užasno skoro kao i pošast virusa COVID-19 koja nas je tako nemilosrdno tresnula na pod.

Treba raspravljati o tome kako smo si dopustili da turizam bude jedina gospodarska oblast. Očito, bilo je pogrešno sva privredna opredjeljenja usmjeriti u turizam, koji je varljiva grana ovisna o okolnostima vanjskih faktora. Svakako, od ove sezone nema ništa sve kad bi se u skoro vrijeme ova bolest zaustavila, a posljedice će se osjećati i idućih nekoliko godina, upravo zbog stihije događanja u toj djelatnosti koja koliko god da je dominantna, toliko je hirovita i nepouzdana.

Ali kako onda opisati one koji uživaju u propasti?

Jedino logično objašnjenje je da je smjenom s rahmetli sistema na ovaj novi stvar opako zapela, da ustvari se uopće nije otišlo naprijed te da se i dalje na one bogatije gleda s groznom odioznošću, dakle na sve one koji žele investirati i zaraditi.

Kad je u cijeloj državi poduzetnik onaj koji je problem, kad ga sama država "šamara" obavezama, a pritom situaciju objašnjava i opravdava stanjem na svjetskoj vagi barela, onda ne treba čuditi i da prosječni građanin eto vidi ljepotu kad taj poduzetnik propada.

No, problem je što ne razumije da kad leptir zamahne dubrovačkom apartmandžiji ustvari odredi kako će se kretati neke druge ekonomske varijable.

I to je najtužnije od svega, što se dakle ne shvaća da se samo pjeva oda vlastitoj tuzi i bezizlaznosti, toj prokletoj odrednici u kojoj se najčešće zrcali naš zacrtani put stradanja.