'

GLUPOST U IME OCA I SINA Molitva ispred bolnice nije molitva nego lakrdija molitve

Autor: Vedran Salvia Autori fotografija: Goran Mratinović
Na dan pokore, nemrsa i posta, dakle na Pepelnicu iliti Čistu srijedu, kršćanski spomendan s kojim počinje korizma, ispred hrvatskih bolnica, što uključuje i onu dubrovačku, počinje molitvena akcije inicijative "40 dana za život", uz koju članovi sve do Uskrsa mole protiv pobačaja, zagovarajući nekako Božje milosrđe za sve koji su uključeni u taj, za njih, grijeh pobačaja.

Naizgled, lijepo i plemenito, jer u molitvi, ma kakva god i zašto god ona bila, ne bi trebalo biti natruha odioznosti, jer od Boga je kažu dato pa i narodu milo. No, ovdje je riječ o nečemu drugome. 

Radi se o maltretiranju  onih kojima je dosta svoje vlastite muke.

Može se tu govoriti s etičke strane o pravu svakog bića da bude rođeno, ali to ne znači da molitvenici trebaju mrcvariti žene da odustaju od svoje namjere, preko društvenih mreža objavljivati podatke o ženama koje su imale zakazani termin za prekid neželjene trudnoće. Iz prostog razloga jer je pravo na abortus zakonsko pravo u koje nitko, pa niti bogomoljci ne smiju zadirati. 

No, unatoč tome u idućih četrdeset dana ovi dušebrižnici nacionalnog patosa i ponosa pred bolnicama će u ime, gluho bilo, viših ciljeva, utjerivati svoje stavove s onima s čijim životima nemaju ama baš nikakve veze.

Poanta priče je u apsurdu koji ni sam sebe ne može objasniti, a kamoli opravdati. Najprije, tim molitvama nije mjesto ispred bolnica, još i manje nego što je vjeronauku mjesto u školama. Odakle uopće nekome smjelosti da do te mjere raspolaže tuđom građanskom slobodom, a ka tome i zloupotrebljava duh poniznosti i žrtve koja simbolički nosi ovo duhovno razdoblje do Usrksa?

U svjetovnom smislu korizma kazuje vjernicima da je Bog velikodušan i milosrdan onima koji mu se obraćaju pokorna srca, ne izuzimajući žene koje imaju pravo na ljudsko dostojanstvo.

Dostojanstvo koje podrazumijeva odlučivanje o svom životu.

Stoga, molitve pred bolnicama nisu molitve nego su lakrdija molitve. I ništa ni više ni manje od toga. Zloupotrebljavaju se one kao svojevrsni institut blaženosti, ali zapravo su tek pošast ljudske pamet. 

Zato, trebala bi reagirati i Crkva, koja inače ne organizira ove molitvene susrete, dakle jednostavno raskrstiti s članovima inicijative, koja privodi ljudski duh jeftinom profitu na vašaru duhovnosti na koji se eto zakvači pokoja neuka ovčica.

Nažalost, događa se tako da danas svatko u ime Oca i Sina blagoslovljiva, kadi i moli što ga je volja, ali kad je Sveti Duh upetljan tako gdje mu nije mjesto, onda je to samo srozavanje Crkve, čija je slika i prilika šačica zgubidana pred bolnicama u doba odricanja.

Popularni Članci