Još je Dubrovnik tu dobar, jer Dubrovčani imaju iskustva s onima iz fele poznatih. I Goran Višnjić je rekao da mu je kod Dubrovnika odlično što ga ne potežu za rukav. Tako je to valjda podno Srđa, u Gradu koji je ruku na srce zvijezda sam po sebi, međutim Ronaldo je pozor izazvao, iako Grad pamti i poznatije, značajnije posjetioce od ovog donedavnog Realovca, a od ove sezone igrača Juventusa.

Međutim, dan nakon što se čekalo Ronalda da dođe do restorana 360, ima nešto u cijeloj priči što "oskvrnjuje logiku". Jednostavno rečeno, to je celebrity kultura u kojoj se živi. Priča je to bez zaključka, ne postoje tu spasonosni recepti kako dalje i što učiniti po tom pitanju.

No, neke stvari valja notirati, barem dan nakon što se uobraženjaka doživjelo na vlastitim očnim kapcima.

Sletio je on preksinoć u Zračnu luku Dubrovnik, odsjeo je u Vili Šeherezadi, posjetio Lopud, kasnije večerao u rečenom restoranu kod Dominikanca. Igrao se Ronaldo zajedno sa svojom svitom i sa živcima fotoreportera i navijača. Predriblao ih je tako i u popodnevnim satima ispred Šeherezade, a govori se i kako je njegova cura Georgina, u momentu uspješne eskivaže iz kombija se narugala i smijala okupljenoj djeci!?

Portugalac, svjestan svoje popularnosti, a uz to i pun sebe u vlastitoj samozadovoljštini tako se "odužio" svojim dubrovačkim fanovima i ispred restorana 360, gdje ga je dočekalo mnoštvo svijeta. Vozilo ga je dovelo tik uz vrata, pa se tako najbolje narugao obožavateljima, vjerojatno razmišljajući uzalud vam trud jadnici, svjestan ustvari morbidnosti koja funkcionira po sistemu - što ste vi manji, ja sam veći. A to je manje-više uvijek tako s onima opijenim slavom.

Međutim, treba li takvo što iznenaditi? Recimo, kad se promatra poneke dubrovačke šuše, neobrazovane jazavce što umiju samo paradirati jer rade u nekakvoj gradskoj ustanovi, što bi trebalo značiti da su s politikom prst i nokat, a na ovom nesretnom prostoru to pobjeđuje sav novac i utjecaj, onda se može pomisliti i kako ima taj Ronaldo pravo. E, nema, jer kad stvari ne dobiješ tako što si ulizica, već ih nagrneš talentom, itekakvim trudom, gdje kad i sudbinom, onda se ipak iz vlastitih početaka i ne bi trebali skroz iskorijeniti.

Tema je to i koja se tiče i značajnih mijena i promjena u strukturi društva, koje bi se kolokvijalno mogle i nazvati svijetom koji je otišao u vražju mater, pa danas uzdišemo za Ronaldovim avionom na čilipskom polju ili za Rakitićevom Rachel koju nam prikazuju polugolu, a kod nas u osamdesetšestpostotnoj katoličkoj zemlji, eto svaki treći brak završi na sudu za skrb i ostavštinu.

Antropolozi bi vjerojatno imali objašnjenje zašto je s toliko naboja naglašena opsjednutost slavnim ličnostima, ali jedno je sigurno: živimo pomodarsko društvo u kojemu je sve sveto, ne samo sveta Marija. A kad se tome doda da smo raspoloženi oponašati druge koje proglašavamo vlastitim idolima, eto i pune mjere ovisnosti i zatucanosti do apsurda.