Unatoč izostanku Rusa i ruskih megajahti zbog rata u Ukrajini i otežanog dolaska ruskih oligarha i milijardera u Europu, Dubrovnik je i dalje meka za bogate i slavne iz cijeloga svijeta. I to su činjenice koje su teško prihvatljive samo onima koji od Dubrovnika gotovo svake godine u predsezoni i u sezoni rade 'Grad slučaj', i to uvijek na temu cijena. I to traje već godinama.

Prvom takvom slučaju svjedočili smo prije 16 godina kada je jedna nacionalna televizija snimila reportažu o stranom turistu koji je pojeo pizzu od 100 kuna. Kao da je od toga trenutka krenula hajka na Dubrovnik i gotovo kao da smo se pretplatili na godišnje serije tekstova o cijenama u Dubrovniku. Ako pak o visokim cijenama kave ne izvještava Petar Pereža u prime timeu dnevnika, onda se tu nađe neki Reddit post star pet godina koji se svake godine reciklira na hrvatskim portalima.

S druge strane, ako je suditi po hrvatskim medijima, u Istri sve cvijeta. Istra je jedini kraj Hrvatske gdje su cijene u najmanju ruke realne i pristojne. Tu nikada nema nikakvih problema, tu se rade reportaže iz kampova i hotela u kojima stranci uvijek govore isključivo u superlativima o destinaciji, ljepotama, dobroj hrani, ugodnim domaćinima. A ono što su mediji iz Hrvatske i regije, svjesno ili nesvjesno, radi klikova ili novaca ili lobiranja raznoraznih drugih regija radili Dubrovniku, sada europski mediji rade Hrvatskoj.

O cijenama u Hrvatskoj učestalo u zadnje vrijeme pišu njemački mediji, dok britanski mediji pišu o informacijama britanskog ministarstva koji daju preporuke o riziku seksualnih napada u taksijima. Prije tri godine, brojni europski mediji su prenijeli kako je u Dubrovniku na plaži viđen morski pas, citirajući izvor, ne navodeći pri tome kako se radilo o, za ljudsko biće, bezopasnoj ribi iglunu. Hrvatska je relativno nedavno postala konkurentan turistički igrač na Mediteranu. Domovinski rat koji je trajao pola desetljeća, unazadio nas je barem desetljeće. Izuzev naravno Istre, koja je posljedice osjećala, ali i proces refavanja je bio stostruko brži.

I dok je turizam u Istri cvjetao, Dalmacija i Dubrovnik bili su na nuli pa je bilo logično kako će se dio gosta u Istri odlijevati na Srednju, Južnu Dalmaciju i Dubrovnik. Kada su nakon završetka rata i mirne reintegracije napokon krenuli turisti u Hrvatsku, dogodio se rat na Kosovu, a potom i ostatku ostataka Jugoslavije te su gosti ponovno počeli pristizati tek 2000. na 2001. godinu. Velike brojke turista su se počele bilježiti tek pet godina kasnije, a nemirna situacija, kako u Turskoj, tako i u Grčkoj zbog ekonomskog sloma, samo je Hrvatskoj kao turističkoj destinaciji išla na ruku.

Dubrovnik sam za sebe godinama u vrhovima statistika ima goste iz Velike Britanije i Amerike, ali i Francuske, Njemačke, Irske koji su najvećim dijelom gosti koji putuju avionima, pa je i oporavak Dubrovnika nakon korone bio sporiji od ostalih destinacija Hrvatske. Dubrovnik je jedina hrvatska zračna luka koja ima direktne letove iz Amerike, a dogodine vjerojatno i dvije takve kompanije, što niti Turističkoj zajednici grada Zagreba nikako nije jasno. U Dubrovniku lete i brojne druge linije prema čvorištima iz kojih dolaze gosti s drugih kontinenata.

Samo naivna osoba može misliti kako unakrsni napadi na Dubrovnik nisu namjerno ciljani, jednako kao što samo naivna osoba može misliti kako orkestrirane objave svjetskih medija o cijenama u Hrvatskoj, morskim psima, zlostavljanim ženama u taksi vozilima nisu PR članci u službi konkurentskih turističkih zemalja Mediterana. Dovoljno je napomenuti kako je u prva tri mjeseca 2023. godine Albanija doživjela skok broja posjetitelja za 54 posto u usporedbi s istim razdobljem 2019. godine. I dok Jeff Bezos dovodi svitu prijatelja u Dubrovnik umjesto u Motovun, Dubrovniku je dobro, dok je u momentu pisanja ovoga članka na Zidinama na tisuće gosta, Dubrovniku je dobro, ali nije za moral dobro kad te bombardiraju, a da ne znaš odakle granata dolazi.