Što očekuje čovjek kad, najčešće ujutro, skuha kafu, sjede i uzme novine u ruke? Ili, otvori neke ili sve portale na laptopu?

Ne treba tu činit anketu. Većina bi rekla: zanimljive vijesti. Ali, ima dana kad nema nikakvih vijesti, što bi onda očekivo, onda bi većina sigurno rekla: ISTINU!  A, dobijemo li istinu? Ja bi reko: kadikad i kako đe. Jer za dobit istinu novinar valja ugrijat stolicu. Valja osobno doživjet pa prepričat ili komentirat. Ili nać pouzdane izvore. Istraživat! A, to traži vremena, strasti. A kadikad se kolegama ne da. Ko će istraživat, a u kinu se daje dobar film ili je dobra utakmica na televiziji ili bi jednostavno pošo leć?

Ali urednik traži članak za sutra i onda onaj stari dobri copy/paste, pa udri.

Evo, 11 je ura uveče, ne spava mi se i ostavio sam televiziju da gori, Dnevnik 3 na HTV1. Špiker čita službene podatke e-vizitora za ovaj vikend. Kaže, bilo je 13 posto više gosta u Hrvatskoj nego lani za isti vikend. Idem baš čut jer je famozna „srpanjska rupa“ nad kojom plačemo od kad je svijeta i vijeka. Ma viđi! Đusto smo na razini 2019. godine. Godine koja se u turizmu slavi ko u kršćanstvu godina Kristova rođenja. Godina svih godina. Bog je blagoslovio. Dabogda nam se vazda vraćala. Kad se ona spominje, treba se na noge dignut.

Hrvatske ceste objavljuju da su na auto cestama isti taj vikend naplatili 8,8 posto više solada cestarine nego na isti ovi vikend lani! Zabilježen je i veći broj auta, a ne samo više solada. Oho! Znači i ljudi je više.

I, bez obzira na sve te službene brojke, ja sam siguran, kladio bi se, da će sutra i preksutra u dosta novina izać „u crno“ pituran članak, „nikad gora godina“, „turisti bježe“, „neće nam dogodine niko doć“. Oni koji stalno upiru da nam je sezona propala na ove će podatke odma reć „lažu, sve lažu“. Odma će izventat teoriju urote. Po njima, sezona je propala, zbroj solada na kraju godine će bit lažan makar oborio sve pozitivne rekorde jer...... oni moraju bit u pravu. Sezona mora propasti samo zato jer su oni to najavljivali i još najavljuju propast. Po njima, sve je skupo, gosti to neće da toleriraju, pale motore i idu doma i nikad više neće doć. Nećemo mi njih krasti.

Ma štufan sam više od tih „žalosnih sova“, zlogukih proroka kojima je cjelokupni izvor njihovih informacija ono što su čuli na ćakuli od „Mare i Kate“ što su mu/joj rekle da su im apartmani ove godine prazni. Ali nije im palo na pamet malo sjesti pa razmislit je li to tako i ako jest zašto je tako. Jesu li „Mare i Kate“ pred ovu sezonu previše podigle cijene u odnosu na lanjske? Jesu li „Mare i Kate“ možebit lani dobile katastrofalne ocjene od lanjskih gostiju, npr. da su bile neljubazne, da su im apartmani šporki, pa više niko neće da u njih rezervira? Kad su „Mare i Kate“ nešto uložile u apartmane, nešto obnovile, piturale, osvježile, promjenile štramce, kupile novu televiziju, platile pretplatu (onu crkavicu) za Netflix da gost može pogledat televiziju itd. itd. A u međuvremenu su, de facto u njihovom susjedstvu, otvoreni fjamanti apartmani, najmoderniji na svijetu, đe su domaćini u monturi cijeli dan na raspolaganju gostu za istu ili manju cijenu.

A je li novinaru palo na pamet raspitat se uopće koliko se starih apartmana od lani zatvorilo (vjerojatno nijedan), a koliko novih otvorilo? Koliko je postelja više u ponudi ove godine u Gradu? Na koncu, je li novinar uopće pogledo na internetu koliko je gostiju uopće prijavljeno ove godine u odnosu na lani? E, to mu/joj sigurno nije palo na pamet jer bi inače vidio/la da se nikakva katastrofa nije dogodila. Evo prekjučer na sastanku župana, gradonačelnika i premijera (friga mi se za njihovu politiku, ali ovo je službena izjava), župan govori da smo sad u srpnju (u vrijeme one čuvene „srpanjske rupe“) 20% bolji po noćenjima nego lani, a na razini 90% „one“ 2019. godine. Neki dan na televiziji načelnik Općine Konavle govori da je sezona u Općini bolja nego lanjska, ali da je istina da neki objekti imaju manju posjećenost. Trebalo bi ispitat zašto, je li se ti objekti još popravljaju, ili su falili poslovnu politiku, ali sve u svemu, u globalu je u redu, brojke su dobre. Dubrovačko primorje, Korčula, Orebić puni. Bit će lažu je li da?

O kakvoj se katastrofi dakle radi? E, naš famozni kolega novinar ne misli da bi trebo napisat i neku brojku, dat neku analizu. Malo i dokazat tu katastrofu koje se drži ko pjan plota. Neeee! On je svoju normu ispunio, napiso je članak, na temelju lažnog podatka, pljunuo je u zrak da svijema pada po faci i to je to. Što će bit dalje? Nije ga briga. Neka se muti voda!

Radi se priučenom, lijenom i zlonamjernom novinaru, a i urednik bi katkad mogo takvoga malo provjerit pa prizvat k sebi pa ga pitat okle mu napisani podaci i kako ih je provjerio? Pa ako ih nije provjerio reć mu „Slušaj sinko, ovo ti serviraj doma ćaći i materi, a ne poštenom čitatelju“.

Jesmo li skupi? Jedan drugi kolega nije bio lijen. Dobro je ugrijo stolicu i napravio je analizu uobičajenih turističkih troškova. Ono, kikara kafe, piva u kafiću, piva u butizi, noćenje u apartmanu, objed u prosječnom restoranu, taxi do aerodroma i slično, pa tako u nas u Gradu i još pet, šest europskih gradova. Pa je to sve složio u jednu preglednu tablicu. I, kakav je rezultat? Sasvim smo konkurentni. Par EUR-a gore-dole. Skoro niđe ne odskačemo. Ni u čemu. Osobito ne drastično. Pa što ovaj naš nesretnik što piše da smo skupi misli o nama samima. Da smo mi tuga i nevolja? Prdečevo selo? Da treba ostat na cijenama duplo jeftinijima od svih drugih jer da nam inače niko neće doć? Jesmo li mi, sami za sebe govorili da smo mi bili Europa prije nego što je to sama Europa bila. Tisućljetna kultura. Književnost, znanost, graditeljstvo, arhitektura. Evo na primjer, kad svi tadašnji graditeljski geniji onoga vremena nisu znali pronać izlaz, naš je Ruđer Bošković jedini uspio zaustavit statički rasjed kupole bazilike svetoga Petra u Rimu prije tisuću i više godina. Danas je ne bi bilo da nije bilo njegovog znanja i uma. Doduše, bio je rat koji nas je psihološki, u očima Europljana, vratio nase stoljeće ili dva. Ali, to je bilo i prošlo. Jer imamo što pokazat i pružit.

Ja sam svjedok, prije jedno petnest godina na aerodromu došla je grupa od desetak stranih turista ili sudionika kakvog stručnog skupa, ne znam. Ja sam čeko nekoga. I, ovi se okupili oko domaćina i iako su ih lijepo dočekali bojažljivo su se osvrtali, vjerojatno očekivajući granatu za vrat, očekivajući ođe valjda neko pleme divljaka. S jedne strane prepadnuti, a s druge potpuno smantrani, indoktrinirani valjda tekstovima nekoga nesretnika ko ovoga čiji članak upravo komentiram, a ono puf!!, vide oko sebe normalan, fini svijet, lijepo obučen, utijan, šesan, navonjan, očešljan, svi govoru barem engleski. Nakon pet minuta, kad su shvatili, ne mogu doć k sebi. Ja čujem jednoga kako govori, čudi se: „Pa ođe je sve normalno“. Mislim se: A, što si očekivo? Majmune? Safari? Travnatu pistu?

Sve je to bilo radi onog prokletog rata, ali te su se predrasude izgubile. I, kad su sve te predrasude nestale i kad su nas svi ostali europski narodi (doduše, nisu svi onda bili oduševljeni) primili u svoju kompaniju, pa nam evo pustili da istu munitu duperamo, što bi mi sad treba sami unizit sebe i svoje vrijednosti, glumit da smo Tunguzija? Ne radi se o količini solada koju će neko zaradit nego o samopoštovanju. Ako piva u Oslu košta, primjerice (jer stvarno ne znam), 10 EUR-a na glavnom trgu, zašto bi je kamarjer u Cele nekome donio za 5 EUR-a?

I, nismo skupi. Mi smo zemlja Europske unije, naš Grad je hrvatska Atena, trg ispred svetoga Vlaha je najljepši trg u Gradu i neka košta toliko. A, da se razumijemo, i ja bi par puta promislio bi li i kad pošo popit tamo pivu za te solde. A, ko hoće među najboljim što svijet može ponudit za cijenu iz zemalja trećeg svijeta, falio je adresu ako je došo u nas. Ako hoće da mu Maro i Baro tuču ure, ako hoće da mu se djeca igraju tamo đe neće puknut bomba, đe ih niko neće otet, ako hoće da mu se kćer mirno i sigurno sama u tri ure poponoća vrati u apartman, onda nismo skupi. Ako hoće pivu za 3 EUR-a onda mora odlećet malo dalje, koju uru dalje. Ali tamo naravno neće bit mira ni forteca ni svega onega što ođe može viđet i doživjet. Dakako da bi mogo itekako i više viđet kad bi mi to bili kapači bolje upakovat i pokazat ali to je naš „kućni“ problem s kojim je nama ostalo borit se.

Ali, da mi je neko reko prije dvadeset-trideset godina (u vrijeme one velike barufe) da ćemo se morat borit sa našim vlastitim lijenčinom i lažljivim novinarom koji će svjesno lagat i bacat trud svoga vlastitoga naroda u smeće samo za to što se njemu nije dalo nešto malo bolje provjerit, ne bi mogo vjerovat. Jer na sezoni i njenoj pripremi radi stotine i tisuće ljudi da bi to neko lažima obezvrijedio i stvorio paniku koja jedina ustvari prijeti da stvori katastrofu, a ponajprije financijsku. Ja sam prvi za njorganje, tako se uostalom i zovem, ali njorganje mora bit utemeljeno na činjenici a ne laži.

Hajdemo mi nase na novinske naslove i njihovu štetnost. Drugi primjer. Svake, ali baš svake godine, čim  temperatura mora dođe na 15 stupnjeva koje god novine otvoriš, zubi od morskog psa. Ma ljudi moji, kad je u nas morski pas izio čovjeka? Ako uopće jest, bilo je to možebit neke daleke 1935. na Dugom otoku ili tako neđe. E, ko da vidim, sutra će doć odgovor na ovo đe će neko napisat ljutito da je izio 1956. na Hvaru,  Braču ili Visu i taj će komentator onda zadovoljno trljat ruke kako me pobijedio u debati. A, ne vidite da ne prođe dva dana da iste novine jave da je neko u prometu poginuo. Ili dvojica, trojica. Tu, na pragu nam od kuće i niko se previše ne uzbuđuje, osim nesretne familje i najbližih. I tako svako dva tri dana. I notica o tome već sutra nije u novinama, a o onome jadniku iz 1935. ili 1956. još se piše. I zubi stoje na naslovnici. Ma da se piše o čeličnim ogradama, da ih treba postavit oko svake plaže, od dna mora do površine ko zaštitu od pešekanja, ja bi to i razumio (iako bi to bila stoljetna budalaština, naravno), ali ne. Svrha je samo izazivanje straha čitatelja.

Čemu izazivanje neopravdanog i neistinitog straha od propasti sezone, od ralja morskog psa, strahu od ko zna koliko tisuća mrtvih svake godine od uboda komaraca (a to je tek tema koju nisam ni zagrebo)?

Zašto onda katastrofalne najave? Onako. Neka se nađe malo i „crnila“. Neće škodit malo panike.

Ako mi neko može odgovorit koji je to rezon strašenja poštenoga svijeta bio bi mu zahvalan.