Dakako, postoji tu još dosta narativa, od onoga oko liste suca Mislava Kolakušića pa do potopa Milana Bandića ili HNS-a, koji je i ovako zorno pokazao gdje ga je dovela koalicija s HDZ-om na nacionalnoj razini.

OVI IZBORI KAO GENERALNA PROBA

Za početak, ne treba nasjedati kako ovi izbori ništa ne znače kroz prizmu onih "pravih" izbora.

Oni manje znače za lokalne nivo, odnosno kandidate koji u svojim sredinama i nisu briljirali po pitanju preferencijalnih glasova. U tom kontekstu, EU izbori uistinu imaju drugačiju dinamiku, budući da je jasno kako tvrda desnica, odnosno koalicija Hrast-Pokret za uspješnu Hrvatsku- HKS, HSP AS i UHD nije treća politička opcija u Dubrovniku, kao što niti Mislav Kolakušić nije jača figura od Andra Vlahušića.

No, bez obzira na lokalne narative, ovi izbori jesu generalna proba, trening pred parlamentarne izbore, ako namjerno preskočimo predsjedničke tim prije što je Kolinda Grabar Kitarović potpuno estradizirala tu funkciju i učinila je blesavijom nego što je bila prije. Naravno, odnosi se to na vrijeme poslije Tuđmana, u čijim je rukama bila čista diktatorska opsjena vladanja državom...

PROBLEM TREĆIH OPCIJA

Dakle, kako objasniti tendenciju pada HDZ-a, uspon SDP-a, konačan pad Mosta, kao i vrlo dobar rezultat Mislava Kolakušića i desnice?

Što se tiče Mosta, treba reći da je ionako na domaćem političkom mjestu sve jasno osim famozne  treće opcije.  Jednostavno, čini se da ta treća opcija tek se cirkularno izmjenjuje. Most je u jednom trenutku uistinu bio treća opcija, ali prije njega to je bio OraH, poslije njega Živi zid, koji je i na ovim izborima uspio doći do mandata...

Jasno, problem s trećim opcijama u Hrvatskoj u tome je što one nastaju kao svojevrsni refleks na liniji koju s jedne strane omeđuje HDZ, a s druge SDP. Dakle, ne djeluju proaktivno nudeći nešto novo, već ustvari egzistiraju na pogreškama "mainstream" političkih struja. Stoga, poučak Mosta mogao bi upravo poslužiti i Živom zidu, ali i Mislavu Kolakušiću kao opomena da će doći trenutak u kojem će trebati ponuditi nešto odista drugačije, što nije tek političko-ekscesivne prirode.

Naravno da je Kolakušić iznenađenje, no ljudi očito vole kad je netko voljan struku podrediti politici te je njegova politička karijera tako i počela ovom uzletnom stazom.

SDP I DALJE ŽIVOTARI NA NOSTALGIJI

Ipak, najveće pitanje ostaje oko rasta SDP-a te lošeg rezultata HDZ-a, što je dakako u direktnoj korelaciji s usponom desnice.

Zanimljivo je bilo pročitati u komentarima ispod članaka  o EU izborima kako je možda SDP-u ovaj rezultat došao prerano jer će pomisliti da su na istinskom dobrom putu, odnosno neće raditi na svojoj promjeni.

Najprije, SDP se neće uljuljkati u bilo čemu jer nema nikakvog programa i životari taman do te mjere koliko nostalgičari još misle na socijalizam i Tita. Pa niti Zoran Milanović nije imao što ponuditi narodu osim lamentirati o nesređenoj Bosni i šaci jada u Srbiji, a onda predložio da se aerodrom imenuje po Franju Tuđmanu. Uostalom, da SDP zna što radi ne bi Davor Bernardić u pokušaju pridobijanja masa rekao da je glas za Srpsku listu ujedno bačen glas. U naravi to i jest tako, znao je to i Milorad Pupovac, ali nije na predsjedniku SDP-a da to javno govori.

S druge strane, HDZ svoj program ima tek utoliko što je vladajuća stranka i mora upravljati Hrvatskom pa se to dnevno reguliranje i preusmjeravanje pretvara u program, odnosno možebitnu njegovu iluziju.

PLENKOVIĆEVA KALKULACIJA

U same izbore Plenković je ušao samouvjereno, toliko koliko je mogao iritirati desnicu, koja i jest razjedinjena jer svaki njezin jezičak nastoji biti destruktivniji od drugoga, zarobljen u zakućicama zloglasne NDH. Takvoj desnici upravo je Plenković bio meta za odstrel, a sve iz razloga što ih je manje-više smjestio u njihova korita.

Pa ako ih je smjestio u korita zašto mu je upravo desnica uzela nemali danak na izborima?

Prije svega, desnica je imala Ružu Tomašić koja zaslužuje istinske pohvale za svoj politički rad. Njeni stavovi na stranu, ali Tomašić se nije bavila "blatnjavim terenima" poput Brune Esih oko oslobođenja Zagreba, niti s jugozombijima, već se bavila današnjicom, te ustvari svoj novi mandat zaradila već u svojem odlazećem mandatu, a tome nisu odmogla niti više od 120 javljanja za riječ u Bruxellesu. Tomašić je tako tekrutinski obavila davno dobiveni zgoditak.

Drugo, Plenković je sam složio jednostavno lošu listu kojoj je na čelu bio Karlo Ressler, kojega je zajedno s ostalim mahom mladim snagama bacio u vatru, a oni izazovu nisu mogli odgovoriti iz jednostavnog razloga što su javnost nepoznati. A i hrvatska javnost ipak se ponešto opametila pa sve manje vjeruje mladima u politici, dakle onima koji nisu zaslužili svoje mjesto u društvu vlastitim radom već su ga zaslužili stranačkim djelovanjem.

No, treće i osnovno, Plenković je kalkulirao.

Plenkoviću je bilo važno obračunati se s desnicom u svojim redovima. Ne znači to da je smišljeno žrtvovao konja za laufera i izgubio izbore, naravno da je htio što bolji rezultat, ali čini se da mu je najvažnije bilo riješiti kadrovsko pitanje u svojoj stranci, kako bi čišće krenuo u nove epizode, makar izgubio jednog ili dva sretnika na prozivci briselske parlaonice.

PLENKOVIĆU TEK SLIJEDI PIPAVA UTAKMICA

Plenković je u ove izbore krenuo bez Vasa Brkića. Kad se već zna terenska Brkićeva snaga, jasno je i zašto HDZ ipak nije mogao imati bolji rezultat. I kad se razmotri taj aspekt, jasno je i kako se HDZ ne treba previše kritizirati, niti ovo nazivati "a priori" neuspjehom. Očito je premijer imao viši cilj, a to je Hrvatska bez raznorazanih "brkića", Hrvatska bez pitanja "ima li intime" dok se zadire u tuđi svijet intime, kao i bez zadiranja u tuđe spolne orijentacije, brojanja krvnih zrnaca te generalno šovinističkih stavova.

A kako bi HDZ što više gurnuo centru Plenković je očito morao i žrtvovati koji mandat, kako bi mu pravi učinak bio dobitna kombinacija u svojoj stranci.

Naravno da je i Plenković, pogotovo u ovoj kampanji znao koketirati s Bleiburgom ili Thompsonom, no čini se kako je to onako tek da zamaže oči ponekim svojim strukturama. A prava istina bi mogla biti taj da će vrlo brzo sjedati u sedlu kao nikad jači dosad, i to dok se "zekanovići" još ne stignu okrenuti oko svoje osi slaveći rezultat na ovim izborima.

Ono što mu sad slijedi tek je pipava utakmica u njegovim vlastitim redovima, a zatim i parlamentarni izbori kao konačan test je li ustvari uspio u svojoj nakani da društvo očisti od najcrnjih HDZ-ovih dimenzija strašenja komunistima, Srbima i homoseksualcima, odnosno općem trovanju i zagađivanju nacije.

Ukoliko u tome uspije, moglo bi se reći i da je uspio nataknuti poveće peraje za plivanje kroz mutnu vodu hrvatske svakodnevnice. A tada će mu gubitak mandata-dva na EU izborima uistinu biti najmanji problem.