Novi tipovi školskih brodova izrasli su iz nekadašnjih ratnih brodova (krstarica, oklopnjača itd.). Samo veće pomorske zemlje imale su školske brodove jedrenjake. Nastojanjem Izidora Kršnjavog hrvatska je Vlada od vojvode Roberta Parmanskog 1894. nabavila jahtu MARGITA (željezni loger, nosivosti 80 tona) za 12.000 forinti. Bio je to prvi hrvatski namjenski školski brod u Austro-Ugarskoj Monarhiji. U to vrijeme školski brod za obrazovanje mladog kadra trgovačke mornarice nisu imale ni zemlje kao što su Italija, Francuska i Španjolska. 

Nakon uloge školskog broda (za obrazovanje 15 do 18 učenika) obavljao je redovita školska putovanja te ekspedicije po Jadranskom, Jonskom, Egejskom i Tirenskom moru do 1908. godine.  Novi brod bakarske Nautičke škole 1908. zaplovio je pod imenom Vila Velebita. Bio je to čelični jedrenjak tipa bark-škuna od 259 BRT-a. Imao je 20 članova posade, a mogao je primiti 40  učenika na praksi. Tijekom Prvog svjetskog rata  bio je na vezu u Novigradu, a 1922. postao je školskim brodom Državne pomorsko-trgovačke akademije u Bakru, Dubrovniku i Kotoru. Talijani su ga zaplijenili 1941., promijenili ime u PALINURO, a potonuo je 1945. za vrijeme rata pred Ortonom u Italiji.      

Za buduće pomorce trgovačkih brodova

 U ovo vrijeme bilo je još dosta vojno - mornaričkih jedrenjaka, no u ovom feljtonu fokus je samo na brodovima na kojima su se obučavali budući pomorci trgovačkih brodova. Spomenut ću samo da je jedna generacija  učenika Srednje pomorske škole u Dubrovniku godine 1972. imala završnu praksu na vojno - školskom jedrenjaku tipa barkantin, imena JADRAN koji je bio u vlasništvu JRM-a. Ta generacija, koju se može vidjeti na fotografiji na komandnom mostu školskog broda NAUTIKA, bila je na dvotjednoj obuci. Plovili su do otoka Visa i natrag, uz pratnju školskih profesora Antuna Falkonija i Borisa Franušića. Na povratku u luku Gruž svi su se popeli na jarbol i izveli rubni pozdrav, a na vrhu najvećeg jarbola je bio Mario Bonačić. 

JADRAN je za Kraljevsku mornaricu Jugoslavije izgrađen u Hamburgu 1933. godine, bio je dug 58,2 metara. Najdulje putovanje JADRANA (11.262 milje) bilo je na ruti Dubrovnik-New York-Boston-Dubrovnik 1938. godine na kojem su posjetili Nikolu Teslu te su mu poklonili gravuru broda. JADRAN je danas školski brod u ratnoj mornarici Crne Gore.       

Godine 1951. „Pomorski tehnikum“ u Dubrovnik, koji je od 1953 imao naziv „Srednja pomorska škola“, a danas „Pomorsko- tehnička škola Dubrovnik“, nabavio je tada ribarski brod LOŠINJ koji je od 1952. promijenio ime u NAUTIKA. Plovio je kao školski brod sve do 1976. godine.  Te 1951. godine Pomorski tehnikum je imao i jedrilicu imena LOVRIJENAC. 

Vila Velebita dva

Jedini školski brod u Hrvatskoj koji i danas plovi za Srednju pomorsku školu u Bakru je drveni brod VILA VELEBITA DVA, duljine 28,4 metra, izgrađen 1956. godine pod imenom KALI za Brodarsko poduzeće Zadar. Od 1958. dodijeljen je Jadroliniji, a ona ga je 1973. darovala Pomorskoj školi u Bakru, koji je preinačen u školski brod i mijenja ime u VILA VELEBITA II, te i danas plovi.                                                                                   

Motorni brod JURAJ CARIĆ je bio školski brod Pomorske škole u Splitu. Izgrađen od čelika 1952. godine u Splitu, kao brod za logistiku za JRM. Od 1960. dan je Pomorskoj školi na upotrebu te je služio kao školski brod na kojem su učenici obavljali stručnu praksu i stjecali prva pomorska iskustva. Brod je radi održavanja često komercijalno prevozio i teret. Iako je bio redovito održavan, brod je 1999. godine zbog dotrajalosti prodan.           

 Godine 1954. Pomorska škola u Kotoru je nabavila bivši talijanski ribarski brod - koćar imena AMBRA, koji je  izgrađen u Civitanovi 1943., imao je 57 BRT-a i motor od 200 Ks. U brodogradilištu „Ivan Cetinić“ u Korčuli je preuređen za školski brod koji je dobio ime NAUTIČAR. Nepoznata mi je godina kada je brod prodan ili rashodovan.

Danas Pomorske škole nemaju školskog broda osim VILE VELEBITA DVA u Bakru, a Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture je izgradilo motorni jedrenjak tipa loger imena KRALJICA MORA, tj. to je prvi školski brod u samostalnoj Hrvatskoj, a luka upisa mu je Dubrovnik. Brod je namijenjen za obrazovanje učenika i studenata pomorskih škola i fakulteta. Radno porinuće obavljeno je 13. studenog 2009. u brodogradilištu Montmontaža Greben - Vela Luka. Ministarstvo je povjerilo usluge upravljanja brodom tvrtki Jadranski pomorski servis d.d. Rijeka. U ožujku 2013. upravljanje brodom je preuzela Jadrolinija iz Rijeke, a danas je mislim neka treća tvrtka. KRALJICA MORA je duga 35 metara te može ukrcati 28 učenika/studenata, četiri nastavnika i sedam članova posade. Vrijednost broda u izgradnji i s dodatnim radovima je iznosila oko 37 milijuna kuna, a kuma broda na porinuću je bila Jadranka Kosor.

Treba napomenuti kako Vlada Republike Hrvatske ima školsko istraživački brod NAŠE MORE koji je povjeren Sveučilištu u Dubrovniku, a koristi se za praktičnu nastavu u sklopu pomorskih studija Sveučilišta u Dubrovniku, Pomorskog fakulteta u Splitu i Rijeci. Brod je dug 31,75 metara, građen je 1991. godine kao talijanska ribarica imena LIGNY SECONDO. Preuređen je 1998.-2000. u Remontnom brodogradilištu Šibenik kada su mu i promijenili ime. Ima 5 članova posade, zapovjednik broda je Đivo Benić, a luka upisa broda je Dubrovnik. 

ŠKOLSKI BROD NAUTIKA    

Dana 20. srpnja  1951. školi „Pomorski tehnikum“ je pripojen treći razred Ribarskog tehnikuma iz Zadra za školsku godinu 1951./52., a već krajem školske godine 1952./53. ribarski odjel je ukinut i pripojen Nautičkom odjelu u Dubrovniku. Prilikom preseljenja Ribarskog odjela iz Zadra u Dubrovnik, škola je 13. listopada 1951. dobila i ribarski brod tipa plivarica, građen u Malom Lošinju 1947. godine pod imenom LOŠINJ, a u Gruž je uplovio sa svim ribolovnim alatima i mrežama koje je plivarica imala. Brod je bio  bijelog trupa (iza 1958. plavog trupa) kao što se može vidjeti na priloženoj fotografiji iz 1951. godine na kojoj se vidi školski brod - plivarica LOŠINJ i školski kuter- jedrilica LOVRIJENAC. Od 1952. godine brod plovi pod novim imenom NAUTIKA po južnom Jadranu. Koliko je meni poznato brod je plovio najdalje do Trogira, a na drugu stranu do brodogradilišta Bijela u Crnoj Gori, s tim da su profesori Pomorske škole šezdesetih godina ipak bili na jednom višednevnom izletu do talijanske luke Bari i natrag.      

NAUTIKA je izgrađena od drva u Malom Lošinju 1947. godine, dužine 23,7, širine, 6,2, visine 2,7  i gaza 2,5 metra. Imao je 69 BRT-a, 35 NRT-a, nosivost 150 tona, ili kako bi tada rekli: nosivosti 15 vagona. Motor Deutz od 150 KS. mu je davao brzinu plovidbe od 7,5 čvorova. Imao je kategoriju plovidbe „mala obalna plovidba“, a to je međunarodna plovidba Jadranskim morem i dijelom Jonskog mora do crte koja spaja rt Santa Maria di Leuca (uključujući luku Taranto) i rt Katakolon (uključujući luku Katakolon), Jonske otoke i zaljeve: Patraski, Korintski (uključujući Korintski kanal) i Atenski do crte koja spaja rt Kolona i rt Skili. 

Školski brod NAUTIKA danas nažalost ne postoji, ali dva njegova broda blizanca DALMATINO (građen u Velom Lošinju 1947. pored NAUTIKE) i VIKTORIJA koji se nešto razlikuje, ali su građeni po istom nacrtu, građen je u Martinšćici, i dalje plove kao mini kruzeri u obalnoj plovidbi.                                                                                                                                          

 U početku je brod služio prvenstveno za praktičnu obuku učenika ribarskog odjela, a zatim i za praktičnu obuku nautičkog odjela te iza 1956. i brodostrojarskog odjela. Pomorski Tehnikum je tada bio na Brsaljama, a zakladom Račić je izgrađena nova zgrada u Lapadu koja je započela s radom 10. listopada 1954. Na školskom brodu NAUTIKA učenici su se obučavali i pripremali za svoje buduće časničke i kapetanske životne izazove. Vježbali su terestičku i astronomsku navegaciju, kormilarenje, određivanje pozicije broda, rad na pomorskim kartama.  Osobno su pod nadzorom zapovjednika manevrirali brodom, obučavali su se za rad na radaru od 1970.-te godine i za sve ostale mornarske vještine ploveći pod svim uvjetima danju i noću, pod lošim vremenskim uvjetima, a brodostrojari su održavali stroj i strojarnicu.

Komercijalne plovidbe

 Na brodu su osim redovno ukrcane posade u luci ili plovidbi bila dežurna po dva učenika, i to jedan nautičar i jedan brodostrojar koji su plovili brodom koji je često za svoje održavanje plovio na komercijalnim plovidbama  prevozeći putnike i teret.                                                                                                                        

Meni poznati zapovjednici i posada broda NAUTIKE: Niko Šoletić (zapovjednik), Radoje Popović (zapovjednik),  Frano Beusan (strojar), Tošić Alberto, Ivo Gate (mornar), Drago Jerolimov (mornar), Antun Savin (zapovjednik), Betner Dragutin (zapovjednik), Nikola Matković, Antun Šoletić (mornar), Pero Sturica (strojar), Gjildo Škare (zapovjednik), Marin Mračić (kormilar), Blaž Ursić (mornar), Mato Gjenero (zapovjednik), Pavo Čučka (strojar i zapovjednik), Velimir Batričević (zapovjednik), Boris Žuvela (strojar), Mato Garvan (strojar). 

Školski brod NAUTIKA je često prevozio domaće i strane turiste do Elafita i prema otoku Mljetu, često je išao na vatromet za vrijeme otvaranja Ljetnih igara, i to je uvijek išao u najmu nekih turističkih agencija. Svaku godinu osnovne škole iz Gruža i Lapada su vodili svoje učenike na jednodnevni izlet do Koločepa, Lopuda ili do Velikog Zatona. NAUTIKA je najčešće plovila iz Slanoga do otoka Jakljana i natrag s djecom i profesorima osnovnih i srednjih škola gdje su Beograđani imali odmaralište. Smjene su bile svako 15 dana, a između su imali jedan izlet od Jakljana do Pomene na Mljetu s posjetom Mljetskim jezerima i natrag. 

Tu bih napomenuo jednu specijalnu ekskurziju osnovne škole iz Stona koji su 1974. godine krenuli iz Stona za Mljet- Lastovo- Biševo (modra špilja)-Vis-Hvar-Brač-Trogir- Split i natrag. Ekskurzija je završila gledanjem vatrometa Ljetnih igara 10. srpnja i povratkom u luku Gruž. Učenici su spavali po palubi i u brodskom skladištu, a profesori su imali četiri kreveta u samoj provi broda. Sedamdesetih godina je brod u ljetnoj sezoni bio zaposlen gotovo svakodnevno. 

Sudjelovala i u teglju Žute podmornice i broda Mošćenice

Vrijedi spomenuti kako je NAUTIKA sudjelovala u tegljenju broda Mošćenice iz Igrana kod Makarske do luke Gruž, broda koji je1971. preuređen u plutajući stacionirani disko klub NELSON. Bio je vezan u četverovezu između Hotela Lapad i Kazbeka, a zimi je ponekad bio tegljen u Gradski porat. NELSON je prodan Ljetnim igrama te je dobio novo ime SANTA MARIA i služio je u predstavi Ljetnih igara ''Kolumbo'' u režiji Giorgia Para. Pošto brod nije imao svoj pogon, teglila ga je NAUTIKA ili mali remorker iz brodogradilišta Bijela u Crnoj Gori. 

NAUTIKA JE 1970- te godine sudjelovala u teglju Žute podmornice u vlasništvu Pera Miljkovića - Limunade iz brodogradilišta Bijela u Crnoj Gori.  Također vrijedi napomenuti kako je NAUTIKA krajem šezdesetih godina i početkom sedamdesetih dva puta godišnje plovila do Komiže na otoku Visu gdje bi ukrcali oko 120 tona (12 vagona) ružmarina u jutenim vrećama. Krenulo bi se rano ujutro, ukrcao bi se predstavnik Dalmacijabilja i plovili bi do Prigradice na otoku Korčula gdje se noćilo. Ujutro ranom zorom bi se krenulo 

prema otoku Visu do prve vanjske uvale Rukavac gdje bi ukrcali jednog otočanina (koordinirao je ukrcaj ružmarina i znao je u koju se uvalu moralo vezati). U svakoj južnoj uvali do Komiže se ukrcavao ružmarin u vrećama. Prva i druga uvala su se zvale Vela i Mala Travna itd. U to doba morala se dobiti specijalna dozvolu od vojske jer je tu prilaženje bilo zabranjeno svim plovilima,  a inače na otok Lastovo i Vis nisu smjeli dolaziti strani turisti i nautičari. 

Prvo bi se približili uvali i pred uvalom bi se prve dvije cime ukrcale u pomoćnu brodsku barku, napravio bi se jedan grop na kraju lancane i nije se imalo gdje vezati već bi se negdje grop zakučao o stijenu- škrapu i tako četverovezom bi se približili  kraju. Postavio bi se drveni ponat i ukrcaj je krenuo, a ukrcavali bi vlasnici ružmarina. Tako iz uvale u uvalu i napunilo bi se brodsko skladište i veliki dio palube do visine nadgrađa broda. Noćenje je bilo u Komiži, a ujutro rano bi krenuli natrag prema luci Račišće, ili do Korčule, četvrti dan putovanja bi bio povratak u luku Gruž, a peti dan je bio iskrcaj tereta.                                  

POMORSKA ŠKOLA PRODAJE ŠKOLSKI BROD NAUTIKU

Nakon 24 godine plovidbe gdje su se obrazovale generacije pomoraca, Pomorska škola je ipak bila prisiljena prodati brod zbog dotrajalosti i sve većih troškova održavanja. To je učinjeno 3. veljače 1976. godine, a prodan je brodogradilištu „Vodopija Ivo-Srećko“ iz Betine na otoku Murteru. Nakon kratkog vremena NAUTIKU kupuje moćna riječka tvrtka Riba, a 1979. brod  je temeljito uređen u Betini. Novi vlasnik zadržava isto ime, nova namjena broda je bila kao što je bila i samom gradnjom 1947., a to je ribarica - plivarica, dobio je novi i jači motor od 395 KS. Nakon obnove u Betini 1979. brod je svakodnevno dovozio ribu u riječku luku, svakodnevno je plovio, ribario, a nekako se u njega malo ulagalo te je jednog dana oko 2012. godine ponuđen na prodaju u burzi Nautika, cijena mu je bila nešto ispod milijun kuna. Međutim oglas je bio duže vrijeme i nije bilo kupaca za stari isluženi brod jer sve više na moru su prevladali  plastični, čelični i aluminijski brodovi.                                

ORKANSKA BURA, RIBARICA-PLIVARICA NAUTIKA TONE

Dana 11. studenog 2013. u cijeloj Hrvatskoj je bilo veliko nevrijeme, ali u Kvarneru je puhala jaka orkanska bura na udare i preko 127 kilometara na sat. Na rivi je bilo više brodova te smo gledali preko HTV-a kako i trajekt Dubrovnik vjetar dobro naginje, a mala NAUTIKA je bila vezana uz rivu pored. Udari vjetra su bili toliko veliki da su ga dobro nabijali na rivu, otvorio se jedan madjer te je brod  počeo lagano tonuti. Došli su vatrogasci i pokušavali ispumpavati prodor mora, ali bez uspjeha, odustali su, a NAUTIKA je završila uz rivu na dnu luke Rijeka. Nakon nekoliko dana brod je izvađen, a bio je u tako lošem stanju da je na kraju izrezan na dijelove i odnesen na otpad.

Nakon 66 godina plovidbe NAUTIKA, lijepi mali brodić, izvanrednih manevarskih sposobnosti, dobar u plovidbi i po lošim vremenskim uvjetima, koji je obučavao generacije i generacije pomoraca je otišao u povijest. Mi smo ga se barem prisjetili.