Puna dva dana slavna holivudska diva Elisabeth Taylor dosađivala se u Hotelu Excelsior. Prvo bi ujutro otišla do šanka naručiti produženu s kap mlijeka, pa negdje oko podne kraću s toplim mlijekom, pa popodne izduženu s dosta mlijeka. Konobarima Excelsiora njene egzibicije s kafom već su išle na živce, pa su se pitali što malo ne ode iz hotela i prošeta gradom. Rado bi Liz razgledala Dubrovnik i liznula usput sladoled, ali bojala se da je masa obožavatelja ne rastrga. Elisabeth je tada bila među najslavnijim ljudima svijeta, poznatija nego danas Kim Kardashian i Lady Gaga zajedno.

Naposljetku se glumica odvažila napustiti sigurnost velikog makjata. Hrabro je zakoračila kroz vrata Excelsiora izloživši se tako mogućim urlicima obožavatelja. Ali sve je bilo mirno. Napravila je ona pozamašan broj koraka ulicom Frana Supila kad li ju je strefio napad tupila. Nitko, ali ono doslovno nitko nije prišao slavnoj Elisabeth Taylor, čak ni onaj škotski ovčar kraj zgrade Gimnazije koji se uvijek vraća kući. Umjesto da bude sretna što je nitko ne maltretira, ona bješe razočarana što je Dubrovčani ne prepoznaju.

Ulaskom na Stradun, napokon se pojavio jedan obožavatelj. Velikoj holivudskoj zvijezdi prišla je, tako i treba biti, velika dubrovačka zvijezda Ivo Labaš Papagalo.

-Are you Liz Taylor? – upita šarmantno Ivo.

-Yes – pomalo zbunjeno odgovori glumica.

A Ivo uze olovku i bokun papira, pa da autogram Elisabeth Taylor. „I'm show manager“, dobaci joj Papagalo. Ako joj ikad zatreba, zna gdje će ga naći.

Eto tako su se Dubrovčani odnosili prema slavnim facama koje su ih stalno posjećivale. Uopće ih nisu bendali.  Che Guevara, Jackie Kennedy, Nikita Hruščov, Reza Pahlavi, Sophia Loren, John Malkovich, Daniel Day Lewis, Margareth Thatcher, Vaclav Havel… nema tko u grad nije došao, pa je domaćima bilo sasvim normalno dijeliti ulice sa svjetskim selebritijima.

Vjerojatno najluđa dubrovačka priča u vezi slavnih dogodila se devedesetih godina kada je Grad posjetio glumac Woody Harrelson. Čovjek je u to vrijeme bio na vrhuncu slave. Upravo je snimio film Natural Born Killers, a u Dubrovnik je došao u sklopu uloge u filmu Welcome to Sarajevo.

-Sprijateljio sam se s pogrešnim djevojkama na plaži, a to se nije baš svidjelo lokalnim momcima. Silazili su s brda. Izgledali su kao najopakiji razbijači koje sam ikad vidio u životu. Spuštali su se kao nekakva hrvatska džudo banda koja me želi ubiti jer sam bio s tim superzgodnim curama. Bili su me spremni rastrgati i bilo je napeto za poludjeti. A onda me je jedan od tih momaka prepoznao kao lika iz TV serije ‘Kafić Uzdravlje’ i na kraju smo zajedno otišli na piće. Kunem se, da nisam nastupao u toj seriji, poginuo bih baš na toj plaži u Hrvatskoj – pričao je kasnije Woody za magazin Playboy.

Ta se zgoda zbila 1996., a deset godina kasnije Harrelson je opet posjetio Dubrovnik, ovoga puta u društva još jednog glumca Owena Wilsona. Wilson i Harrelson su tijekom svog boravka u Gradu igrali nogomet s lokalnom ekipom, a postoje priče i da su ih lokalni momci potratali đojom.

Lude dogodovštine u Dubrovniku imao je i Brad Pitt, koji se krajem osamdesetih zakačio u kafiću s Dubrovčanima. Pukom srećom izbjegao je batine i noćenje u policiji. U to vrijeme bio je nepoznat glumac, a u Dubrovniku je došao zbog manje uloge koju mu je dao redatelj Božidar Nikolić.

Kako vidimo, nekoć su Dubrovčani slavnima i bogatima dijelili autograme i batine, igrali s njima nogomet i pušili travu, a danas čekaju ispred vila i restorana da se slikaju s njima. Kako li se samo dogodila ta preobrazba i zašto?

Odgovor je jednostavan da jednostavniji ne može biti. Dogodila se digitalna revolucija koja je za 360 stupnjeva promijenila naše živote i još ih uvijek mijenja. Dogodio se internet, pametni telefon i društvene mreže. Digitalna revolucija donijela je mnoge dobrobiti i pozitivnosti – ali pošto nijedna stvar na svijetu nije crno-bijela osim dresa Ronalda u Juventusu – s druge je strane donijela mnoge negativnosti. Jedna od većih su društvene mreže.

Priroda društvenih mreža naprosto je negativna, a emocije koje se tamo stvaraju su većinom destruktivne. Bez obzira što se gotovo svaki korisnik Facebooka osjeća loše nakon što surfa najpopularnijom društvenom mrežom, i dalje ne odustaje od loše navike. Valjda destrukcija privlači. Ili ovisnost, što god. Uglavnom, ljudi na profilima društvenih mreža pokušavaju prikazati svoj život boljim nego što on u realnosti zaista jest. Facebook i slične stranice su samo alat za uljepšavanje života, za slaganje boljeg PR-a o sebi. U tu priču se savršeno uklapa selfie s Cristianom Ronaldom. Ako na svome profilu imaš zajedničku fotografiju s jednim od najboljih nogometaša u povijesti i tvoj je život automatski bolji i smisleniji.

Naravno, najveći krivci za histeriju s Ronaldom u Dubrovniku su mediji i novinari. Zašto oni neprekidno izvještavaju o slavnima koji pohode Dubrovnik? Odgovor je i tu jednostavan da jednostavniji ne može biti. Medijima se dogodila digitalna revolucija u kojoj se oni nikad nisu snašli. Postali su besplatni za korisnike, i bili su primorani trčati za klikovima, koji su na kraju balade srozali struku. Potpuno nevažne društvene teme postale su okosnica medija, a samim tim i društva u kojem živimo. Dolazak Cristiana Ronalda u Dubrovnik najbolji je primjer toga.

Sve je postalo površno, uzima se zdravo za gotovo, bez ikakvog dubljeg ulaska u srž nečega. Nikad nije bilo više informacija na svijetu, a paradoksalno, ljudi nikad nisu čitali manje. Od šume ne vide stablo, one važne i bitne informacije utope se u moru nevažnih, a javnost ionako samo proleti kroz naslove na društvenim mrežama.

Pa koje je rješenje ove Instagram situacije u koju su upali mediji, novinari, građani…? Nema rješenja – neke se stvari jednostavno dogode same od sebe i ne može se tu ništa – osobno ovaj tekst natipkavam jedino i isključivo zbog klikova, pa neću valjda pisati o nervozi konobara u Villi Sheherezada, koji upravo sada nekoj Georgini Rodriguez Gonzalez Martinez Lopez don Gajetano Chico rade produženu s malo pjene i natrenom?

VEZANE VIJESTI:

„Gade mi se svi moji prijatelji na Facebooku, mrzim sve njihove objave, stavove, putovanja, čak i njihovu djecu…“