Kad se u onaj turistički na mala vrata uvukao informatički sektor koji je sa svojim rješenjima automatizirao poslovne procese, dogodio nam se manje-više turistički bum u kojem su one stare turističke agencije jednostavno postale suvišne pa su tako životarile sve dok se njihova vrata nisu skroz zatvorila. Primjer za takvo što je britanski Thomas Cook, ali ne treba ići par tisuća kilometara za primjer nego je dovoljno zaviriti u legendarni Atlas od kojeg su gotovo ostale samo uspomene.

Dok  pojedini turistički akteri i kojekakvi mediji kritiziraju kako se Dubrovniku turizam 'događao' i kako 'nemamo mjeru', ima bit' da se u drugim destinacijama stavljaju rampe ili uvode, u vrijeme ove virusne groznice, popularni 'lockdowni' za prekobrojne turiste.

I ovi koji su spojili IT sektor i turizam morali bi znati da se i IT industrija jednom dogodila u Dubrovniku i da i dalje živi. Brojne informatičke tvrtke u Dubrovniku, inače renomirane u cijeloj Hrvatskoj, nastale su iz turističkog sektora, točnije iz Atlasa. Atlas je i u to doba, može se reći prije pedeset godina, već počeo ulagati goleme novce u tadašnje krnje i proste tehnologije, ali je rastao upravo zbog velikog broja stručnjaka do turističkog, ali i korporacijskog giganta. Kompanije koje su devedesetih stasale u Dubrovniku, a da su se bavile informatikom, redom su pokretane od ljudi koji su svoj zanat ispekli u Atlasu.

Samostalna komunikacija koju je Atlas posjedovao bila je toliko razvijena da se njegova operativa u Gospinu polju mogla čuti s vozačem koji je vozio autobus u Beču. Nitko, pa ni Pošta i telekomunikacije, nisu mogli tadašnjoj ACY Marini Skradin omogućiti telefonske veze. Jedino Atlas. Preko Atlasovog telekomunikacijskog sustava Storno moglo se doći do bilo koga u svijetu.

Dok se nama događao turizam devedesetih godina, nebrojeno ljudi iz Atlasa je otvorilo svoje turističke agencije. Gulliver i Elite nisu izuzetak, dapače oni potvrđuju pravilo kako su ljudi iz Atlasa odlazili i na poslovnim poznanstvima stvarali svoju poslovnu budućnost. Zračna luka Dubrovnik koja je novcima europske unije rekonstruirana kako bi primila više od 2 milijuna putnika, sigurno nije građena kako bi zadovoljila kvalitetu, a ne kvantitetu turizma.

Proteklih 40 godina gradili su se hoteli, GUP-om su i dalje dozvoljeni, uskoro ćemo i na Babinom kuku dobiti još barem dva, a u Dubrovniku se priča o kvalitativnom, a ne kvantitativnom turizmu koji nam se događa. Dubrovnik ima svoje probleme po pitanju turizma. To su tekući problemi, a povezani su i s infrastrukturom i s lošim zakonima poput liberalizacije taksi tržišta. Imamo i problem suživota mladih i starih turistički lidera Dubrovnika. Ovi stariji misle da mlađi ne znaju, a ovi mlađi misle da je turizam počeo od njih i da ga prije nikad nije bilo, da je Dubrovnik bio tek jedna luka koja se bavila trgovinom, nešto kao obližnje Ploče.

Ali je lijepo da ljudi imaju svoje mišljenje, loše je kada se revidira prošlost i povijest, kao što je turistička povijest ovoga grada. Konkretan turizam u Dubrovniku je počeo prije 100 godina, nikada se nije 'događao' nego su iza njegovih brojeva stajali hotelski, ugostiteljski i turistički radnici, Atlas i druge turističke agencije s poslovnicama u Dubrovniku i stotine njihovih djelatnika, vodiča, vozača, operativaca, komercijalista. I dan danas postoje ti ljudi, ali i neki novi, koji se svakodnevno bore kako za sebe tako i za destinaciju. Nije to lak posao, svaki euro je teško zarađen i bolan. Posebno kad ti netko sustavno govori da ti se turizam događa sam od sebe.