Dnovinari, dno i propaganda
Covid potvrde unijele su razdor i podjele među ionako podijeljenima. Metalna ograda na koncertu na Stradunu simbolično je pokazala kako forsiranje podjela možda i nije najbolja ideja. A čak je i ona viša kasta raslojenog društva dobila ovog tjedna hladan tuš. I oni će prilikom kontakta u izolaciju. Bez obzira na svoju prvu, drugu, treću dozu ili zarazu. A tako su silno i naivno vjerovali Stožeru,Vladi i Pfizeru kako će s tom potvrdom svi problemi svijeta nestati. Uz propagandu s kojom ih se u to uvjeravalo, nije im za zamjeriti. Agresivnom propagandom bavi se još više ona tamna, suprotna strana. Promotori teorija zavjere ogromnom broju ljudi obraćaju se putem više desetaka ilegalnih medija samo u Hrvatskoj. Potpuno izmišljene vijesti o tajnim planovima kontrole, koroni, cjepivu i čipovima nikad nisu imale ovoliki doseg. Sve je to dovelo do totalnog prijezira prema novinarima ili 'dnovinarima'' kako ih takvi nazivaju. Ljudi koji se (dez)informiraju putem ilegalnih medija koji pišu izmišljotine ne vjeruju legalnim medijima, a legalni mediji i sami su nažalost ponekad oruđe propagande, često i u dobroj vjeri. Ljudski život nema cijenu. Promovirati cjepivo koje štiti od teških oblika bolesti i smrti u zdravstvenoj krizi bila je novinarska dužnost, obaveza, ali i odgovornost, a ne teorija zavjere.
Ali, vrlo brzo postalo je jasno kako stvari ni ovdje, kao ni inače u životu, nisu samo crne ili samo bijele. Nakon nekoliko mjeseci cjepivo više ne štiti od širenja i zaraze. Bez treće doze postaje nedostatno, a to na početku nitko nije spominjao. Svaki četvrti ili peti preminuli s Covidom je nažalost cijepljen. Stiže i prva vijest o prvoj potvrđenoj smrti od cjepiva u Hrvatskoj. Ali, baš od AstraZenece. Za to vrijeme popularni Pfizer potresa afera. Optuženi su da su plaćali stručnjacima da diskreditiraju AstraZenecino cjepivo i da govore kako ono uzrokuje rak te da nije sigurno. I to sve još u vrijeme kad su u javnost plasirane informacije kako je prodajna cijena jedne doze Pfizerovog cjepiva za nevjerojatnih tri tisuće posto veća od troška proizvodnje. Možda je to razlog zašto je Pfizer samo na cjepivu protiv korone zaradio nevjerojatnih 35 milijardi dolara. Ne treba biti mudrac, a ni genijalac, Sokrat, a ni Einstein za shvatiti kako bilo koji biznis koji vrti milijarde prate i određena lobiranja, ali i ona omražena riječ – propaganda. Otac spina, Edward Bernays točno prije sto godina postavio je temelje modernog upravljanja psihologijom masa sa svojom kampanjom koju je radio za American Tobacco Company. Pušenje duhana kao i štošta u to vrijeme bila je igra za muškarce, ali ne i za žene. Iz duhanske industrije pred poznatog spin doktora stavili su jasan korporativni cilj. Trebao je natjerati žene da počnu pušiti cigarete, a ostatak svijeta natjerati da to prihvati. Bernays je iskoristio tada aktualnu borbu za ženska prava i slobodu. Platio je manekenke koje su u javnosti zapalile ''baklje slobode'', odnosno cigarete i zazvao novinare da to objave. Bila je to kampanja koja je učinila da su žene koje puše duhan u javnosti postale hit, a profit se duhanskoj kompaniji znatno uvećao. Kasnije se pokazalo kako su Bernays i duhanska industrija u cilju promoviranja pušenja također plaćali liječnike i znanstvenike u tvrdnjama kako pušenje nije štetno za zdravlje. Smatra se to jednom od najuspješnijih kampanja u povijesti odnosa s javnošću. A bila je to čista propaganda.
Žene su propušile, a cjelokupna javnost popušila priču iza koje nije stajalo ništa drugo nego cilj američke duhanske industrije za povećanjem profita, nauštrb zdravlja. Nije to bio ni prvi, ni zadnji put. Cijelo stoljeće iza te kampanje obilježila su lobiranja različitih industrija kojima je jedini cilj bio povećati potrošnju svojih proizvoda. Proizvođači prehrambenih proizvoda od soje lobiraju protiv mesne industrije. Proizvođači mesnih prerađevina plasiraju informacije o štetnosti GMO soje i tako ukrug. Glas znanosti uvijek je bio i ostao autoritet, čak i onda kada ti znanstvenici prvo pričaju jedno pa drugo, kao u ovoj krizi. Ali, kome ćemo vjerovati, ako ne njima? Bez povjerenja u znanost i znanstvenike cijeli svijet postaje preopasna igra koja sigurno ne može dobro završiti. Je li Omikron blaži soj, je li baš svima nužna treća doza i koliko je uopće važno cijepljenje djece protiv bolesti od koje ne umiru i ne prolaze loše teme su koje će obilježiti tjedne ispred nas. Svaki novi dan donosit će nove znanstvene studije i mišljenja stručnjaka o tome što je istina, a što nije. Bez obzira na sve to, u Pfizeru trljaju ruke. Baš kao što su ih trljali American Tobacco i Edward Bernays, kao i mnogi iza njih.
Istina i traganje za točnim informacijama u pandemiji trebala bi biti prva i osnovna zadaća svih. Ali, ta se istina drastično mijenjala. Od činjenice da u Wuhanu padaju ljudi po cesti, dok u Italiji iznose lijesove iz bolnica, pa sve do shvaćanja kako se od korone zaista umire, ali ne baš tako da se pada po cesti. Netko je u tom početku namjerno lagao. Cjepivo je trebalo riješiti sve probleme, ali sad je jasno, nije u tome uspjelo. Čak se i to može razumjeti. To se nije ni moglo ranije pokazati, nego tek sada, koliko dugo i kako štiti. Ali sad kad se pokazalo, kako je moguće da pojedini liječnici, znanstvenici ili zamjenice i dalje ignoriraju poznate informacije? I tako sve dok ih neka studija izvana narednih dana ne demantira. I što bi u svemu tome trebali raditi mediji? Ako neće vjerovati liječnicima i znanstvenicima, kome bi trebali? A ako vjeruju njima, koji su toliko kontradiktorni, trebaju li se čuditi što im ne vjeruje javnost? I to pod utjecajem svih onih ilegalnih medija bez impresuma i podataka koje nitko ne može ni tužiti zbog laži. I opet, tamo gdje postoje različita pa i oprečna mišljenja, istina je najvjerojatnije negdje u sredini. Na toj sredini nije lako ostati uz snažne vjetrove propagande koji pušu doslovno sa svih strana. Novinari, ako u ovoj krizi žele vlastiti dignitet i struku podići s nikad nižih grana i s dna kojeg su dotakli, moraju širom otvoriti oči i stvari gledati mudrije i dublje. Nije lako, ali mora biti moguće ostati na sredini ovog vrtloga vjetrova. Mora biti moguće pronaći tanku granicu u kojoj završava javni interes i odgovornost za zdravlje ljudi, a gdje počinje isključivo Pfizerova propaganda.