Čiji je duži?
Nakon što su dečki opljačkali Inu za milijun eura, digla se velika bura, no suđenje bi, budimo realni, mogli dočekati oko 2038. godine. Nova afera već je u tijeku. HEP je kupovao plin od Ine za 47 eura za MWh i prodavao za 1 cent po MWh. Tko je kupovao plin po cent i zaradio milijune, Plinakro ne smije objaviti. Plenki je o tome pročitao u novinama i druga saznanja nema (?!), ali će pitati ministra Filipovića. Filipović se živ čudi jer, baš kao ni Plenki, pojma nije imao i proziva predsjednika HEP-a Barbarića koji tvrdi kako su u više navrata upozoravali Filipovića o viškovima plina.
Uglavnom, pojeo vuk magare
Vidjet ćemo hoće li Filipović dobiti packu ili više od toga jer je Barbarić jako blizak s premijerom. Sve upućuje na to kako će cijela ta transakcija lagano 'leći'. Iako nema službene informacije, za pretpostaviti je kako je milijunsku zaradu zgrabilo Prvo plinarsko društvo i od vlasti maženi i paženi Pavao Vujnovac. Ako i jest, sve je legalno. Nije on odgovoran što HEP nije osigurao ili iznajmio skladišta za dodatne rezerve plina. Eto, ukazala se prilika . Samo za 1 cent! Bože moj , 'ko to ne bi htio! Samo na dnevnoj transakciji, nekoliko stotina tisuća eura. A trajalo je cijelih mjesec dana , pa vi računajte. Niđe problema, sve su to naši dečki. Gubitke u HEP-u sanirat će nam voljena država. Sve logično.
Nekontrolirana eksplozija ega
Predsjednik je opet svašta pričao pa se obrušio na medije i na ni krivog ni dužnog novinara Jutarnjeg koji nije smio doći na pressicu i raditi svoj posao. Jer predsjednik ne voli vlasnike Jutarnjeg koji ne vole njega. Posao novinara jest izvještavati bez obzira sviđa li se nekom političaru vlasnik ili vlasnici medija. Bavljenje time voli li neki medij više njega ili Plenkija nije na njemu. To je na čitateljima koji imaju pravo na informaciju. U najmanju ruku, to je protuzakonito oduzimanje prava na rad i prava na pristup informacijama. Predugo već traje to dociranje novinarima od naših političara, posebno onih najmoćnijih. Možda je ta zajednička crta dociranja Zokija i Plenkija dobra početna točka za rješavanje nagomilanih problema. U njihovom slučaju, rješavanje uglavnom kadrovskih problema jer teško da išta drugo mogu suvislo dogovarati u toj posve nekontroliranoj eksploziji ega.
Hitno dogovaranje dva brda
Trenutna situacija sa šefom Vojne obavještajne službe, koja je ionako već godinama blago rečeno u lošem stanju, traži hitno dogovaranje dva brda, voljeli se ili ne. Prijedlog koji je Plenki ponudio preko svog teklića Banožića očekivano nije dobro prošao kod Zokija. Ma koliko sam prijedlog bio vrlo solidan, odgovor je uobičajeno negativan. Drugo ništa Plenki nije ni mogao očekivati šaljući Banožića s prijedlogom. S druge strane, on je isto tako reagirao na Zokijev vrlo kvalitetan prijedlog za predsjednicu Vrhovnog suda. Znači sad su 1:1. Jedino što sad moraju, ako im je imalo stalo do ove države, je sjesti i dogovoriti se oko ključnih kadrovskih pitanja. Rat je u Ukrajini, dok istovremeno u susjedstvu Dodik maše ratnim zastavama. Potpuno je neodgovorno nemati funkcionalnu vojno-obavještajnu službu. To nije pitanje njihove ljubavi ili mržnje, nego pitanje njihove odgovornosti za zemlju kojoj su na čelu. Na Plenkiju je, jer Zoki je predložio sastanak. Po pitanjima ključnim za državu sasvim je irelevantno tko je tu normalan, nenormalan, čiji je duži ili što već!
U Grad se dohodilo i kad su te polijevali pišinom, čini se kako ih je to opet krenulo
Je li u Gradu turista dosta, previše ili taman koliko treba, raspravljat će se cijelu sezonu. Nakon toga, svi oni koji su zadovoljni svojom popunjenošću će klicati: 'Tako treba, dobar posao radi Mato', dok će oni nezadovoljni bookingom vikati upravo suprotno. Što je prava mjera i koliko je smisleno Grad koji ionako jedva ima tisuću i po stanovnika, mislim na one unutar zidina, svoditi samo na Grad muzej, najbolje će pokazati tezoro. Ako su turisti dosad u prosjeku ostajali u Gradu tri i po' dana, dok im je trenutni prosjek dva i po' dana, ispada da je to vrijeme u kojem obiđeš zidine, crkve i muzeje. Više puta prošetaš najljepšom i najsjajnijom ulicom na svijetu i to je to. Koja kugla sladoleda ili rashlađeno piće? Super! Zabava? Večera u ponoća? Ma dajte molim vas, to je za neke bezvezne istarske ili slične destinacije.
Uglavnom, neki misle kako je ovako bolje , drugi ne, ali na kraju se glasovi broje. Grad i jest uvijek bio drugačiji i u njega se dohodilo i kad su te polijevali pišinom. Čini se kako ih je to opet krenulo. Možda nam dragi gosti i produže boravak ili upravo suprotno. Dođu na jednodnevni izlet viđet' svu tu ljepotu. Sve će biti jasnije za godinu ili dvije. Dotad uživajte u Gradu, glancajte Stradun i pođite se okupati na Lokrum, najljepši otočić na svijetu. Eto vas.