Nije važno, zato jer je razlika samo u simbolici, dok je suština ista. Što će danas Hrvatskoj crvena na prvom mjestu? Samo da zavara trag.

Nogometna reprezentacija naime na na sve četiri utakmice Europskog prvenstva nastupila je s grbom na dresu gdje je prvo polje bijele boje, koju su ustaše zakonom propisale kao obaveznim.

Ali gdje je problem? Viju se bez ikakvih problema barjaci "za dom spremni", domobranska dubrovačka društva organiziraju sjednice u studentskom domu na kojima iniciraju da se ukine Dan antifašističke borbe, ustaški spomenici vala su i lijepo raspoređeni, dok je preko tri tisuće onih antifašističkih srušeno, sve u maniri politike prvog predsjednika Franja Tuđmana.

Sad se napada taj nevini kvadratić, traži se krivac te namjerne ili nenamjerne greške. Ali čemu sve to dok stanovnik Ulice Mile Budaka na broju, recimo, 18 i dalje redovito prima svoju poštu, osim ako poštar nije na bolovanju ili u štrajku?

Dakle, bilo bi lijepo kad bi zbrkanost boja, ponavljamo svjesna ili nesvjesna, bila jedina veza današnje Hrvatske sa zloglasnom, koljačkom NDH.

Ta igra boja dakle bila bi nevina. U školama bi đacima mogli govoriti da s bojom koja im je draža krenu crtati državni grb, makar to bilo sa zelenom, žutom ili ustaškom bijelom, jer u tom slučaju bilo bi to mrtvo slovo na požutjelom papiru naše prošlosti.

Međutim, u današnjoj Hrvatskoj, kad se ustaško znakovlje, povici i ushiti za sramotnom državom nalaze u neoustaškim rukama, onda sve to dobija drugo značenje i drugačiju dimenziju. Onda u tom kolopletu i ona boja s početka grba ima svoju pozadinu i pravi od Hrvatske nazadnu i zaostalu zemlju, gdje je sve sam jad i bijeda, zemlja je zapela u vrijednostima od prije osamdeset godina.

Zato i jest valjda važno da je početna boja na grbu crvene boje, kako bi nam ispirala savjest i imaginarno kazala koji je naš put i opredijeljenje.

Šteta samo da nismo dovoljno jaki da idemo tim putem.

**Stavovi izneseni u kolumnama su stavovi autora, ne redakcije