Na sidrištu pored otoka Dakse tridesetih godina je boravio tada najveći ratni brod na svijetu. Njegovo ime je HMS QUEEN ELIZABETH i može se vidjeti na fotografijama, slikanima tridesetih godina 20. stoljeća na palubi broda i iz brodice oko njega. 

Prefiks HMS u imenu broda označava brod Njenog Veličanstva ili na engleski Her Majesty's Ship. Bojni brodovi klase QUEEN ELIZABETH bili su skupina od pet super- dreadnoughtova izgrađenih za Kraljevsku mornaricu Velike Britanije (Queen Elizabeth, Varspite, Valiant, Bahram, Malaya). Brod je dobio ime po kraljici Elizabeti I. od Engleske.   

VEĆI I BRŽI OD OSTALIH 

QUEEN ELIZABETH je 16. listopada 1913. porinut u brodogradilištu Portsmouth Royal Dockyard, a potpuno opremljen stupio je u službu u siječnju 1915. Bio je to prvi bojni brod koji je za svoj parni pogon upotrebljavao naftu umjesto ugljena. U svojoj klasi često je imao ulogu kao (flagship) zapovjedni brod flote. Bio je veći i brži od svih ostalih bojnih brodova, imao je jaku borbenu moć, jednostavno rečeno za ono doba je bio najveći i najmoćniji brod u Prvom svjetskom ratu pa su ga se svi ostali protivnici bojali. 

Cijena njegove izgradnje je bila 3 milijuna funti, a generalno je bio namijenjen za patroliranje i obuku u Sjevernom moru. Bojni brodovi ove klase, njih pet i još pet nešto manjih iz klase Royal Sovereign osmišljeni su tako da tvore brzu eskadrilu za flotu koja je trebala djelovati i poraziti vodeće neprijateljske brodove.        

MOĆAN DESETLJEĆIMA

 Bojni brod QUEEN ELIZABETH je bio dug 196,2, širok 27,6, imao je gaz od 10,1 metara. Imao je 33974 tona punog deplasmana - istisnine (maksimalna težina broda u tonama s opremom). Pokretale su ga dvije serije Brown-Curtis parnih turbina, koristeći paru iz 24 kotla Yarow ukupne snage 75 000 shp (shaft horsepower-izmjerena snaga na osovinama). S pogonom na četiri propele postizao je maksimalnu brzinu od 24 čvora, a radijus kretanja od 5000 nautičkih milja pri brzini od 12 čvorova. 

Opsluživala ga je posada od 1262 časnika i mornara 1920. godine dok je služio kao zapovjedni brod flote.  S glavnom bitnicom od 8 topova kalibra 381 mm, pomoćnom bitnicom od 16 (poslije 12) topova kalibra 152 mm, dva topa  od 76 mm i dvije torpedne cijevi od 533 mm te oklopom debljine i do 330 mm, kao ploveća tvrđava dokazivao je svoju kakvoću i moć još desetljećima i do duboko u Drugi svjetski rat, iako su kasnije građeni veći i moćniji bojni brodovi.

PRVI SVJETSKI RAT

Odmah u siječnju 1915. godine tijekom Prvog svjetskog rata, dok je još prolazio ispitivanja u Sredozemlju, brod je poslan u prolaz Dardanele zbog savezničkog pokušaja izbacivanja Osmanskog carstva iz rata. On je bio jedini bojni brod dreadnought koji je sudjelovao, iako je sudjelovalo i niz bojnih krstarica i bojnih brodova predreadnoughta. Postao je zapovjedni brod za preliminarne pomorske operacije u Dardanelima, vodeći prvu liniju britanskih bojnih brodova u bitci 18. ožujka 1915. Tijekom pokušaja vojne invazije na Galipoli 25. travnja, QUEEN ELIZABETH je bio zapovjedni brod generala Sir Iana Hamilton, zapovjednika Mediteranskih snaga. Međutim, nakon što je turski razarač 12. svibnja uništio i potopio HMS Goliath, QUEEN ELIZABETH odmah je povučen na sigurniji položaj.

Pridružuje se 5. bojnoj, skvadronu admirala Hugha Evan-Thomasa (koja se sastojala od bojnih brodova klase Queen Elizabeth) i Velikoj floti sa sjedištem u Scapa Flowu, ali je propustio bitku na Jutlandu dok je bio u doku radi održavanja. QUEEN ELIZABETH postao je zapovjedni brod flote imenovanjem admirala Sir Davida Beattya za admirala flote 1917. godine i bio je prisutan za vrijeme potapanja njemačke flote koju su sami Nijemci potopili u britanskoj vojnoj bazi Scapa Flowu (Orkney islands- Scotland) na kraju Prvog svjetskog rata.

IZMEĐU DVA SVJETSKA RATA

 Između dva rata QUEEN ELIZABETH je bio zapovjedni brod Atlantske flote od 1919. do 1924. godine, a admiral Lord John H. D. Cunningham je na njemu 1922. bio zapovjednik flote. Od 1924. je ponovo bio zapovjedni brod Sredozemne flote. Nakon preuređenja, pridružio se Mediteranskoj floti 1927., zatim Atlantskoj floti 1929., a kasnije iste godine vratio se u Mediteran, gdje je služilo do 1937. 

Tijekom 1930.-ih sudjelovao je u pomorskoj blokadi, ali bez intervencije u Španjolskom građanskom ratu.  U tom razdoblju QUEEN ELIZABETH je preuređivan i moderniziran u naoružanju, dijelu strojarnice, ugrađena je nova oprema za gašenje i kontrolu požara na brodu, ugrađeni su lansirni katapulti za avione, a kompletna rekonstrukcija je završena u siječnju 1941. godine, kada je Britanija bila u ratu više od godinu dana.

DRUGI SVJETSKI RAT I ODLAZAK U REZALIŠTE NAKON RATA

U siječnju 1941. brod se pridružuje Mediteranskoj floti, pokrivajući evakuaciju Krete u lipnju 1941. Nakon godina uspješne plovidbe i ratovanja HMS QUEEN ELIZABETH i bojni brod blizanac HMS VALIANT su minirali i ozbiljno oštetili talijanski ronioci (Antonio Marceglia i Spartaco Schergat), upravljajući ljudskim torpedima u napadu 19. prosinca 1941. u plitkom moru u luci Aleksandrija - Egipat, uz gubitak devet života članova posade, a dva talijanska ronioca su zarobljena. 

Iako teško oštećen QUEEN ELIZABETH nije potonuo na dno luke već je utonuo za nekih 2,5 metra. Iz tog je razloga Kraljevska mornarica zadržala iluziju punog operativnog statusa kako bi prikrila svoj oslabljeni položaj u Sredozemlju tijekom razdoblja kada su im dva bojna broda bila oštećena. RMS VALIANT se vratio u službu nakon nekoliko mjeseci, a RMS QUEEN ELIZABETH nakon više od godinu i pol. Nakon završetka privremenih popravaka u aleksandrijskom suhom doku u lipnju 1942. godine, brod je otplovio do mornaričkog brodogradilišta u Norfolku u državi Virginia u SAD-u. Od rujna te godine do lipnja 1943. brod je u potpunosti popravljen.

QUEEN ELIZABETH se ponovo pridružio matičnoj floti u srpnju 1943., a u prosincu 1943. pridružuje se floti na Dalekom istoku (East Indies Fleet). U studenom 1944. reorganiziran je u Istočnoindijsku flotu te je sudjelovao u napadima na japanske baze u Nizozemskoj Istočnoj Indiji. Nakon završetka rata 1945. godine stavljen je u raspremu tj. u vojnu pričuvu.

RMS QUEEN ELIZABETH na kraju je prodan rezalištu Arnott Young co. Ltd. i u srpnju 1948. je počelo rezanje u Dalmuiru pored Glasgowa- Škotska. Najveći od najvećih ratnih brodova Prvog svjetskog rata, bojni brod HMS QUEEN ELIZABETH posjetio je Dubrovnik tridesetih godina 20. stoljeća.