Prenosimo ga u cijelosti: 

Dubrovnik uvodi zabrane kao prije pandemije

Novim odlukama o zabrani radova u ljetnim mjesecima, dubrovačka građevinska operativa našla se pred ozbiljnim izazovima. Nezadovoljni ponovnom zabranom izvođenja građevinskih radova tijekom ljeta, građevinari su se sastali 5. studenog na sjednici Strukovne grupe graditeljstva ŽK Dubrovnik. Na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća Grada Dubrovnika donesena je Odluka o privremenoj zabrani radova za 2025. godinu, koja se vraća na „stare postavke“ iz 2019. godine i praktički zabranjuje radove tri mjeseca.

Pozitivni rezultati prošlogodišnje prakse ignorirani zbog pojedinca

Tijekom 2020. godine, uslijed krize izazvane pandemijom, građevinari su bili jedni od rijetkih kojima je omogućeno raditi kako bi se očuvala radna mjesta i isplaćivale plaće. Ta se praksa nastavila i 2021. godine, i pokazalo se da dva ključna sektora – turizam i građevinarstvo – mogu surađivati u Dubrovniku. Tijekom četiri godine, partnerstvo između Grada Dubrovnika i građevinske operative omogućilo je nesmetano odvijanje turističke i građevinske aktivnosti, bez ijednog većeg incidenta ili pritužbi. Sve je funkcioniralo do ovog ljeta, kada je jedan izvođač radova iz inozemstva, ne domaći poduzetnik, nego stranac, prekršio pravila na lokaciji hotela blizu Grada. Zbog tog pojedinačnog kršenja, sada je pod udarom cijela dubrovačka građevinska operativa koja je poštivala pravila.

Dubrovački građevinari s razlogom postavljaju pitanje: zašto se domaće tvrtke i radnici kažnjavaju zbog propusta drugih? Tko će nadoknaditi troškove nastale uslijed ovakvih zabrana? Zamislimo da neka druga djelatnost ne može raditi puna tri mjeseca, ali i dalje mora isplaćivati plaće zaposlenicima, a za radnike koji dolaze iz drugih krajeva Hrvatske ili inozemstva, još i smještaj. Hoće li Grad ili država pokriti te troškove? Tijekom pandemije država je nadoknađivala izgubljene prihode zbog zabrane rada, ali građevina će očito svako ljeto prolaziti kroz “koronu”.

Građevinari ističu da ovakva zabrana ne šteti samo njima, već i investitorima i građanima Dubrovnika. Zaustavljanjem radova, završetak mnogih projekata se odgađa, što produžuje vrijeme izgradnje i povećava troškove. Pitanje je tko će nadoknaditi troškove mirovanja kada tvrtke moraju isplaćivati plaće i smještaj za radnike koji ne rade, a ovise o svakodnevnom radu na gradilištima.

Tko će graditi u Dubrovniku u budućnosti?

Zar smo toliko obijesni da režemo granu na kojoj sjedimo? Ako ovakve zabrane ugroze domaću građevinsku operativu, pitanje je tko će obavljati radove u Dubrovniku u budućnosti. Nedostatak građevinske radne snage već je ozbiljan problem u cijeloj Hrvatskoj, a sada su pred nama veliki projekti, jer su osigurana sredstva iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti te Višegodišnje financijske perspektive, kao i za snažnu obnovu nakon potresa. Hoćemo li ponovno angažirati strane izvođače i čekati da započnu radove, dok ruševine kvare vizuru grada?

Građevina je već sada neatraktivna mladim ljudima kao zanatska profesija, a ovakve mjere zabrana samo dodatno umanjuju njezinu privlačnost. Težak rad, nesigurni uvjeti i zabrane koje ograničavaju radne prilike šalju poruku da ovaj sektor nema stabilnu budućnost, što dodatno odvraća mlade od ulaska u struku.

Hoće li nam pobjeći i ovi radnici koje sada imamo u Njemačku, Italiju, Austriju? Ako ovako nastavimo, možda bi najbolje bilo da svi prijeđu u turizam, zaključuju građevinari.

Građevinari pozivaju na dijalog

Na kraju, građevinari apeliraju na Grad Dubrovnik da još jednom preispita ovu odluku i omogući suradnju koja će podržati i razvoj turizma i građevinskog sektora, bez ugrožavanja lokalne ekonomije. Dubrovnik može biti primjer kako pametnim upravljanjem održati suživot dva ključna sektora. Kroz otvoreni dijalog možemo izbjeći dugoročne štetne posljedice i očuvati stabilnost i razvojnu perspektivu grada Dubrovnika.