"Projekt razvoja Sportsko-rekreacijskog centra s golf igralištem je u prostorni plan Dubrovačko-neretvanske županije uvršten još 2003. godine, a u generalni urbanistički plan Grada Dubrovnika 2005. godine. Sveobuhvatna procedura koju Grad Dubrovnik vodi pokrenuta je kako bi se osigurala transparentnost postupka i mogućnost sudjelovanja šire javnosti u donošenju istog.“ – navodi se u priopćenju gradske uprave.

Ono što je najinteresantnije i drugačije od svega drugog je odluka gradonačelnika da prednost u raspravama imaju građani Dubrovnika, a tek potom oni koji nisu Dubrovčani i koji ne žive u Gradu.

To je ono što već duže vremena čekamo - da nismo građani drugog reda, da po nama ne gazi centralizirana država svojim odlukama protiv suverentiteta Dubrovnika i županije, ali i raznorazne udruge koje svojim, za Dubrovnik netipičnim prosvjedima ubijaju duh Dubrovnika.

U emisiji na Dubrovačkoj televiziji, Andro Vlahušić je jasno rekao da će biti prvi koji će dati svoj potpis za referendum, ali je isto tako jasno i nedvosmisleno ponovio da će se rasprava u Slobodi održati na civiliziran način, a da će se ljudi za raspravu javljati popunjavanjem obrasca s imenom i adresom.

Bilo je i vrijeme da se građanima iziđe u susret odnosno da ih se pita za mišljenje, pogotovo kad se radi o sudjelovanju o krucijalnim stvarima od gradskog interesa koje imaju prvenstveno građani Dubrovnika, pa onda ostali.

Većina bi se složila da nas ranije vlast nije dovoljno uključivala, a transparentnost je redovito izostajala budući da nismo bili upućeni u rad gradskog vijeća dok je službena internetska stranica Grada skoro hvatala punoljetnost. O informiranju nije bilo govora, javne rasprave su bile rijetke, a ugovori tajni, baš poput ugovora s garažom. Pravo na informaciju se naplaćivalo upravnom pristojbom - pametnome dosta.