TREBA IM JOKER PITAJ PUBLIKU Društvo prijatelja dubrovačke starine ne zna upravljati zidinama

Društvo prijatelja dubrovačke starine bilo je glavni investitor neslavnog projekta osvjetljenja zidina.  Bile su predviđene ukupno tri faze osvjetljenja, a u potpunosti nisu završene ni dvije. Bez obzira što su danas zidine loše osvjetljene, već je potrošeno skoro 30 milijuna kuna.

Bivši dogradonačelnik Niko Šalja svojedobno je kazao da je projekt katastrofalno vođen, i to bez ishođenja ikakvih dozvola. Šalja je također dodao da je mislio kako Philips vodi projekt, ali kad je došao na mjesto dogradonačelnika, u nijednom ga ugovoru nije našao. Inženjer Josip Ušaj koji je osvjetljavao zidine krajem osamdesetih rekao je da je cijena paprena, i da bi on to napravio za puno manje.

Nadalje, izvođač projekta bila je tvrtka Konel, koja je prema riječima Zlatka Galića iz tvrtke Nova Lux koja je radila idejni projekt, loše postavljala svjetiljke tako da dobar dio rasvjete više uopće ne radi, te se već mora zamijeniti novim žaruljama. Ne samo to, već je tvrtka Konel neke poslove naplatila, a da ih uopće nije napravila, primjerice odvoz otpada na odlagalište (sve ostale nepravilnosti u aferi Zamračene zidine, možete čitati ovdje).

Projekt je, ne treba to posebno naglašavati, ispao katastrofalno, a što je najgore od svega, izgubljeni su potencijalni ogromni novci koji su se mogli zaraditi od prodaje ulaznica za noćno razgledavanje zidina. Naime, treća faza projekta trebala je uvesti rasvjetu na šetnici zidina kako bi posjetitelji i u noćnim satima mogli šetati najvećim blagom Dubrovnika. Ne sumnjamo da bi bilo puno posjeta, jer je temperatura u noćnim satima znatno manja. Cjelokupni projekt trebao je biti gotovo do feste svetog Vlaha 2009. godine. Kako vidimo, ni pet godina kasnije nije ni blizu završetka.

Lošim gospodarenjem Društvo prijatelja je propustilo puno veću zaradu od prodaje ulaznica tijekom tih pet godina, a s druge strane već je potrošeno skoro 30 milijuna kuna na projekt koji nije uspio. Međutim, nekima je rasvjeta dobro došla, kao primjerice predsjedniku Juga Lukši Jakobušiću čije su tvrtke Brenum i Lightning uprihodile milijune kuna prodajom svjetiljki. Naravno, nije sve tako crno – električne instalacije su provedene i to neće trebati raditi ponovo, ali ostaje nejasno kako je moguće potrošiti te silne novce, a ne napraviti gotovo ništa?

Projekt rasvjete dubrovačkih zidina od samog je početka bio obavijen misterijom slično kao i garaža na Ilijinoj Glavici. U oba dva projekta sudjelovala je tadašnja gradonačelnica Dubravka Šuica. Zanimljivo, Šuičino Gradsko poglavarstvo 2007. godine usvojilo je Philipsovu studiju, ali uopće nisu željeli govoriti o troškovima rasvjete zidina. Novinari koji su tada pratili rad Poglavarstva pitali su Tvrtka Ćavara iz Philipsa za okvirnu cijenu, ali im je odbrušeno da o tome ne može govoriti, jer su tako „naredili gradski dužnosnici“.

Pregršt smo pitanja postavili Društvu prijatelja dubrovačke starine, ali oni su se jednostavni oglušili na naš upit. Valjda smatraju da je ovo tema o kojoj se ne treba javno govoriti. Upravo se donosi Zakon o zidinama koji bi ulogu Društva prijatelja, ako prođe, trebao marginalizirati, a oni u svojoj medijskoj kampanji stalno naglašavaju kako majstorski obnavljaju zidine, te da njih nema, kako bi sve propalo.

Na rasvjeti zidina, vidimo da to nije tako. To je trebao biti krucijalan projekt, ali Društvo ga nije uspjelo napraviti, a potrošena su ogromna sredstva. Projekt, koji bi da je dovršen zaradio ogromna sredstva – mogle su se potpuno obnoviti i napraviti, još starije i ljepše, stonske zidine. Ovako će treba pitati Europu novac iz fondova. No to je druga priča. Društvo prijatelja dubrovačke starine na rasvjeti zidina pokazalo je kako ne zna gospodariti najvećim dubrovačkim brendom.

A oni o tome šute, a s druge strane hvale se kako su obnovili dva, tri, četiri kamena na nekoj tvrđavi, tamo neđe, iza velje međe (šalimo se, imali su i dobrih projekata poput obnove Sokol kule). A danas zidine noću izgledaju katastrofalno – rasvjeta je puna sjena posebno na Lovrijencu. Kada ih čovjek gleda, najviše bi volio da zidina uopće nema. Ostat će zapamćeno da je Društvo prijatelja dubrovačke starine uspjelo od zidina napraviti nešto, što se po prvi put u povijesti, ne sviđa ljudskom oku. Svaka im čast, nije to lako.

PITANJA NA KOJA DRUŠTVO PRIJATELJA NIJE ŽELJELO ODGOVORITI

1.Činjenica je da projekt rasvjete zidina nakon završene dvije faze nije ispao najbolje. Kako je moguće da ste na taj projekt potrošili skoro 30 milijuna kuna, a da su rezultati tako loši?

2.Bivši dogradonačelnik Niko Šalja kazao je da ste vi dali novce za projekt, ali da uopće niste kontrolirali kako se troše. Kako to komentirate?

3.Kakva je uopće bila uloga tvrtke Philips u cijeloj toj priči? Za njih se govorilo kako su nosioci projekta da bi kasnije Šalja rekao da se nigdje u ugovorima ne spominju?

4.Zlatko Galić, vlasnik tvrtke Nova Lux iz Osijeka mi je rekao da su izvođači radova loše radili svoj posao pogotovo na tvrđavi Lovrijenac. Kako je moguće da je do toga došlo? Tko je od vaših ljudi nadzirao projekt? Tko je uopće bio zadužen za nadzor projekta?

5.Josip Ušaj je inženjer koji je radio na osvjetljenju zidina krajem osamdesetih. Kaže da se puno novaca potrošilo i da bi on napravio za znatno manji trošak. Vaš komentar?

6.Kako je moguće da je dio sijalica već crknuo i da ih se treba zamijeniti? Tko je dobio posao održavanja sijalica? Koliko to košta?

7.Opišite nam cijeli tijek projekta? Gdje ste raspisali natječaj, tko se sve javio, i što su sve tvrtke radile koje su pobijedile na natječaju?

8.Što je oprema radila u skladištima u Češkoj?

9.Hoćete li vi financirati treću fazu projekta ako u Saboru prođe Zakon o zidinama?

10.Tko je po Vama kriv za ovaj katastrofalni projekt kako ga je ocijenio Šalja?

11.Šalja je također kazao kako se projekt radio bez ishođenja ikakvih dozvola? Je li to točno? Zašto se tako radilo?