OTKRIVAMO Ogromne građevinske parcele u Zlatnom potoku koje je kupovao general Zagorec imaju nove vlasnike!
Prošli tjedan Dubrovački dnevnik pisao je kako je investitor Petar Čučuk počeo s gradnjom nekretnine na Pločama, točnije nedaleko od skretanja za Vidikovac. Međutim, ta bi gradnja mogla biti kap u moru onoga što bi se uskoro moglo dogoditi na predjelu Ploča i Zlatnog potoka.
Naime, velike građevinske parcele (1758/2, 1787, 1759/5, 1759/6, 1789/2, 1758/3, 1759/7 sve k.o. Dubrovnik s tisućama kvadrata) na tom području koje su bile u vlasništvu tvrtke Dubrovačke vile d.o.o., koja se povezivala s generalom Vladimirom Zagorcem, krajem prošle godine promijenile su vlasnika. Novi vlasnik ogromnog, nevjerojatno atraktivnog područja na kojemu je dozvoljena gradnja izmjenama GUP-a 2005. godine – od ceste za Vidikovac, pa sve do Magistrale – je tvrtka Projekt Dubrovnik d.o.o.
Tvrtka Projekt Dubrovnik d.o.o. je osnovana 2018. godine, a u vlasništvu je Blaža Pavićića i Branimira Vuletića. Bivši vlasnik je Mirko Pavičić, otac Blaža. Nakon problema Zagorca s pravosuđem, Dubrovačke vile odlaze u stečaj, te naposljetku njihovu imovinu u Dubrovniku preuzima tvrtka Projekt Dubrovnik (založno pravo na nekretninama upisano je na tvrtku Amec Rijekatekstil (su)vlasnika Mirka Pavičića, te tvrtku Perini, vlasnika Branimira Vuletića).
Lokacija preko noći postala građevinska
Tko su novi vlasnici? Branimir Vuletić već ima iskustva s projektima vezanim uz Dubrovnik, ali i dubrovačkim investitorima Petrom Čučukom i Antom Srhojem. Naime, Vuletić je bio član Uprave tvrtke Sub Dubrovnik, koja je gradila trgovački centar u Srebrenom, gdje je jedan od suvlasnika bio i Ivan Todorić. Osim toga, 2016. godine bio je član uprave tvrtke Petar nekretnine Dubrovnik d.o.o., koja je u vlasništvu Petra Čučuka. Također, pet godina, od 2011. do 2016. godine, bio je član Uprave tvrtke Srhoj nekretnine d.o.o., u vlasništvu Ante Srhoja. Ante Srhoj i Petar Čučuk zajedno posluju još iz doba kada su kupovali nekretnine Dubrovkinje tijekom privatizacije. Vuletić je bio 2016. godine i član Uprave tvrtke Srhoj Dubrovnik, također u vlasništvu Ante Srhoja. S Čučukom i Srhojem, odnosno šoping centrom Downtown u Gružu, također je bio povezan preko društva Održavanje zgrade d.o.o., te tvrtke Katarza d.o.o. (funkcija mu prestala 2017.).
Što se pak obitelji Pavičić tiče, oni s Vuletićem već sudjeluju u projektu gradnje šoping centra u Zagrebu preko zajedničke tvrtke Sensa nekretnine. Net.hr je pisao prošle godine kako je projekt vrijedan 85 milijuna eura. Obitelj Pavičić inače je iz Rijeke, i većinu svojih poslovnih aktivnosti obavlja tamo, a Net.hr je pisao kako Mirka Pavičića zovu Kralj Korza, jer navodno kontrolira brojne poslovne prostore u centru Rijeke. Novi list je 2017. godine pisao kako je DORH istraživao Pavičića sumnjajući da je navodno s još nekim akterima oštetio Croatia osiguranje za 1,7 milijuna kuna. Nadležni sud u ovom slučaju još nije prihvatio DORH-ovu optužnicu, nego im je vratio na doradu, znači da je pravomoćna presuda u ovom slučaju još uvijek jako daleko, ako sud uopće prihvati optužnicu.
Podsjetimo se kako je lokacija o kojoj pričamo postala građevinska. Dubrovački dnevnik još je prije četiri godine prvi pisao o – trebali bismo koristiti težu riječ, ali dobro - sumnjivoj prenamjeni prostora. Naime, tvrtka Dubrovačke vile po većim cijenama od tržišnih kupovala je parcele koje su se tada vodile kao pašnjaci, odnosno nisu bili građevinske. U člancima kupoprodajnih ugovora, koji opisuju rok i način plaćanja, stoji da će tvrtka Dubrovačke vile prodavateljima u roku 15 dana od potpisivanja ugovora platiti kaparu (odnosno mali dio), dok će puni iznos – pazite sad ovo – „isplatiti po predočenju izvatka iz Generalnog urbanističkog plana Grada Dubrovnika iz kojeg će biti vidljivo da su predmetne nekretnine namijenjene kao građevinsko zemljište“.
Drugim riječima rečeno, u trenutku kupoprodaje, parcele nisu bile građevinske pa se u ugovoru potpisuje da puna cijena neće biti plaćena sve dok se zemljišta ne pretvore u građevinska. U slučaju da se to ne dogodi, ugovor će automatski biti raskinut.
Vile u zelenilu
Pogađate naravno što se dogodilo. Samo 12 dana nakon što su Dubrovačke vile sklopile ugovor s prodavateljem Duškom Bruerom, Gradsko vijeće Grada Dubrovnika na čelu s njegovim predsjednikom Zoranom Cikatićem, te jasno, tadašnjom gradonačelnicom Dubravkom Šuicom, izglasava Odluku o donošenju GUP-a Grada Dubrovnika, u kojem sporne čestice, koje je kupovala tvrtka Dubrovačke vile, preko noći postaju građevinske. U GUP-u je za lokaciju o kojoj pišemo ucrtana oznaka M 15, odnosno vile u zelenilu, a tako je sve do danas.
Znači, da ako Pavičić i Vuletić već sutra žele izgraditi vile u zelenilu na čitavom potezu od ceste za Vidikovac (Ulica Druge dalmatinske brigade), pa sve do Magistrale, Grad Dubrovnik će im sukladno GUP-u bez problema izdati građevinske dozvole! Ako se to kojim slučajem dogodi, čitav taj prostor zauvijek će promijeniti svoj izgled.
Inače, general Vladimir Zagorec na papiru nikad nije bio vlasnik Dubrovačkih vila, već ga se s tom tvrtkom povezivalo preko tvrtki osnivača iz Lihtenštajna - Wintage Groupa, Heritage Investa i Sambuca Establishmenta - u kojima je isturena osoba bio tamošnji odvjetnik Gerold Hoop. Tijekom 2005. godine preko svojih poznanstava u Hypo banci, gdje su ga tretirali kao VIP klijenta, Zagorec skupa s partnerima uzima desetke milijuna eura kredita s kojima kupuje, ne samo atraktivne parcele po Dubrovniku, nego i po drugim lokacijama na obali.
Afera Hypo
Zbog izvlačenja novca iz Hypo banke, na sudu u austrijskom Klagenfurtu, Zagorec je 2017. godine osuđen na dvije godine zatvora, pisao je tada 24 sata. U presudi su se spominjali izrazi „prekomjerno financiranje“ kroz kredite i prisvajanje prekomjernih iznosa od strane Vladimira Zagorca. Teretilo ga se da je od 2004. do 2006. godine financirao četiri velika građevinska projekta preko tvrtki Inter-Constructa, Hvar građenja, Rovinj građenja, te Dubrovačke vile te da su on i ostali oštetili Hypo banku za najmanje 19,8 milijuna eura, spominjalo se u dokumentima suda u Klagenfurtu. U nastavku se tvrdilo da su sve te tvrtke bile u Zagorčevu vlasništvu. No ne izravno, nego preko drugih tvrtki u njegovu vlasničkom portfelju: tri su bile registrirane u Lihtenštajnu i jedna u Švicarskoj.
Te su tvrtke zadužene za četiri velika turistička projekta u Hrvatskoj kupovale golema zemljišta po, prema optužnici, napuhanim cijenama. U najkraćim crtama, Zagorčeve tvrtke su bez kune vlastitog kapitala ušle u posjed stotina tisuća kvadrata zemljišta na obali uz potpuno financiranje Hypo banke. Zanimljivo, Zagorec je tijekom svih tih operacija profitirao dva puta: prvi put na razlici od plaćene i u ugovorima navedene cijene po kojoj su se odobravali krediti Hypo banke. Drugi put kad bi naplatio savjetničke usluge vezane uz razvoj tih projekata.
A možemo dodati da je treći put trebao profitirati kada mu je Grad Dubrovnik doslovno preko noći prenamijenio pašnjake u građevinsko zemljište na možda i najatraktivnijoj mogućoj lokaciji u čitavom gradu. A sada to područje ima nove vlasnike koji bi mogli „dubrovačke vile“ pretvoriti u stvarnost.
Maro Marušić
VEZANE VIJESTI:
