OTKRIVAMO Konel je, prije odlaska u stečaj, rasprodavao elitne poslovne prostore tvrtki koja ima malu dobit i samo jednog zaposlenika

Već smo pisali o zajedničkoj investiciji Dubrovkinje Nuove i Konela, odnosno gradnji Mercantea koji je napravljen na zemljištu Dubrovkinje Nuove. Također, konstatirali smo da je Konel dobio puno više poslovnih prostora od Dubrovkinje Nuove. Danas ćemo se osvrnuti upravo na te prostore koje je imao Konel, a odmaknut ćemo se od Dubrovkinje Nuove.

Cavtatska tvrtka  u vlasništvu obitelji Kralj, široj javnosti poznatoj iz afere Pet zvjezdica u kojoj su oslobođeni optužbe za reketarenje poduzetnika Gorana Štroka, svoje prostore u Mercanteu prodavala je, nakon gradnje, po različitim cijenama, o čemu smo također pisali. Međutim, dio prostora je ostao u vlasništvu Konela da samog kraja. Kakvog kraja?

Dolaskom ekonomske krize i znatnim smanjenjem građevinskih radova, kako u Dubrovniku, tako i u regiji, Konel sve više gomila dugova i upada u sve veće probleme. Na kraju firma, pritisnuta dugovima, mijenja vlasnika. Kraljevi svoju građevinsku tvrtku prodaju stanovitom slavonskom poduzetniku Davorinu Došliću. Prodaja se događa u kolovozu 2012. godine.

Došliću, u vrijeme preuzimanja Konela, nisu cvale ruže. U to vrijeme bio je vlasnik tvrtki Trend gradnja i Trend sustavi, no obje su ugašene iste godine kada je Došlić kupio Konel. Osim toga, u toj je godini slavonski poduzetnik imao porezni dug  od oko 870 tisuća kuna.

Cijena prodaje Konela Došliću nikad nije dospjela u medije, pa se ni danas ne zna za koliko ju je obitelj Kralj prodala. Također, ne zna se ni odakle Došliću novac za tu kupnju, ali i ono što je puno važnije – odakle mu motiv za kupnju građevinske tvrtke u vrijeme kada je gradnja nekretnina u velikom kolapsu?

Samo pola godine kasnije, točnije krajem siječnja 2013., Konel odlazi u klasični stečaj nakon odbijene predstečajne nagodbe. Stečajnu upraviteljicu Konela Ivanku Sušić pitali smo tko su najveći vjerovnici Konela.

-Najveći vjerovnici Konela su banke i Porezna uprava. Došlić je još uvijek vlasnik, točnije postat će vlasnik onog dijela Konela koji ostane kad se namire vjerovnici u stečaju. Ako mu išta ostane – naglasila je Sušić.

Tu dolazimo do ključnog problema. Došlić preuzima Konel od Kraljeva i prije otvaranja stečaja, kreće u prodaju poslovnih prostora u Mercanteu, ali i svojoj matičnoj zgradi odmah pored Pošte u Kasarni. Međutim, te prostore ne prodava svojim dužnicima, odnosno vjerovnicima, nego zagrebačkoj tvrtki Miroteks. Također, dio zgrade Konela u Kasarni prodan je tvrtki Pervanovo, vlasnika Darka Pervana koji u Dubrovniku ima hotel Kazbek. Ivanka Sušić nam je kazala da Pervanovo i Miroteks nisu vjerovnici Konela.

Pogotovo je zanimljiva tvrtka Miroteks d.o.o. iz Zagreba koja je pokupovala pregršt toga od Konela. Naime, 7. rujna 2012., samo mjesec dana od preuzimanja Konela od strane Došlića, Konel i Miroteks sklapaju ugovor o kupoprodaji nekretnina u Mercanteu koji su bili u vlasništvu Konela.

Miroteks od Konela kupuje u Mercanteu poslovni prostor u suterenu veličine 32 kvadrata, poslovni prostor na drugom katu veličine 70 kvadrata, još jedan poslovni prostor na drugom katu veličine 138 kvadrata, četiri skladišna prostora u podrumu veličine 23, 61, 25 i 72 kvadrata, te 28 parkirališnih mjesta za 1,5 milijuna eura, odnosno 3000 eura za metar kvadratni poslovnog prostora, i 1500 eura za metar kvadratni skladišta i parkirališnog mjesta.

No kupoprodaje Miroteksa i Konela tu ne staju. Miroteks i Konela sklapaju novi kupoprodajni ugovor koji je potpisan istog datuma kao i onaj u vezi Mercantea – 7. rujna 2012.

Miroteks kupuje od Konela u njegovoj zgradi u Kasarni poslovni prostor na trećem katu zgrade veličine 166 kvadrata, te tri parking mjesta za nešto više od 500 tisuća eura. Na te nekretnine upisane su hipoteke od strana banaka, ali Miroteksu taj teret očito ne smeta.

Zanimljiva je ta tvrtka Miroteks. Kao direktorica vodi se Jadranka Štefek, a glavna djelatnost im je gradnja stambenih i nestambenih zgrada. Tvrtka je 2012., znači u vrijeme kupoprodajnih ugovora s Konelom, imala samo jednu osobu zaposlenu. Godinu prije, znači 2011., ali i 2010., u Miroteksu, prema sudskom registru, nije radio nitko, odnosno nije bilo zaposlenih.

Nadalje, Miroteks je u 2012., kada su se kupovali Konelovi prostori, imao ukupne prihode u visini od 313 tisuća kuna, i ukupne rashode u visini 305 tisuća kuna, što znači da je u godini kada je kupio Konelove prostore, ostvario dobit od svega 8300 kuna,a dobit nakon oporezivanja iznosila je malih 4700 kuna.

Zanimljivo, direktorica Miroteksa Jadranka Štefek povezana je s jednom dubrovačkom firmom. Riječ je o tvrtki Euro beton koja ima sjedište upravo u Mercanteu. Firma je osnovana 2012. godine, u vrijeme preuzimanja poslovnih prostora od Konela, a danas, samo dvije godine nakon osnivanja, nalazi se u predstečajnoj nagodbi s blokiranim računom.

Postavlja se pitanje odakle tvrtki Miroteks 2 milijuna eura koja mogu stvoriti u jednom danu i bez problema kupiti dobar dio carstva Konela? Zbog čega je Konel Miroteksu prodavao imovinu četiri mjeseca prije odlaska u stečaj? Je li možda da na taj način zaobiđe vjerovnike, i među ostalim, zezne i državu? Je li Došlić u dosluhu s tvrtkom Miroteks prodao prostore? Je li cijela akcija bila planirana, možda i od strane Kraljeva kako bi se izvukla imovina da ne pripadne vjerovnicima? Jesu li posao zajednički u dogovoru odradili Kraljevi, Miroteks i Došlić?

Sve su to pitanja na koja nema odgovora. No dok se banke i država tek moraju namiriti imovinom Konela iz stečajne mase, tvrtka Miroteks sa samo jednim zaposlenikom i malom dobiti, bez problema je iskešala više od 2 milijuna eura za kupnju vrijednih nekretnina, samo nekoliko mjeseci prije odlaska Konela u stečaj. Čudno, zar ne?