FAŠIZAM NA DJELU Ja sam iz Dubrovnika, zaslužila sam ja taj posao!

Nakon toga mu pokažeš Boga svoga, napišeš otvoreno pismo i požališ se što je Grad zaposlio djevojku iz Ljubuškog. Pismo ima tužan sadržaj. Jedna visokoobrazovana Dubrovkinja se žali na svoju kolegicu, koja je dobila posao, dok ona nije. Sadržaj je jednak onome kakav je trebao bit upućen devedesetih Franju Tuđmanu: Maknite Šuška, on je Hercegovac, ima boljih domicilnih ministara od njega. A Šušak uz to što je iz Širokog Brijega  nikad nije dobio rektorovu nagradu. 

Ljubomora te Dubrovkinje i mržnja koja je razvidna u svakom ulomku teksta objavljenog na jednom portalu jasno sugerira i zašto možda nije dobila posao. Djevojka koja je s njom završila faks je dobila posao, a ona nije te ona odmah povezuje kako je djevojka na tu poziciju došla preko veze, a pitanje je samo koje veze, jer je i sama ranije bila u gradonačelnika i tražila posao. Tako se to radi kad želiš pošteno, a da nije preko veze.

Ona bi, kako sama kaže, bila bolji glasnogovornik jer ona zna jezik, a mlada glasnogovornica nema pojma jezik, kulturu, ljude. Da, i mi smo čuli da uz  gradonačelnikovu glasnogovornicu stoji simultani prevoditelj, pa prevodi što je ona rekla.

'Tužan i jadan nam je postao Grad kad se ljudi rođeni u njemu, ljudi koji su proživjeli sva njegova stradanja i patnje ne mogu zaposliti u SVOM GRADU, a poslove dobivaju osobe koje su do prije nekoliko godina vidjele Dubrovnik samo na slici,' navodi u pismu javnosti. 

I to kaže jedna visokoobrazovana građanka ovog Grada, Grada u kojem nesmetano žive ljudi različitih rasa, nacionalnosti, svjetonazora. Vlak koji je dolazio u Dubrovnik bio je ujedno i vlak boljeg života za mnoge naše građane, susjede, ljude s kojima danas živimo. 

Problem mladih cura koje su se zaposlile, jedna na ugovor o radu, a druga kao pripravnica je što nisu 'naše', dok o onome bitnom, stručnosti i kompetenciji niti riječi. 

Koliko Dubrovčana radi i živi po cijelome svijetu? Pobjegli su trbuhom za kruhom i nikad nismo čuli da su se odnekle vratili i rekli da su protjerani radi svoje nacionalnosti. Mlada Orlanda bi potjerala te ljude, oduzela im pravo na rad i življenje samo zato što misli da ljudi iz Ljubuškog nemaju što ovdje raditi.

Nasreću, ova mlada Dubrovkinja je izoliran slučaj. Dubrovnik je uvijek bio grad tolerantnih ljudi, ma što god o tome mi govorili.