BISKUPIJA NE PRIZNAJE KĆERI, PLODOVE UTROBE NJEZINIH TVRTKI Evo kako vas Dubrovačka biskupija gnjusno laže

Nakon što je Dubrovački dnevnik razotkrio aferu Pokora, Dubrovačka biskupija izdala je priopćenje u kojem dio našeg teksta priznaje, a dio demantira. Biskupija je, prema našim informacijama, kratko priopćenje sastavljala cijeli dan što dovoljno govori o ozbiljnosti ove teme, ali i njihovom nemogućnošću sakrivanja istine. Evo gdje su sve pokušali odigrati spin.

Dubrovačka biskupija je imala poslovne odnose s tvrtkom Midia Investments SA iz Lugana, Švicarska te je imala i još uvijek ima poslovne odnose s tvrtkom Midia Investments d.o.o. iz Zagreba. Dubrovačka biskupija je, naime, koristila kredit odobren od strane Midia Investments SA iz Lugana u iznosu od cca. 3,4 mil € (ne 16 mil €). Isti je, naknadno, u svojstvu kreditora preuzela tvrtka Midia Investments d.o.o. iz Zagreba. Spomenuti kredit je iskorišten za određene projekte koje je Dubrovačka biskupija imala u planu realizirati i koje je realizirala. Za osiguranje urednog povrata kredita bila je uknjižena hipoteka na objekt bivšeg samostana sv. Klare, koja je nedugo nakon uknjižbe brisana iz zemljišnika.

Kako vidimo iz njihova priopćenja, priznaju veze s Midia Grupom. To je bila naša glavna zadaća – otkriti javnosti puno dublje veze Biskupije sa švicarskom tvrtkom čiji je projekt javne garaže u Dubrovniku namučio i još uvijek muči gradski proračun. Projekt javne garaže u Dubrovniku jedan je najnetransparentnijih projekata u povijesti demoracije i kao takav trebao bi se izučavati na svim društvenim fakultetima, pa tako i na Žužulovom privatnom sveučilištu u Dubrovniku. Naime, ugovor Midia Grupe i Grada Dubrovnika, bivša gradonačelnica Dubravka Šuica je proglasila tajnim suprotno svim demokratskim zakonima i zdravom razumu. To dovoljno govori o transparentnosti poslovanja švicarske tvrtke i njihovim namjerama.

Što se tiče visine kredita koji je Biskupija uzela kod Midia Grupe, to je stari podatak, i Dubrovački dnevnik mu u svom istraživanju s obzirom da je poznat javnosti, nije pridavao veliku pozornost. Taj podatak otkrio je Feral Tribune prije puno godina, a zanimljivo je zašto tad Biskupija nije reagirala priopćenjem na taj tekst ako podatak nije istinit? Inače, taj kredit i hipoteka na Svetu Klaru, manje je bitan za našu priču, iako ne nevažan. Ono što je bitnije jest da u tvrtkama Biskupije sjede ljudi iz Midia Grupe, PBZ-a koji je dao kredit za izgradnju javne garaže, te varaždinski odvjetnik Oleg Uskoković, poznat po transakcijama novca iz afere Spice na inozemne račune.

Također, nisu odgovorili zbog čega je i pod kojim okolnostima brisana uknjižba na objekt samostana Svete Klare odnosno kako je bivši Dom sindikata koji se nalazio na istom tom mjestu, uopće došao u ruke Biskupije. Niti su objasnili zašto nisu koristili financijske usluge i uzeli kredit od klasične banke - ali i ono što je još važnije -  objasnili vjernicima kolika je bila kamata kod Midia Grupe i kako je tadašnji dubrovački biskup Želimir Puljić došao do tih sumnjivih ljudi.

Dubrovačka biskupija trenutno ima poslovni odnos samo s tvrtkom Midia Investments d.o.o. iz Zagreba, s kojom ima zaključen ugovor o poslovnoj suradnji na samo jednom projektu gradnje u neposrednoj blizini Dubrovnika, a u kojem su prava i obveze svake od ugovornih strana vrlo jasno ugovorno definirani. Spomenuti ugovor bi se trebao realizirati u razdoblju od narednih nekoliko godina.

Koliko je Dubrovačka biskupija netransparentna u svom poslovanju, najbolje otkriva ovaj njihov odgovor. Spominju da s Midia Investmentom (tvrtka kćer Midia Grupe) još uvijek rade, ali u svom odgovoru nisu u stanju čak ni navesti gdje se to odvija. Zato ćemo vam mi reći – riječ je o zemljištima u Zatonu.

Dubrovačka biskupija nikad nije bila povezana s poslovnim aktivnostima vezanim uz izgradnju i poslovanje dubrovačke javne garaže.

Dubrovački dnevnik tako nešto nije ni tvrdio. Mi smo samo otkrili njihove tvrtke u kojima sjede ljudi iz Midia Grupe koja je gradilu garažu. Otkrili smo također kako se temeljni kapital Biskupijine tvrtke Biozon povećao za 20 milijuna kuna u lipnju 2009. U isto to vrijeme Šuica je izgubila gradonačelničko mjesto, a nedavno prije toga garaža se otvorila. U financijskim pokazateljima Sudskog registra za 2010. godinu (sve vas koje interesiraju ovi naši podaci, možete ovdje i sami doći do njih) stoji da oni još uvijek raspolažu s tom visinom temeljnog kapitala. Poslije te godine, financijskih pokazatelja nema, a u međuvremenu tvrtka Biozon, bez obzira na taj kapital, odlazi u stečaj i gasi se. Gdje su ti milijuni nestali, postavlja se pitanje, jer je tvrtka Biozon imala jako malo zaposlenih, a iz njenih financijskih izvještaja vidljivo je da nisu bili pretjerano aktivni u poslovanju. Zašto su važne face poput bivšeg policajca Tihomira Oreča, odvjetnika Olega Uskokovića, sadašnjeg direktora zagrebačkog Eko Taksija i bivšeg menadžera PBZ-a, Mislava Munivrane, i šefa ogranka Midia Grupe u Hrvatskoj Petra Thura, sjedili u tvrtki Biskupije gdje se ne događa bogzna kakav poslovni proces, mogao bi i trebao istražiti  - USKOK.

Dubrovačka biskupija osnovala je nekoliko tvrtki u svom 100%-nom vlasništvu, a to su: Benfortuna d.o.o. koja upravlja objektima u sklopu bivšeg samostana Sveta Klara; Otok d.o.o. koji se brine za upravljanje nekretninama na području otoka Mljeta, osobito samostana Svete Marije i Pokora d.o.o. koja trenutno nije poslovno aktivna. U vlasništvu spomenutih tvrtki koje su s Dubrovačkom biskupijom u povezanom odnosu postoje još slijedeće tvrtke: Visia Centrum d.o.o. Dubrovnik (50 % u vlasništvu Benfortuna d.o.o. + 1,5% u vlasništvu s Dubrovačkom biskupijom povezane fizičke osobe, a ostalo su privatni investitori) i Imprimis Adria d.o.o. Zagreb (100% u vlasništvu Pokora d.o.o.). Biozon d. o. o. je bio u vlasništvu Pokore d. o. o., a tim i posredno Dubrovačke biskupije, i nad njim je zbog poslovnog neuspjeha otvoren stečajni postupak. Ostali poslovni subjekti navedeni u članku nam nisu poznati, kao što nam nije poznato niti njihovo poslovanje.

Dubrovačka biskupija laže. Osim ovih tvrtki koje su priznali, u svom vlasništvu imaju još neke. Jedan od osnivača tvrtke Poliklinika Vita Med je glavni poslovni operativac Biskupije Tihomir Oreč, ali i dugogodišnji ekonom Biskupije don Bernardo Pleše. Da je Dubrovačka biskupija osnovala ovu tvrku rekao nam je njen direktor Mario Zovak.

-Istina je da je Dubrovačka biskupija vlasnik ove poliklinike. Osnovala ju je s dobrom namjerom, a to je da pomaže ljudima kad su bolesni. Poliklinika je u vrlo kratko vrijeme propala, jer ju je teško bilo voditi iz Dubrovnika – rekao nam je Zovak.

Ostaje nejasno zašto je radila jako kratko, te kakve veze ima udaljenost između Dubrovnika i Zagreba kad je tvrtku vodio upravo Zovak koji je nastanjen u Zagrebu. Još jedan spin.

Nadalje, Biskupija ne spominje tvrtku Biozon Media Vita, čiji je osnivač Biozon, što znači da je njena tvrtka kćer. Biskupija priznaje da je vlasnik Biozona, a ne priznaje njenu tvrtku kćer. Što je najluđe od svega, Biozon Medija Vitu, među ostalim, osnivali su Biskupiji ljudi Tihomir Oreč i don Bernardo Pleše. Priznaju također Imprimis Adriu koju su osnovali skupa s Imprimisom Investmentom kojeg su pak osnovali Petar Thur iz Midia Grupe, bivši menadžer PBZ-a. Na papiru Biskupija nije vlasnik Imprimis Investmenta, ali je itekako dobro povezana s njima.

Thur također imaju tvrtku Orandum savjetovanje koja je također bliska s Dubrovačkom biskupijom.

Sveučilište u vlasništvu gospodina Miomira Žužula, kao ni bilo koja s njim povezana pravna ili fizička osoba, ne djeluje u prostorima u vlasništvu Dubrovačke biskupije, kao ni u prostorima u vlasništvu s njom povezanih pravnih osoba.

Svi u Dubrovniku znaju gdje je smješteno Žužulovo privatno sveučilište – u prostorima Dominikanskog samostana u ulici Sv. Dominika 4. Sad je li na papiru Dominikanski samostan u vlasništvu Biskupije, Dominikanaca ili nekog trećeg, to je manje bitno. Dobro se zna tko je Žužulu omogućio te prostore – bivši dubrovački biskup Želimir Puljić. Njih dvojica nikad nisu skrivali prijateljstvo, pa mu je tako Žužul došao u Zadar na svetu misu prilikom njegova imenovanja za zadarskog nadbiskupa. I ovaj posao Biskupije uvijek je bio obavijen velom tajne. Niti se zna po kojim je uvjetima Žužul dobio te prostore, ni zašto. Zašto se, recimo, dubrovačka sirotinja ne može koristiti istim tim prostorima? Možda uopće ni ne postoje nikakvi potpisani papiri. Ne bi nas čudilo – navikli smo od njih na totalnu netransparentnost u poslovanju.

Biskupija zaista ne bi trebala lagati, kad nas već uče, da je laganje - smrtni grijeh.

(nastavlja se)

Maro Marušić, Nikša Klečak