AFERA ZAMRAČENE ZIDINE „Osvjetljavanje zidina bio je šporki posao, Orlić i ekipa htjeli su podijeliti pare“

Inženjer Josip Ušaj koji je projektirao osvjetljenje dubrovačkih zidina krajem osamdesetih godina, poslao nam je pismo povodom afere Zamračene zidine o kojoj smo iscrpno pisali. Pismo prenosimo u cijelosti:

Naslovljeno sa SVJETLA DUBROVNIKA, s podnaslovom RUPA BEZ DNA potpisani je u "Dubrovačkom vjesniku"  2.10.2010. objavio članak  odnoseći se na tada aktualnu rasvjetu dubrovačke spomeničke baštine.

Prigovori na rasvjetu dubrovačkih starina u Dubrovačkom vjesniku novinara Mara Marušiča /MM/ od 18.9.2010. naslovljeno sa NE DAM VAM TROŠKOVNIK bili su vrlo su ozbiljni, pa sam spomenutim tekstom reagirao, budući sam svojevremeno bio i sam involviran u rasvjeti Dubrovnika. Podsjećam:projekt je vođen katastrofalno, radilo se bez bilo kakvih dozvola, nadzor nitko nije vodio, firma Philips se ne pojavljuje u ugovoru, ne zna se ni tko pije ni tko plaća, troškovnik radova odgovorni ne daju na uvid, na Porporeli blješti svjetlo kao da je riječ o osvjetljenju krčme, a ne spomenika pod zaštitom UNESCO-a.........

Napisao sam tada: ovome je suvišan svaki komentar, zvuči prepoznatljivo, netko je htio zaraditi šolde, vjerojatno i je. U pitanju je prodaja skupe opreme, Philipsova je i najskuplja. Također: izrada projekta u 3 faze, kako stoji u članku,  loša je ideja, zasigurno je i to način da se više zaradi. Takova jedna cjelina, sa vanjskim fortifikacijskim plaštem i  markantnim volumenima unutar ovih, sa vrlo atraktivnom, ali i problematičnom južnom stranom po pitanju instaliranja opreme, potrebno je riješiti kompleksno. Dubrovnik je naročiti primjer monolitne ambijentalne cjeline.

I još dodao. Netko je rekao: gradovi su poput ljudi, krase ih mnoge sličnosti, ali ih čine drugačijima njihove specifičnosti. Dubrovnik ih ima nemali broj. Gledajući fotografiju iz članka MM, zidine djeluju poput kulisa, nestvarne i neuvjerljive. Kule na sjevernim zidinama su „ispeglane“, bez sjena, kod ljepotice Minčete nisu naglašeni prostorni planovi. Istočna strana zidina sa Sv. Ivanom čisti je kič, itd. Takovu rasvjetu Dubrovnik doista ne zaslužuje.

Poučen nekim iskustvima iz Zagreba, primjerice prijepora oko preuređenja trga Petra Preradovića,  odnosno omiljenog Cvjetnog trga, čemu se je opirala i struka i građani naročito, mediji također, isto je realizirano usprkos svima, po onoj "psi laju , a karavane prolaze", krenuo sam,  poslije pune 3 godine, istražiti najnovije stanje rasvjete vehementnih  zidina i ostalih vrijednih spomenika graditeljske baštine u Dubrovniku.

Tako sam na internetu naišao na tekstove istog novinara M M , koji uporno pokušava razotkriti neke njemu nejasne stvari, postavljajući jednostavna pitanja.  Ne dobiva, naravno,  direktne odgovore, već neka čudna objašnjenja koja upućuju na šporku igru oko rasvjete dubrovačke kulturne baštine. Očigledno je da su davno karte podijeljene, novac vjerojatno također. Ništa novoga. Tekstovi su pisani od kraja listopada 2013. do početka siječnja 2014., ukupno 9.

Početak ovog teksta istovjetan je mom članku iz godine 2010,  kraj će biti ipak nešto drugačiji. Ali, i da sam u potpunosti prepisao raniji tekst bio bi jednako aktualan kao  i prvi put. Naime, pitanja koja postavlja MM nisu se ni za dlaku promijenila. On ih kroz svoje tekstove opetovano ponavlja. Ne zato što ne zna drugačije, bolje, već stoga jer je čini se, kada je riječ o rasvjeti Dubrovnika, vrijeme stalo. Pitanja je puno, a odgovora malo.

Baveći sa rasvjetom spomenika kulture i nekih gradova u cjelini u  svojoj dugoj praksi prošao sam kroz različita iskustva. Ovo što se sada događa sa rasvjetom Dubrovnika djeluje pomalo nestvarno, kao u nekom teatru apsurda, sve je nekako naopako. Tu je svjetski poznata firma Philips koja je dobila na natječaju projekt osvjetljenja dubrovačkih spomenika kulture, da bi se potom povukla. Čini se da su u realizaciju projekta uključili nekoliko firmi. Sve imaju koristi, a nitko, čini se tako, nizašto ne odgovara. Sjajno ! Najgore od svega je da se ne vidi kraj ovoj otužnoj priči. Također niti tko je odgovoran za takovo loše stanje.

U realizaciju spornog projekta uključeno je nekoliko firmi, prema napisima 3 iz Dubrovnika, 1 iz Zagreba i 1 iz Osijeka. Ni za jednu od njih, u tekstovima na internetu, potpisani nije našao bilo što afirmativno, naprotiv. Potpisani, iako mu je mnogošto jasno, nema namjeru suditi o njihovom ponašanju i moralnim skrupulama. Osim toga u cijeloj ovoj priči njihova je uloga ipak sporedna. Smatram da bi trebalo prozvati one koji su bili dužni kontrolirati realizaciju ovog projekta. To je na prvom mjestu nadzorna služba Grada i osoba kojoj su podređeni, sve da prvog čovjeka /žene/ Grada, i Društvo prijatelja dubrovačkih starina, ravnodušnost kojih naprosto obeshrabruje. U tom se kontekstu razglabanje o dvostrukoj marži čini  suvišno. To je ipak  manji  grijeh od zatvaranja očiju odgovornih.

U proljeće 2007. potpisanome je ljubazno ponuđena suradnja na projektu nove rasvjete Dubrovnika od strane Philipsa, koji je na natječaju dobio  izradu istog. Oporavljajući se od teške operacije, na moju žalost, nisam mogao prihvatiti taj poziv. Kada sam se  uskoro oporavio nisu me više kontaktirali, a u međuvremenu sam im ustupio svoj projekt iz 1988., uz dogovor da ga respektiraju koliko je to moguće. Čini se da nisu nimalo.  Ustupio sam im i fotografije tada osvijetljenih zidina. Šteta što te izuzetne efekte, koji su tadašnjom rasvjetom postignuti, nisu prihvatili kao dobar uzorak. Nešto više o kvaliteti te rasvjete objasniti će jedan događaj iz godine 1990.

Te je godine  u ožujku u francuskom Rouenu održan kongres ICOMOS-a /svjetska krovna organizacija za zaštitu spomeničke baštine/, na temu "Svjetlost i spomenici", na koju je naš nacionalni ogranak delegirao mene. Za tu sam priliku pripremio jednu skromnu brošuru koju sam tamo podijelio, i posebno u sklopu mog izlaganja prikazao neke od mojih radova. Sljedećeg sam dana zamoljen od organizatora da ponovno prikažem svoje dvije fotografije, i drugi su također, koje su ocijenjene kao školski primjer osvjetljenja spomenika kulture. To je bila Minčeta, najljepša kula dubrovačkih fortifikacija, i splitski Peristil sa protironom ,kojeg sam osvijetlio netom poslije Dubrovnika, koje Vam prilažem.

Prateći povremeno situaciju sa rasvjetom Dubrovnika koja se nije razvijala u očekivanom pravcu,  u travnju 2012. uputio sam poduže pismo "Društvu prijatelja dubrovačkih starina", koje sam završio sa:  "Volio bih pomoči oko rasvjete Dubrovnika u bilo kojoj ulozi.  Imam iskustva i entuzijazma koji me drži još od postavljanja prvih reflektora u Hvaru s početka 70.-tih pr.st ."  I također:" Mnogi koji se bave rasvjetom, kao da ne shvaćaju da svjetlo /umjetno/ nije sebi svrha, ono je potreba. Ne može uvećati postojeće vrijednosti, samo ih istaknuti, eventualno. Svjetlo gradi /formira/, ali i razgrađuje ukoliko je loše postavljeno, itd.". To je bio, nažalost, pucanj u prazno.

I na kraju jedna napomena. U tekstovima o rasvjeti Dubrovnika ima krivih tumačenja, kako novinara, koje treba svakako pohvaliti zbog entuzijazma, ali i onih koji se bave strukom. Ovi drugi zato jer nisu stručnjaci za spomeničku rasvjetu, to je dar i iskustvo istovremeno, a oni su obične zanatlije, ali svakako dobri trgovci. Firme iz Dubrovnika i Osijeka, uključene u predmetni projekt, nemaju kapacitirane ljude za ovakav vrlo, vrlo zahtjevan zadatak.

Ima također i mistifikacija nekih pojmova poput "energetske učinkovitosti" ili " svjetlosnog zagađenja" koji pojmovi zbunjuju laike. Time se stvara fama, koja trgovcima pomaže u prodaji skupe moderne opreme, koja će za koju godinu, zna se,  rapidno pojeftiniti. Potpisani je spreman u nekom narednom tekstu, ponuditi neka objašnjenja o tome.

Vezano na prijepore oko rasvjete dubrovačkih spomenika i ostalog, a obzirom na dugogodišnje iskustvo potpisanog na rasvjeti vrijednih ambijentalnih cjelina i spomenika graditeljske baštine, smatram da bi se mnogošto moglo popraviti i čak neke novce uštedjeti. Prije svega trebalo bi napraviti reviziju projektne dokumentacije, pogotovo ako je točno da projekt nema potrebne suglasnosti, i proanalizirati ponudu /usporediti tvorničku i prodajnu cijenu svjetlosne opreme, uz dodatak uobičajene marže/. Za to je, naravno, potrebna prije svega dobra volja odgovornih.

Josip UŠAJ,dipl.ing.el, specijalist  za rasvjetu