AFERA ZAMRAČENE ZIDINE LED svjetla Lukše Jakobušića, na kojima je zaradio milijune, bila su nepotrebna na zidinama

Inženjer Josip Ušaj, čovjek koji je osvjetljavao zidine krajem osamdesetih godina, nakon jučerašnjeg pisma o aferi Zamračene zidine, poslao nam je još jedno. Ovoga puta govori u LED rasvjeti. Podsjetimo, tvrtka Brenum Lukše Jakobušića, inače aktualnog predsjednika Juga, zaradila je milijune na rasvjeti. Pismo prenosimo u cijelosti:

Gradska svjetla, javne ili neke druge rasvjete, za razliku od drugih participanata komunalnog komfora, više su od gole funkcije, sadržano u samoj naravi fenomena svjetla. Otuda smetaju neka skorašnja nastojanja koja ciljaju njegovoj restrikciji, uz obrazloženja i stavove koji su veoma diskutabilni, ponekad i proizvoljni, čini se tako. Raspisali se svi o "energetskoj učinkovitosti" i "svjetlosnom zagađenju". To je postalo presudno važno. Možda ti tekstopisci i znaju što to znači, tehnički gledano,  ali ne znaju to dovesti u kontekst grada, nekog njegovog specifičnog prostora i njegovih potreba.

Usput, uvijek su stručnjaci /projektanti/ vodili računa o navedenim zahtjevima, samo se je to drugačije  zvalo. Posebice iritira ono o „svjetlosnom zagađenju“. Kakva ružna složenica. Zar svjetlo, izvor života, neki su ga stari narodi štovali kao božanstvo, može biti izvor zagađenja? Može biti uzrok smetnji, vidnog dinskonfora. Kažu da „ptice padaju mrtve,  cvijeće vene, a zvijezde se ne vide“, a sve zbog agresivnog svjetla. Prava kataklizma. Baš!

Svjetlosne je instalacije potrebno dovesti u kontekst prostora, to je sukus inteligentnog rješenja. To znači da se moraju respektirati poznate i priznate vrijednosti istog. U  poznatim se  europskim i svjetskim, naravno, gradovima, vrijedni ambijenti, naročito stare gradske jezgre, "amnestiraju" od takovih  ekstremnih zahtjeva, misli se na nekritičnom insistiranju na "učinkovitosti" i "zagađenju" / zna se već da će uskoro biti ublaženi/. Ovo iz jednostavnog razloga jer  ti prostori, osim što su vrijedni i za posjetioce privlačni, znače identitet grada, i površinski su najčešće mali u odnosu na veličinu istog /u Zagrebu  svega oko 2,5 %/.

Rigidnost u takovim slučajevima ne donosi stvarnu /opipljivu/ korist,  ali može nanijeti veliku štetu, jer bi to bilo u opreci sa stalnim nastojanjima stručnjaka da se istaknu vrijedni gradski volumeni, i tako ovi učine prepoznatljivima i u noćnim satima. To su finese koje čine razliku između stručnjaka i diletanta. Apostrofirati  svjetla grada, toliko važna za normalno funkcioniranje i sigurnost građana, ali i za samu sliku grada, kao ekološki problem, a ne kazati, da su zapravo sami gradovi prave ekološke bombe, i zagađivači okoliša /prirode/, u najmanju je ruku neodmjereno.

Ne računajući druge zagađivače, u svakom gradu ima značajno više automobila nego gradskih svjetiljaka. Svjetlo  je u pravilu usmjereno prema zemlji,a ispušni  plinovi prema nebu !

Ušteda na gradskim svjetlima /javne rasvjete i također akcentne ili svečane, koja je nažalost još  u povojima/ potrebna je i nije sporna. Prakticirala se je i u vrijeme petrolejske /Dubrovnik/ i plinske /Zagreb/ rasvjete. No, taj je problem prenapuhan. Vratimo se na "svjetlosno zagađenje" i "energetsku učinkovitost", kako to povezuju  mnogi, zvani i nezvani, navodeći konzumente artificijelne rasvjete, a to smo svi mi, na korištenje novog, čudesnog izvora svjetla led diode  /Light-Emitting Diode/, koji više nije niti novi, prva komercijalna uporaba datira iz godine 1972. Treba to uraditi brzo i masovno, i bez imalo kritičkog odmaka. Takav je naime plan marnih gradskih planera.? Ali čemu tolika žurba ?

Veliki pronalazak  bila je davno i žarulja sa žarnom niti, ali više zbog epohalnog izuma /korištenje električne energije/ nego zbog načina „proizvodnje“ svjetla. Naime, isti je princip kada se zažari i neka cjepanica, i ona svijetli. Ali izuzetan  pronalazak ostvario je Nikola Tesla već krajem 19. st. iskušavajući fluorescentnu žarulju u obliku  cijevi, izvlačeći svjetlosnu energiju iz elementarnih čestica materije-atoma, odnosno njegovih satelita elektrona, mijenjajući njihove „orbite“ proizvodeći tako svjetlost. Genijalno ! Današnje vrlo efikasne žarulje /iskoristljivost, trajnost/, još uvijek u širokoj uporabi: fluorescentne, živine, metal halogene, natrijeve, rade na tom istom čudesnom principu. Potpisani ne vidi razloge da ih se u ovom trenutku tretira kao otpad. Oni su vrlo efikasni po svim relevantnim parametrima.

Novi izvori svjetla, led diode, također „cijede“ svjetlo iz najsitnijih čestica. Naime svjetlosne diode, poluvodiči, pretvaraju električnu energiju u svjetlost, jednostavno kazano, tako da elektroni proizvode fotone svjetla. Naravno, nekim drugačijim „nadražajem“. Novo je, ima sjajnu budućnost, ali nije genijalno. Taj epitet je naime već dodijeljen Teslinim izvorima svjetla "na izboj" .

Ono što se u trenutku pisanja ovog teksta  može bez oklijevanja kazati je da je LED rasvjeta doista budućnost, ali ne još uvijek i sadašnjost, bar ne za naše trenutne mogućnosti. Treba to provoditi promišljenom i postupnom supstitucijom. Smatra se da će za 5 godina cijena, tih sada preskupih izvora svjetla, pasti na četvrtinu sadašnje cijene.

Dobar primjer sustavne zamjene izvora svjetla /to u pravilu znači i cjelokupne svjetlosne instalacije/ je nekadašnji Zagreb. Od uvođenja električne rasvjete u naš glavni grad godine 1907., u javnoj gradskoj rasvjeti punih su 30 godina korištena 3 energenta: elektrika, plin i petrolej /ovaj posljednji na dalekoj periferiji grada/. Naravno, za današnje tehnološke mogućnosti to bi bio prespor tempo, ali je dobar primjer poznate izreke "prostri se koliko možeš".

Čemu onda žurba, nameće se to pitanje  ponovno? Odgovor je uvijek isti–biznis. Sprega politike i velikih proizvođača,struka je pasivna, s razlogom ili bez, a trgovci - dileri plasiraju to i gdje treba i ne treba. Nije to nikakav novum, odnoseći se na  spregu interesa. Ako ne i mnogo ranije, i piramide i Gizehu moguće da su građene po istom dealu. Stoga, vrijedi ovdje citirati poznatu slovensku znanstvenicu antropologa Prof.Dr. Vesnu V.Godinu, koja u jednom skorom novinskom tekstu između ostalog kaže:

"Postsocijalističke zemlje zapadna je Europa priključila zbog svog interesa. Trebala je nova tržišta za svoju hiperprodukciju. Želja da nas priključe je da stvore zaleđe- kolonijalno područje, kojim kapital upravlja kako hoće“. Primjerice, u Zagrebu se planira totalna rekonstrukcija javne rasvjete instaliranjem led-doida kao izvora svjetla /oko 120 tisuća rasvjetnih mjesta/,dok je u Dubrovniku, našem biser gradu, već uvelike krenulo "uljepšavanje" vehementnih zidina svjetlećim "girlandama".

Josip UŠAJ,dipl.ing.el, specijalist za rasvjetu